|
| |
 |
Izvod iz sljedećeg
teksta autora Günthera Gugela i Ulija Jägera ukazuje nam
na aktualne izazove pred kojim stoji pedagogija mira, a koji se mogu
povezati s pojmom "globalizacija". Novi koncept "globalno učenje"
pokušava odgovoriti na ove izazove. |
"Prilikom
razrade pojmova 'mir' i 'rat' za pedagogiju mira su polazne točke pitanje
u vezi sa strukturom nemira (rata) i potraga za uvjetima mira. Obje 'fiksne točke' su se
tijekom posljednjih pedeset godina fundamentalno promijenile. Završetkom konflikta
Istok - Zapad i ubrzanjam globalizacije na svjetlo dana izlaze nove opasnosti
za svjetski mir (terorizam, novi tipovi ratovanja, hegemonijalni zahtjevi), a
da nisu riješeni ili odstranjeni stari problemi (npr. širenje
atomskog naoružanja).
Istodobno, 'srastanje' svijeta, povezano s dobivanjem na važnosti novih aktera
(nevladinih organizacija) i razvojem novih medija, omogućuje do sada nepoznate
kontakte i pogled 'preko ograde' u dvorište nacionalnih država. Otvara se
sasvim nova dimenzija učenja, a pedagogija mira osjeća se obaveznom
prilagoditi joj se.
Znanstvenici koji su bliski pedagogiji mira ukazuju na to da je nužna globalna
promjena mentaliteta kako bi se postojeća konstelacija produktivno razvijala u
pravcu mira. 'Umjesto politike koja je okarakterizirana zastupanjem nacionalnih
interesa, moći i prestiža vlastite države, nužna je politika regionalnog
razumijevanja, zbližavanja i pomirenja' - riječi su Hansa Künga, osnivača
projekta
'Svjetski etos' (Duh svijeta). Za to su potrebni i novi načini razmišljanja,
a ne samo nove organizacije. Nacionalnu, etničku i religijsku raznolikost
trebalo bi promatrati kao bogatstvo, a ne kao prijetnju.
Novi načini razmišljanja ne sadržavaju pojam neprijatelja, ali imaju pojmove partner, konkurent ili oponent. Mjesto vojne konfrontacije zauzima civilno
natjecanje. Politika se ne smije orijentirati prema rezultatima u kojima je sasvim
jasno da jedna strana dobiva na račun druge. Iza te apelativne razine
projekt
mir postaje sve jasniji i dobiva formu detaljnje analize i opisa uvjeta mira.
 |
Istraživač Dieter Senghaas iz Bremena, koji je
sedamadesetih godina postavio pitanje o mogućnosti mirovnog odgoja s
obzirom na gotovo stalnu odsutnost mira, devedesetih je godina razvio
civilizacijski šesterokut i imenovao šest stvari koje predstavljaju 'cigle'
civilizacije: monopol moći, konflikt kultura, socijalna praveda,
međusobna zavisnost i kontrola afekata te pravna država. Te dimenzije
pojašnjavaju u kojem pravcu se moraju razvijati društva da bi se mogao
unapređivati mir.
U taj je proces uvezana i pedagogija mira, posebno kod uspostavljanja
održive kulture konflikta. Pedagogija mira se bavi običajima i presjecima
dimenzija predstavljenih na šesterokutu, pokušava izgraditi mostove,
integrirati, spojiti osobno i političko, ali ona se ne libi ni
zaoštravanja i konfrontacije, ako to može pridonijeti prevladavanju konflikta. |
Da bi se mogli razviti projekt mir i mirovno-pedagoško razmišljanje i
djelovanje potrebna je društvena i politička klima koja stavlja akcent na
civilno prevladavanje konflikta i na nacionalnoj ili internacionalnoj razini teži civilnom rješenju konflikta. Civilno
prevladavanje konflikta, pri tome,
nije samo pitanje tehnike, nego načina razmišljanja i djelovanja.
 |
Dieter
Senghaas upravo u civilnom prevladavanju konflikta vidi jezgru kulture
mira: 'Pod kulturom mira podrazumijeva se cjelokupnost pogleda na svijet,
stavovi i mentaliteti koji bi u javno-političkom području trebali
pridonijeti konstruktivnom prevladavanju konflikata.' (...)
Prema dosadašnjem iskustvu civilno prevladavanje konflikata mora se
razviti odozdo. To ne znači da bi odgovornima trebalo oduzeti
odgovornosti, već da ih je potrebno stalno usmjeravati i prisiljavati na
uključivanje drukčijih (nenasilnih) mogućnosti rješavanja
konflikta te
im pojasniti da društvo želi nešto drugo, a ne zadržavanje primata vojnog
rješavanja konflikata. |
Istraživači Fondacije za razvoj mira s
pravom su došli do sljedeće procjene: 'O prevenciji konflikta već se
dugo govori, no malo je toga učinjeno. Nerijetko na putu uspješne primjene konstruktivnog
prevladavanja konflikta stoje taktičke mjere dviju vlada. Investicije Njemačke
i EU za interkulturalne dijaloge smanjuju se već godinama. Ovakav razvoj koji se
s obzirom na rastuću globalizaciju može nazvati čak i grotesknim, mora se hitno
korigirati.'
(…)
Kritički pristup upotrebi sile u konfliktima bio je i mora ostati jezgra
pedagogije mira. U to spada prepoznavanje nasilja u svim formama - historijskim i
društvenim, te prevencija nasilja, prekidanje dinamike eskalacije konflikata i
konstruktivno prevladavanje konflikata na svim razinama. Nasilje se, pritom,
shvaća kao dio destruktivne dinamike konflikta.
U ovom kontekstu rat se promatra kao posebno brutalna forma kolektivne razmjene
nasilja, koja se mora i može prevladati, i to na temelju mirovno-pedagoških
principa. Istraživači mira i rata već dulje vrijeme ukazuju na to da se u
današnjem modernom svijetu konflikti ne mogu prevladati vojnom silom (nasiljem).
Vojnim se putem mogu veoma kratkoročno zauzeti ('osloboditi') neke zemlje,
ali se time ne stvara stabilna klima u regiji ili se time nikako ne
dolazi do dugoročnog rješenja konflikata. Najnoviji primjeri s Bliskog
istoka, Afganistana i iz Iraka su primjeri koji potvrđuju ovakva stajališta
istraživača.
Rat, mir i stil života - veza između blagostanja i sigurnosti s jedne i ratnih
događanja s druge strane u globalnom svijetu postaje sve uža, a u sklopu političko-obrazovnog rada može se pojasniti i na primjeru naše
svakodnevice. Primjer takve društvene i osobne povezanosti može se naći u
ratovima kod kojih se, među ostalim, radi i o prirodnim bogatstvima, kao što
je
nafta (rat u Iraku).
Za mlade je, primjerice, veoma zanimljivo kad putem političkog obrazovanja
spoznaju uzročno-posljedične veze između upotrebe čipova za mobitele i
građanskog rata u Africi. Tu se, uglavnom, radi o pitanju po koju smo cijenu (koju u
pravilu plaćaju drugi) spremni riskirati izbijanje rata u ime vlastitog blagostanja i sigurnosti. U koncepciju primjene ovakvih metoda moraju biti
uvršteni i pokazatelji problematike stvaranja empatije. U okviru rasprave o 'globalnom učenju' ovome se posvećuje velika
pozornost."
[aus: Günther Gugel / Uli Jäger,
Friedenspädagogik nach dem Irak-Krieg: Kontinuität und neue Ansätze; in:
kursiv 4/2003]
[Početak
stranice]
|
