Osnovna cjelina 3: Čemu služi pedagogija mira?

Prenošenje vještine mira

Vještina mira je veoma važna da bi se shvatile veze, sortirali razvoji i provele samostalne analize i strategije, a sve u cilju rasprave o ratu i nasilju. Po našem shvaćanju, vještina mira je prije svega sposobnost u koju, među ostalim, spadaju: poznavanje uzroka rata i nasilja, individualne sposobnosti za ostvarivanje mira i društveni i međunarodni uvjeti. U nju spada i procjenjivanje vlastitih mogućnosti i sposobnosti, a može se prenijeti na učenike u školama, ali i na odrasle u okviru andragoških institucija ili samostalno organiziranog procesa učenja unutar grupa. Bez ove vještine nije moguć odgovoran mirovni odgoj, ali ona sama nije dovoljna, već su potrebne i druge sposobnosti.  

Uvod za stjecanje vještine mira

Na koji način se može naučiti vještina mirnog prevladavanja osobnih, društvenih i internacionalnih konflikata, otkrivanje interesa koji stoje iza njih i pokušati pronaći nenasilno rješenje? Davanje jasnih uputa koje može razumjeti svaki čovjek i koje će ga voditi prema stjecanju vještine mira jedan je od najtežih zadataka pedagogije mira i mirovnog odgoja. Čak i osobe koje se bave istraživanjem mira i pedagogijom mira moraju uvijek i iznova potvrđivati vlastite spoznaje i preispitivati ih, jer se ne radi o dokazivanju ili postavljanju nekih postulata već o praktičnoj pomoći pri savladavanju pedagoške svakodnevice. Individualna vještina mira znači jačanje svoga "ja" i svog samopouzdanja, ali ne u cilju da bi se drugima moglo govoriti što i kako rade, već da bi se uspješno i bez smetnji moglo komunicirati s drugima, da bi se moglo prepoznati i odstraniti vlastite predrasude, da bi se moglo sudjelovati u političkim događanjima i da bi uopće bio moguć angažman u smjeru minimiziranja nasilja i sudjelovanja u ostvarivanju mira. 

Poznavanje vlastitog stanja i stajališta jedna je od veoma važnih pretpostavki za angažman u civilnom društvu. A pod angažmanom u civilnom društvu podrazumijevamo da formuliramo svoje vlastito mišljenje i da ga kažemo i argumentirano zastupamo pred svima (čak i pred pretpostavljenima), čime ono ne ostaje samo privatno, nego postaje javno. Moralne mjere koje su nužne za naše djelovanje trebaju se ocjenjivati višom ocjenom od pukog oportunističkog ponašanja, ali moralno djelovanje pri tome mora biti povezano s učenjem nekih vještina nužnih za mir. Eventualni rizici koji su povezani s angažmanom u civilnom društvu moraju se svjesno prihvatiti. Ovo opet ima za cilj nepotiskivanje vlastitih strahova, nego konfrontaciju s njima. Angažman u civilnom društvu može značiti i odbijanje poslušnosti pretpostavljenom ili vladajućim strukturama, ali i preuzimanje potpune odgovornosti za takav postupak (ako se naredba/uputa koja se odbija kosi s moralnim stajalištem pojedinca). Bez preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke nije moguće zamisliti uspješan mirovni odgoj. 

Ovakvo stajalište ima kao direktnu posljedicu, posebno kod mirovnog odgoja, uputu da se s odbijanjem naredbe/uputa, s protivljenjem ili neposlušnošću koja se pojavljuje kod djece i mladih mora postupati sasvim oprezno. Jer ovakav način ponašanja ne mora značiti samo "inat" ili "neposlušnost", nego može biti znak samostalnosti pojedinca i rasprave s autoritetom.  

Često se događa da se vještina mira pogrešno zamijeni s pretjeranom spremnošću na mir, pa se shodno tome vještina mira ocjenjuje pogrešno - osobe koje imaju tu sposobnost lakše je integrirati u društvo, ali one ne razumiju mnogo način života ili čak nisu ni sposobne za današnji način života koji je pun natjecateljskog duha. Međutim, ovakva pretpostavka je potpuno pogrešna. Ne može preživjeti ni jedna obitelj, a kamoli cijeli svijet (društvo), ako se natjecateljski duh i principi natjecanja shvate kao dominirajući nagoni koje treba slijepo slijediti. Danas sposobnost življenja i preživljavanja ovisi o socijalnim i kooperativnim sposobnostima, a tu spada: sposobnost da se radi u grupama, sposobnost da se ocijene i procijene učinci vlastitog djelovanja na druge ljude te sposobnost da se odgovorno postupa prema samom sebi, prema drugima i prema svom prirodnom okruženju. Da bi se prepoznali dolazeći problemi i otklonio potencijani "kamen spoticanja", nužna je sposobnost samopromatranja. Jer poznavanje samog sebe, a time i poznavanje potencijalnih reakcija na moguća događanja, važan su preduvjet za ostvarivanje sposobnosti za mir.

Znanstvenica Hanne-Margret Birckenbach iz Saveza za projekte istraživanja mira iz Kiela nabrojila je cijeli niz "očekivanja" koja mora ispuniti osoba da bi bila sposobna naučiti se vještini mira. Pritom se radi prije svega o spremnosti i sposobnosti da se da osobno mišljenje o nekoj političkoj akciji, zatim o mogućnosti pretpostavke kakve bi posljedice (negativne i pozitivne) moglo izazvati vlastito djelovanje po nas same i po druge, te o razvijanju distance prema pritisku i netolerantnosti prema nasilju.  

Drugi dio sastoji se od toga da se spoznaju osobni potencijali nasilnog ponašanja, da se o njima razgovara i da se pojedinci odreknu upotrebe takvih formi ponašanja, a da se pokušaju razviti druge, mirne mogućnosti rješenja konflikta. Pri tome se mora voditi računa o socijanom momentu. Nije, dakle, dopušteno izolirati se od društva u cilju suzbijanja nasilnih formi ponašanja. Jedno važno područje učenja je u kreativnoj vezi sa stalnom obavezom opravdavanja u konfliktu između pacifizma i nasilja s političkim perspektivama promjene. Pri tome se onda može raspravljati i o objektivnim nedostacima demokracije. Sljedeći cilj je odstraniti shvaćanje samoga sebe kao žrtve i usmjeriti se prema shvaćanju samoga sebe kao političkog subjekta vrijednog poštovanja. A osnovni problem mirovnog odgoja je pronaći odgovor na pitanje gdje, kako i kada se mogu dobiti te sposobnosti i naučiti vještina mira.

Uvod za mirovno djelovanje

Uvod za samostalno političko mirovno djelovanje je neodvojiv dio mirovnog odgoja. Neki očekuju da se mirovni odgoj shvati kao pedagoški odjel mirovnih pokreta. Takav zahtjev je dosta simpatičan, međutim, pretpostavke, metode i ciljane grupe kojima se obraćaju mirovni odgoj i mirovni pokreti su toliko različiti (uprkos zajedničkoj kritici nasilja i težnji ostvarivanja mira) da je njihovo spajanje nepotrebno i nekorisno. 

Mirovno djelovanje ima za cilj utjecati na političke odluke i razvoje na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini i može imati različite forme. Mirovno djelovanje u užem smislu znači, na primjer, sudjelovanje u mirnim akcijama građana protiv rata i nasilja. Takva forma djelovanja ide od akcija blokiranja mjesta s kojeg bi trebala biti ispaljena raketa, preko štrajkova glađu kojima se ukazuje na problematiku atomskog naoružanja, do odbijanja plaćanja poreza. Danas su mirovna djelovanja veoma značajna i prostiru se od projekata internacionalnog učenja do nenasilnih intervencija u kriznim regijama. Mirovni odgoj ima zadatak da građane ohrabri da se politički angažiraju, a to se radi i tako što im se jasno iscrtavaju granice mirovnog djelovanja (jasno im se daje do znanja kada "mirovno" djelovanje prestaje biti mirovno) ili im se prezentiraju moguće forme mirovnog djelovanja.

Zadatak mirovnog odgoja je da pridonese i tome da se politički ne angažiraju samo rijetki ljudi koji to mogu na temelju svoje socijalne, obiteljske ili financijske situacije, već da objasni kako je politički angažman za svakoga, i za obične građane, te da svi imaju bezbroj mogućnosti za politički angažman tijekom svoje obične poslovne i obiteljske svakodnevice. U to spada spremnost da se informiramo, ali i hrabrost da u školi, na radnom mjestu, u društvu s prijateljima istupimo protiv nasilja i stavimo pod znak pitanja djelotvornost vojnih intervencija.   

Sasvim je jasno kako su usko povezani vještina mira, mirovne sposobnosti i mirovno djelovanje, ali je jasno i to kako je teško i kakve sve prepreke mora prevladati mirovni odgoj da bi pravilno pristupio svakom od ovih elemenata.

[aus: Günther Gugel / Uli Jäger: Gewalt muss nicht sein. Eine Einführung in friedenspädagogisches Denken und Handeln, 3. Aufl., Tübingen 1997, S. 16-42; Internetversion: http://www.friedenspaedagogik.de/themen/f_erzieh/fe3.htm]

Ostali tekstovi:

[Početak stranice]