Sljedeći članak približit će nam pojam "strukturalne vlasti" o kojem se mnogo i žučno diskutira: "Nasilje je ugrađeno u sistem vlasti, a izražava se preko nejednakog odnosa moći i nejednakih životnih šansi koje su rezultat toga (npr. nejednaka raspodjela zarade, nejednake šanse za obrazovanje itd.). Galtung upotrebljava pojam "strukturalno nasilje" kao sinonim za socijalnu nepravdu. Tu se Galtungova analiza kosi s kapitalizmom u zemljama u razvoju. Ta analiza odobrava borbu protiv nepravednih sistema, iako se u tim sistemima ne može utvrditi upotreba direktnih mjera tlačenja."

[aus: Dieter Nohlen (Hrsg.): Lexikon Dritte Welt, Länder, Organisationen, Theorien, Begriffe, Personen, Reinbek 1991, S. 621-622]

Ako se Galtungovoj definiciji nasilja ("smetnja osnovnim ljudskim potrebama") doda i druga forma nasilja i četiri vrste potreba, dobivamo sljedeću tipologiju:

Devedesetih je godina Galtung proširio svoju tipologiju uvodeći još jedan pojam - kulturalno nasilje: "Pod kulturalnim nasiljem podrazumijevam svaki aspekt kulture koji se može koristiti kako bi se opravdalo ili odobrilo strukturalno ili direktno nasilje. Plakati, križevi, zastave, himne, vojne parade, kao i svuda prisutni portreti vođa i junaka - sve to spada u kulturalno nasilje."

[Johan Galtung, Kulturelle Gewalt; in: Der Bürger im Staat 43, 2/1993, S. 106]

Ono što zahtijeva objašnjenje iz Galtungove tipologije nasilja je posljednji red u tablici - što u ovom kontekstu znače pojmovi "eksploatacija A i B", "upad", "segmentacija", "marginaliziranje" i "fragmentiranje". Galtung objašnjava:
"Da bismo diskutirali o kategoriji strukturalnog nasilja, potrebna nam je pretpostavka o strukturi nasilja i potrebni su nam pojmovi ( vokabular) da bismo utvrdili u kakvom su oni odnosu s kategorijama potreba. Smatram da je eksploatacija jezgra arhetipske strukture nasilja. To znači da neki, tzv. topdogs (jači), iz interakcija koje se odigravaju u postojećim strukturama izvlače više dobiti od drugih, tzv. underdogs (slabiji).

Postoji 'nejednaka razmjena' - što je, doduše, eufemizam za ono što se u stvarnosti događa. Tzv. underdogs mogu biti do te mjere oštećeni da zbog toga umiru (od gladi ili zbog bolesti) - to je označeno kao ekspoatacija A. Drugi pojam - eksploatacija B označava da su underdogs prepušteni stalnom stanju bijede, što izaziva neuhranjenost i bolesti. Sve se to događa unutar kompleksnih struktura i na kraju dugog lanca uzročno-posljedičnih veza. 

Strukturalno nasilje ne ostavlja svoje tragove samo na ljudskom tijelu, nego i na duhu i sjećanju. Ostali pojmovi mogu se shvatiti kao sastavni dijelovi ekspolatacije ili kao komponente koje postoje u strukturi. Njihova funkcija je da spriječe obrazovanje i osvješćivanje, što su dva osnovna uvjeta za uspješnu borbu protiv eksploatacije. 

Pomoću upada ostvaruje se 'bombardiranje' svijesti underdogs elementima topdog-ideologije, a upad u spoju sa segmentacijom za underdogs omogućuje samo ograničen pogled na stvarnost. Ovo posljednje je rezultat dvaju procesa - marginaliziranja i fragmentacije. Time se underdogs sve više potiskuju na marginu društva, postaju nevažni i drže se odvojeni jedni od drugih.

Ova četiri pojama opisuju forme strukturalnog nasilja. Svi oni se mogu povezati i sa pitanjem o spolovima - čak iako se kod žena ne može utvrditi veća stopa smrtnosti ili rizika od oboljenja od nekih bolesti. Ukratko rečeno, eksploatacija i tlačenje su dvije forme nasilja koje idu jedna uz drugu, ali nisu identične."

[Johan Galtung, Kulturelle Gewalt; in: Der Bürger im Staat 43, 2/1993, S. 107]

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]