Prvi i najvažniji zadatak mirovne politike je sprečavanje rata, s obzirom na to da je odsutnost rata conditio sine qua non za postavljanje bilo kakvih dugoročnijih ciljeva. Ako postavimo pitanje koje to mirovne strategije služe ovom cilju, sasvim je logično da uzorci rata budu polazna točka pri traženju odgovora.

Uzroci rata podijeljeni su na tri razine - individualnu, društvenu i međunarodnu, pa bi se tako trebale razvijati mirovne strategije za sve tri razine. 

Što se tiče individualne razine, poboljšanje obrazovanja je najvažniji faktor. "Budući da ratovi počinju u glavama ljudi, potrebno je stvoriti preduvjete za mir u glavama tih ljudi" - kaže se u preambuli Ustava UNESCO- a iz 1945. godine. U tom području mirovni odgoj ima veoma važnu ulogu. Osnovna cjelina 3 detaljnije se bavi zadacima i ciljevima mirovnog odgoja. Uz otklanjanje individualnih "mirovnih nedostataka", kao što su na primjer predrasude, jedan od osnovnih sastavnih dijelova mirovnog odgoja je učenje o funkcioniranju društava (razina 2) i međunarodnog sistema (razina 3), što ukazuje na to koliko usko su povezane razine uzroka rata, a samim tim i razine mirovnih strategija.

Što se tiče društvene razine, neosporno je da je demokratizacija najdjelotvornija mirovna strategija. Jedno od najsigurnijih saznanja istraživanja rata i mira je da demokratska društva rijetko kad vode ratove između sebe. Klasični argument za tendenciju prema mirnom rješavanju konflikata u demokracijama, koji je, među ostalim, formulirao filozof Immanuel Kant u svom spisu "O vječnom miru", glasi: "Ako umjesto kraljeva građani budu odlučivali o tome hoće li se voditi rat ili ne, mnogo je vjerojatnije da se odluče protiv rata, jer su građani ti koji najviše bivaju njime pogođeni." (vidi: "Demokratizacija kao mirovna strategija").

Još jedna mirovna strategija koja se može smjestiti između društvene razine i one međunarodnog sistema je osiguravanje i povećavanje blagostanja. Siromaštvo i nepravedna raspodjela dobara su veoma važni uzroci rata. Onaj tko posjeduje više, ima i više toga izgubiti u ratu. Ta se strategija , posebno u dobu globalizacije, ne može ograničiti samo na društvenu razinu. Jedan od značajnih faktora za osiguravanje i povećavanje blagostanja je slobodna trgovina, a razmjena robe i usko povezano tržište neosporno pridonose miru. 

Na razini međunarodnog sistema je težište istraživanja konflikta i mira. Zbog toga je težište ovog odlomka na mirovnim strategijama na razini međunarodnog sistema. Osnovni problem leži u tome da ne postoji instanca koja ima monopol nad vojnom silom (kao što je to slučaj s državom na društvenoj razini. Drugim riječima to znači da ne postoji neka "država svijeta", a samim tim instanca, koja bi mogla prisiliti faktore međunarodnog sistema (države) da se u međusobnim odnosima ponašaju u cilju izbjegavanja nasilnih konflikata, na što država prisiljava svoje građane. Iz tog razloga političke znanosti spominju pojam "prirodnog stanja anarhije" u međunarodnom sistemu. Zadatak mirovnih strategija na međunarodnoj razini je da ograniče to prirodno stanje anarhije i nesigurnosti koje proizilazi iz samog postojanja međunarodnog sistema.

Ernst-Otto Czempiel, istraživač mira, dodaje: "Upotreba sile i prijetnje proizilazi iz anarhične situacije međunarodnog sistema, koji i uza sve djelomične odredbe ostaje nepregledan. Time je sigurnost članova sistema potencijalno ugrožena, a da bi je osigurali, politički sistemi (države) se pripremaju za upotrebu sile. Ako se pri tome ne koristi vojna sila, moraju se koristiti druge forme zaštite. Upravo se ovim problemom od svojih početaka bavi teorija mira, pri čemu se diskutira o dva rješenja. Iz te diskusije razvila su se dva pojma -  pravo naroda i međunarodne organizacije. Njihov zadatak je da djeluju neposredno na interakcije između političkih sistema. Mirovna politika sastoji se od razvijanja ovih instrumenata, povećavanja utjecaja tih instrumenata na interakciju između političkih sistema i otklanjanja uzroka koji proizilaze iz sistemskih struktura i vode prema upotrebi vojne sile unutar sistema. 

Mirovna politika, koja ima za cilj uređenje sheme po kojoj se smanjuje upotreba vojne sile a povećava pravednost, fokusira se najprije na slabljenje karakteristika međunarodnog sistema, a onda na uspostavljanje vladajućih i ekonomskih struktura koje imaju zadatak odstraniti upotrebu vojne sile u dotičnim područjima."

[Friedensstrategien, Systemwandel durch Internationale Organisationen, Demokratisierung und Wirtschaft, Ernst-Otto Czempiel, Paderborn 1986, S. 60-62]

Czempiel u jednom sažetku svojih tekstova piše sljedeće o spomenutim mirovnim strategijama usmjerenim prema odstranjivanju upotrebe sile u međunarodnom sistemu: "Pravo naroda nije odstranilo upotrebu sile, niti se to pokušalo do 1945. Ono se ograničilo na zaštitu od rata (pojam koji je prvi upotrijebio Carl Schmitt). Za razliku od toga, cilj koncepcionaliziranja i osnivanja međunarodnih organizacija bio je eliminiranje ili smanjenje upotrebe sile. Umjesto upotrebe sile trebaju se činiti kompromisi, organizirati pregovori ili se donositi sudske i pravne odluke po nekom pitanju. Međunarodne organizacije nisu takvom postavkom svojih ciljeva u potpunosti ukinule karakteristike međunarodnog sistema koje i uzrokuju upotrebu sile, ali su, u svakom slučaju, umanjile utjecaj tih karakteristika na članice međunarodnog sistema. Putem trajne institucionalizirane suradnje svih članica trebalo bi njihovo ponašanje u sistemu biti preglednije, a time bi i nesigurnost bila umanjena. Organizirana suradnja značila bi i priznavanje prava na egzistenciju svakoj članici sistema, a time bi upotreba sile postala suvišna."

[Ernst-Otto Czempiel: Friedensstrategien, Systemwandel durch Internationale Organisationen, Demokratisierung und Wirtschaft, Paderborn 1986, S. 39]

Oba elementa - pravo naroda i međunarodne organizacije - detaljnije su obrađeni u posebnim odlomcima koji se bave nastankom i razvojem mirovnih strategija.

Ostali tekstovi na temu "Mirovne strategije":

[Autor: Ragnar Müller]

[Početak stranice]