Ernst-Otto Czempiel u sljedećem tekstu kritizira istraživački rad u području rata i mira u kojem je, prema njegovu mišljenju, zanemarena potraga za mirovnim strategijama:

"Ovaj nedostatak čini razliku između današnje znanosti o miru i istraživanja mira i rata u prošlosti, a posebno u 19. stoljeću. Iako tadašnja znanost nije bila usmjerena na traženje rješenja za konkretne probleme, čak je to i izbjegavala, mnogo je više pozornosti posvećivala pronalasku funkcionalnih mirovnih strategija nego što to čini znanost danas. Veliki doprinos tadašnje znanosti bio je razvoj koncepta međunarodne organizacije, koji se i uza sve slabosti nakon 1945. godine pokazao izvrsnim.  

Poseban doprinos ovog koncepta bio je u tome što se nije zasnivao na sprečavanju rata, nego na instrumentalizaciji mira. Važnost ovakve ideje ne može se dovoljno naglasiti. Mir nije isto što i izbjegavanje rata, i to ne samo zbog već imanovanih, nego i zbog nebrojenih drugih razlika između pozitivnog i negativnog mira. Onaj tko želi rat zamijeniti mirom, mora istraživati mir, a ne se baviti istraživanjem mogućnosti sprečavanja rata.  

Potrebno je koncipirati i uvježbavati modele prevladavanja konflikta koji ne sadrže (ili sadrže u malim postocima) nasilje. To je pozitivan program, program koji sadrži samostalne konkretne istraživačke zadatke, a ne bavi se istraživanjem uzroka rata. To pitanje o miru do sada se gotovo nije ni obrađivalo. Proširenje istraživanja mira u zapadnom svijetu nije donijelo nikakve promjene. U suprotnosti s pisanom tradicijom, prije svega onom iz 19. stoljeća, nakon 1945. godine ne može se primijetiti znanstveno bavljenje mirom koje bi bilo vrijedno spomena. 

Mir se ne može ostvariti zato što se nitko ne bavi ostvarivanjem mira. Nije dovoljno samo upućivati kritike protiv sistema prijetnji, moraju se pronaći novi sistemi koji bi bili u stanju zamijeniti postojeći. Nije dovoljno govoriti o europskom istraživanju mira, fraza se mora prevesti u nešto što ljudi mogu razumjeti i što bi bilo primjenjivo na europski sistem. Nije dovoljno žaliti se zbog nedostatka kontrole naoružanja, mora se konceptualno doći do nje. Ukratko rečeno: krajnje je vrijeme da se društvene znanosti počnu baviti mirom, da ga počnu analizirati i koncipirati te opisivati strategije. To što mir do sada nije napravio značajne pomake može se objasniti i time što je bila podcijenjena njegova kompleksnost. 

Najteža politička zadaća koja postoji je uspostavljanje mira, a ona se može riješiti samo ako smo se spremni izložiti poteškoćama na putu uspostavljanja mira."

[aus: Ernst-Otto Czempiel: Friedensstrategien, Systemwandel durch Internationale Organisationen, Demokratisierung und Wirtschaft, Paderborn 1986, S. 16-19]

[Početak stranice]