Sljedeći izvod iz teksta Michaela Zürna s civilizacijskim šesterokutom predstavlja jezgru argumentacije istraživača mira Dietera Senghaasa. Civilizacijski aspekt ima veoma važnu ulogu u slijedu mira i rata.

Što točno znači pojam "civilizacija"? Senghaas je pokušao odgovoriti na to pitanje. Njegova teorija po kojoj se mir shvaća kao civilizacijski projekt sažeta je u sljedećem tekstu: 

"U ovom konfigurativnom razmišljanju uspješna vladavina u smislu postizanja, odnosno približavanja osnovnim i društveno priznatim vrijednostima i miran suživot ljudi postaju jedno. Ciljevi vladanja su istodobno i uvjeti mira. 'Civilizacijski šesterokut' je sažetak Senghaasove teorije mira, po kojoj različite svrhe države i ciljevi vladanja prema unutra markiraju red, a prema van sposobnost postizanja mira. 

Sistem organiziranog nepostojanja mira može se prevladati samo tijekom tzv. projekta civiliziranja. Pri tome se kao najvažnija dimenzija projekta civiliziranja navodi promatranje uvjeta koji u modernim industrijskim društvima zapadnog tipa osiguravaju unutarnji mir. Senghaasov je cilj - razviti širok pojam mira, a ne zapasti u zamke koje sa sobom nose pojmovi "negativni mir" (odsutnost rata) i pojam "pozitivni mir" (odsutnost strukturalnog nasilja) - doveo do civilizacijskog heksagona. Iz te perspektive mir vlada kad je prisutna određena konstelacija uvjeta koji ovise jedan o drugome. 

Šest točaka ovako postavljenog civilizacijskog šesterokuta možemo opisati na sljedeći način: 

1) Ono što je važno za projekt civiliziranja je deprivatiziranja nasilja i oblikovanje (izgradnja) legitimnog monopola nad nasiljem. Bez "razoružavanja građana" ne može se postići trajni mir. 

2) Kontrola monopola nasilja i izgradnja pravne države su preduvjeti koji se moraju ispuniti da ne bi došlo do despotske upotrebe javnog monopola nad nasiljem.

3) Porastom međusobne ovisnosti i deprivatizacijom nasilja dolazi do porasta kontrole afekata u međusobnim odnosima, što je Norbert Elias nazvao "procesom civiliziranja“. Posljedica ovoga može biti i prelaženje lokalnih granica, što bi završilo s osjećajem "nacionalnog identiteta".

4) Time je ostvarena osnova za demokratsko sudjelovanje prilikom donošenja odluka.

5) Sljedeći element je socijalna pravda. Materijalno bogaćenje pravne države je konstruktivni uvjet za mogućnost ostvarivanja reda u njoj samoj, a samim tim i unutarnjeg mira.

6) I konačno, konstruktivna kultura konflikta, spremnost na produktivno prevladavanje konflikta i sposobnost  kompromisa čine posljednju točku heksagona.

Mir kao civilizacijski projekt time postaje težnja prema prevednom poretku. U tom smislu su uspješno provedeno civiliziranje i mir dva jednaka stanja. Ovako shvaćen mir nije prirodni poredak. 'Na njemu se, dakle, stalno mora raditi.' Ili drukčije rečeno: 'Ako želimo postići mir u smislu civiliziranja politike, onda moramo pripremiti taj mir - Si vis pacem, para pacem.'"

[aus: Michael Zürn: Vom Nationalstaat lernen, Das zivilisatorische Hexagon in der Weltinnenpolitik, in: Ulrich Menzel (Hrsg.): Vom Ewigen Frieden und vom Wohlstand der Nationen, Frankfurt am Main 2000, S. 21-25]

[Početak stranice]