|
| |
Sljedećim tekstom prikazana je
geneza pojma "mir" od ranog doba do današnjice:
"Norma
mira zahtijeva odsutnost rata. Ali ta norma zahtijeva i nešto više. Mir je i
'izvor, stvaralac, hranitelj, zaštitnik svega dobrog na zemlji i nebu...'. Mir nije samo
preduvjet za održanje egzistencije čovjeka, mir je uvjet za razvijanje
čovjeka." Tako je mir opisan i u klasičnom judaizmu, i to
s eksplicitnim osvrtom
na društvo.
Pojam "šalom" iz
Starog zavjeta bio je naprije pojam karakterističan samo za Stari
zavjet, koji je definirao dogovor između Boga i čovjeka. Ako je
taj pojam uopće bio politički realno određen, on
je, osim održanja egzistencije,
i to jamčenjem sigurnosti, sadržavao i zahtjev za razvijanjem
egzistencije u formi održanja i unapređenja zdravlja,
prehrane i blagostanja.
Takvu vezu možemo naći i u starijoj povijesti - kod Egipćana i Sumerana. Ako
himne koje se nalaze u grobnicama i na tronovima faraona ne shvatimo kao
opisivanje tadašnjeg društva, nego kao formuliranje političkih normi, naći
ćemo istu vezu sigurnosti (od napada izvana) i šansi za razvoj, koje je
trebalo osigurati društvo u kojem pojedinac živi uklanjanjem samovolje,
tlačenja i pljačkanja.
U jednoj sumerskoj himni kaže se da je kralj taj koji se brine za sigurnost,
i to odstranjivanjem neprijatelja, nabavljanjem žita, masti i mlijeka i
osiguranjem pravde, te da kralj daje mogućnost "pravednima da
zauvijek postoje". Sigurnost od napada izvana bila je gotovo uvijek povezana
s tlačenjem i ubijanjem neprijatelja, što je odgovaralo stajalištima tog
doba.
Isto vrijedi i za Stari zavjet, čiji se dijelovi po
Izaiji 2, 2-5 i po Mateju 4, 1-3 uvijek i iznova citiraju, ali nepotpuno: Postat
će narodi koji
će "svoje mačeve iskovati u plugove, a svoja koplja pretvoriti u vretena.
Jer neće postojati narod koji svoj mač diže protiv drugog naroda i oni više
neće znati značenje rata."
|
|
"Dolf Sternberger napravio je razliku između
političkog pojma mir i pojma mir koji je bio
karakterističan za Stari zavjet. Najuzvišenija forma mira iz
Starog zavjeta bila je vizija proroka
Izaije (11, 6-7) o vukovima koji spavaju s jaganjcima, o kravama i medvjedima koji
pasu zajedno i o lavovima koji jedu slamu. Mir nije samo
pauza između dva rata, već je on sretna posljedica potpune
transformacije svijeta. Političko značenje pojma "mir"
za Sternbergera
ne može biti ovakvo, jer on ne misli da se takvo što može
postići političkim sredstvima. Smatra da pojam mira karakterističan za Stari
zavjet počiva na jedinstvu - communio, a
politički na dogovoru - communicatio. Mir iz Starog
zavjeta
može se postići samo promjenom, a za politički je dovoljan
sporazum. Koristeći se jezikom Starog
zavjeta, to bi se reklo:
politika ne može izmijeniti prirodu vukova, medvjeda i lavova, ali
im može nametnuti ograničenja i dati im ograničena
područja, a
ponekad ih čak može i zatvoriti u kaveze. Ako politika, umjesto što
pokušava promijeniti te životinje, pokuša promijeniti njihovu
prirodu, postat će totalitarna."
[aus:
Iring Fetscher/Herfried Münkler (Hrsg.): Politikwissenschaft,
Begriffe - Analysen - Theorien, Ein Grundkurs, Reinbek 1985, S.
288] |
|
Preduvjet koji bi trebalo ispuniti da se ostvari ovakav mir stoji u rečenici
ispred: A Gospod će suditi i strašnom kaznom "kazniti mnoge narode". Potpuni
poraz neprijatelja Izraela predstavlja kraj ovog mira. Mir će
osigurati moć
Gospoda koji će osigurati i održanje pravde unutar države.
Tek je Novi zavjet uveo radikalano suprotno
stajalište koje se
odnosi na poziv da volimo svog neprijatelja. Ipak, sve to se mora razumjeti u
sklopu Novog zavjeta koji upotrebljava pojam mira koji uopće nije politički i
čak se više oslanja na religiju nego pojam mir u Starom
zavjetu. Ovaj
pojam u Novom zavjetu nema nikakvog odnosa prema razvijanju zemaljske
egzistencije i odnosi se samo na odnos između čovjeka i Boga.
U terminu "eirene" koji se koristio kao
ime za grčku boginju mira
sasvim se
jasno vide veze između očuvanja sigurnosti i bogatstva, blagostanja, zdravlja i
postojanosti. I pojam "mir" u islamu povezuje sigurnost (izvana) -
pobjedom nad
neprijateljem - s pravednim šansama za razvoj unutar društva. Kada je Konfucije
imenovao tri principa dobre vlade - dovoljno hrane, dovoljno vojnika i dovoljno
povjerenja, zapravo je, ne upotrebljavajući pojam "mir", povezao ciljeve održanja
i razvijanja ljudske egzistencije.
Povezanost obaju ovih pojmova vidljiva je i početkom srednjeg vijeka kod
Augustina. On u tom pojmu vidi "mirovanje reda" (tranquillitas ordinis),
kojim se reguliraju šanse za razvoj ljudske egzistencije,
ali i jamči sigurnost i zaštita ove egzistencije od udara
izvana.
Početkom srednjeg vijeka, a posebno
kasnije, u novom dobu, odstupa se od integriranog
pojma "mir". On se, prije svega pod utjecajem međunarodnog prava, reducira na
međudruštveno područje, dok izdvojeno ostaje osiguravanje uvjeta za
razvoj unutar društva.
Tijekom formiranja teritorijalnih država i u doba
apsolutizma uvjeti za razvoj unutar
društva nisu igrali veliku ulogu, a na njih
se počela obraćati pozornost kada su prosvjetiteljstvo i Francuska revolucija
naglasili njihove vrijednosti i značaj.
Norma razvijanja egzistencije se potom vezivala za druge pojmove - za pojam
"blagostanja" (pravedna raspodjela materijalnih dobara) i za pojam "demokracija"
(pravedna raspodjela prava participacije). Time je pojam "mir" sve više bio
rezerviran za međudruštvene odnose i reduciran na održanje egzistencije.
Tek nakon Drugog svjetskog rata razvijanje egzistencije počinje se kao
sastavni dio vraćati u pojam "mir". Razlog za to bila je povećana zavisnost
država
jednih od drugih i smanjivanje distance među njima. Norma razvijanja
egzistencije tako se značajno proširila i uključivala je i ljude iz druge
političke jedinice (države)."
[aus: Ernst-Otto Czempiel:
Friedensstrategien, Systemwandel durch Internationale Organisationen,
Demokratisierung und Wirtschaft, Paderborn 1986, S. 44-46]
|
Mir
nije odsutnost rata. Mir je vrlina, to je stanje duha, težnja dobrom,
povjerenje, pravednost – Spinoza |
[Početak
stranice]
|
