Sljedeći tekst imenuje važna područja zadataka istraživanja mira i rata te opisuje nastanak i razvoj te discipline. Tekst koji možete naći na drugoj stranici ukazuje na nedostatke pri istraživanju mira, odnosno na zanemarivanje potrage za mirovnim strategijama.

"I Znanstveno bavljenje ratom i mirom je vjerojatno staro koliko i znanost sama. Ipak je tek pedesetih godina prošlog stoljeća priznato kao znanstvena disciplina koja se bavi istraživanjem rata i konflikta te istraživanjem uvjeta koji su potrebni za mir.

Pojedinačna primjena znanosti o miru i ratu može se vidjeti i tijekom 19. stoljeća u vezi s građanskim mirovnim pokretom. Ali su tek pod dojmom strahota masovnog uništavanja u Prvom svjetskom ratu, osim Saveza država i Međunarodnog suda nastali i instituti za međunarodne odnose u SAD-u i Velikoj Britaniji sa zadatkom da istraže konflikte i ratove na međunarodnoj razini, ali i revolucije i građanske ratove te uvjete koji trebaju biti ispunjeni da bi se ostvario mir u svijetu. Odmah nakon 1920. godine ostalo je veoma malo od početnog zanosa da se mir i rat učine predmentom istraživanja instituta za međunarodne odnose. Nova disciplina je ubrzo postala način opravdavanja vanjskih politika pojedinačnih država i prešla u službu njihovih vojno-političkih interesa. 

Međutim, novi politički i moralni potresi izazvani događajima tijekom Drugog svjetskog rata te politički organizirano masovno uništavanje koje se provodilo u staljinističkom i fašističkom sistemu, ali i, prije svega, prijetnja atomskim ratom, prouzročili su novo buđenje istraživanja rata i mira. To je najprije bila reakcija na događaje pedesetih godina koji su bili vezani za ideologiju hladnog rata. Ta su istraživanja počela kao pojedinačni projekti na sveučilištima i u privatnim istraživačkim ustanovama u Kanadi, SAD-u i Norveškoj. Paralelno s tim, nekoliko osoba se trudilo da u Francuskoj i Nizozemskoj uspostavi sistematski studij polemologije (znanosti o ratu i konfliktima).

Cilj istraživanja mira nije više bilo ograničavanje ratova i ratnih događanja, već potpuno isključivanje rata kao društvene i međudržavne forme komunikacije. Time se istraživanje mira počinje zauzimati za utopiju svjetskog mira, što je bio osnovni motiv liberalnih i republikansko-demokratskih pokreta prisutnih s kraja 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Taj je motiv ponovno bio u centru zanimanja radničkog pokreta.

Način razmišljanja koji je uključivao ograničavanje rata i kontroliranje konflikta konfrontirao se s istraživanjem mira unutar istraživanja konflikata, prije svega u SAD-u (Journal of Conflict Resolution, 1957.), a šezdesetih godina obje tendencije su se ujedinile u disciplini istraživanja mira i konflikata.

II U sklopu popuštanja napetosti u međunarodnim odnosima dospjelo se do konstituiranja International Peace Research Association u Groningenu 1964. godine. U Oslu je iste godine osnovan Journal of Peace Research koji je u velikoj mjeri pridonio proširenju istraživanja mira. Osnivanjem latinoameričkih i azijskih regionalnih organizacija sedamdesetih godina, istraživanje mira je uz Sjevernu Ameriku, zapadnu Europu i Japana bilo prošireno na gotovo cijeli svijet, pri čemu je UNESCO imao ulogu posrednika.

Istraživanje mira doživjelo je procvat organiziranjem državne ustanove, stockholmskog instituta International Peace Research Institute, koji je osnovan i otvoren 1966. godine povodom 150. godišnjice neutralanosti Švedske i koji je imao zadatak da za švedsku i međunarodnu diplomaciju postavi znanstvene osnove razoružavanja koju bi trebao provoditi UNO. Istraživanje mira na sebe je skrenulo pažnju cijelog svijata pojavljivanjem knjige  Yearbook of World Armaments and Disarmament s podacima i analizama razvoja zadataka razoružanja.

Prevladavanje konflikta Istok - Zapad, rat u Vijetnamu, ali i problematika Trećeg svijeta skrenuli su pažnju na konflikt Sjever - Jug. Rezultat toga bilo je proširivanje područja istraživanja mira, koja je sada pokrivala mnogo više od rasprave o dinamici razoružavanja, sistemu prijetnji i kontroli naoružanja.

U vezi s razvojem, odnosno ponovnom raspravom o pojmovima "asimetrični konflik", "konflikt interesa", "latentni konflikt"' proširivanje područja istraživanja mira došlo je do izražaja u razvoju pojma "strukturalnog nasilja" (Galtung 1969.),  koji je svoju primjenu našao u liberelnim i djelomično u socijalističkim društvima koja su bila zapadnjački orijentirana i koja su se bavila problemom reformacije međunarodnog, državnog i društvenog sistema.  

Difuznost pojma "strukturalno nasilje" proširila je polje istraživanja mira, tako da postoji tendencija da istraživanje mira postane univerzalna znanost. Sedamdesetih se godina to proširivanje doživljavalo kao oslobođenje, jer se činilo da stari principi više nisu dorasli problemima internacionalnog razvoja ljudskog društva, sistema država i okoliša.

Istraživanje mira je imalo najviše utjecaja prije svega na političke znanosti, psihologiju (istraživanje agresije), teologiju, pedagogiju i geografiju, ali je utjecalo i na fiziku, biologiju, informatiku, filozofiju, povijest, pravne znanosti i strategijske studije. Nešto manje utjecaja je imalo na sociologiju zbog tradicionalnog ograničavanja pojma "društvo" na nacionalne države.

S kraja krize napetosti - od kraja sedamdesetih godina kada je pažnju industrijskih država privlačio konflikt Istok - Zapad, a samim tim i mogućnost atomskog rata, istraživanje mira se vraća svojim korijenima, naime, uvjetima koji bi trebali biti ispunjeni kako bi društvo trajno bilo zaštićeno od rata, uzrocima rata, informacijama o konfliktima i dinamici razoružanja. Istodobno, istraživanje mira se i dalje bavilo pojmom "strukturalno nasilje", koje je sa stajališta istraživanja mira opasnije za ljude nego konvencionalni rat. 

[Egbert Jahn: Friedens- und Konfliktforschung, in: Dieter Nohlen (Hrsg.): Pipers Wörterbuch zur Politik, München 1989, S. 256-258]

[Početak stranice]