U sljedećem je tekstu preko dileme sigurnosti skiciran osnovni problem međunarodnih državnih sistema, koji proizilazi iz njihove anarhijske strukture.

"Međunarodni sistem je, što je njegova osnovna karakteristika, anarhičan. Pritom se pojmom 'anarhičan' ne označava odsutnost pravila (nered ili kaos) (...). Time se na označava ni odsutnost međunarodno obavezujućih pravila; ona i dalje postoje. (...). Anarhija mnogo više označava formalno nepostojanje vlasti. Postoje razlike u vlasti među državama u međunarodnom sistemu koje rastu i učvršćuju se. Djelomično i zbog mehanizama djelovanja međunarodnog sistema, postoji formalna hijerarhija, a ne postoji ni monopol jedne države svijeta nad upotrebom sile. Države su same zadužene za svoju sigurnost i zaštitu (za razliku od građana jedne države koji to nisu, već ih država osigurava i štiti), pa se o međunarodnom sistemu govori kao o sistemu u kojem država sama sebi pomaže. Unutar tog sistema državama je dopušteno pokušati držati u ravnoteži svoje težnje prema sigurnosti s drugim državama te s njima sklapati sigurnosno-političke saveze, ali je ta suradnja među jednim brojem država uvijek usmjerena protiv nekih drugih država. Dva saveza koja su u velikoj mjeri određivala politiku poslijeratnog razdoblja bili su Sjevernoatlanski pakt na zapadnoj strani, osnovan 1949. godine s ugovornom organizacijom pod imenom NATO, i Varšavski pakt na istočnoj strani, koji je postojao od 1955. do 1991. godine s ugovornom organizacijom pod imenom WVO.

Iz gore spomenutih karakteristika sistema - anarhija, a time i potreba država da same sebi pomažu - u kombinaciji s činjenicom da zapravo ne postoje defenzivna vojna sredstva, proizilazi ključna dilema međunarodne politike. Nakon što ju je američki politkolog John H. Herz 1950. godine uveo kao pojam, ta se dilema naziva  dilemom . Sastoji se u tome da vojne mjere, čak i ako ih država A preduzima s defenzivnim ciljem, za državu B znače prijetnju, nakon čega se država B naoružava, što opet pojačava osjećaj nesigiurnosti kod države A. Ta spirala se proteže u beskonačnost, a osjećaj sigurnosti jedne ili druge države se ne pojačava nego se, unatoč globalnom naoružavanju, smanjuje. Ukratko rečeno: U uvjetima anarhije jednostrana težnja prema sigurnosti može kod drugoga dovesti do osjećaja nesigurnosti, tako da dilema o sigurnosti predstavlja sistematsko objašnjenje za problem sigurnosti u međunarodnoj politici."

[Internationale Politik. Probleme und Grundbegriffe, Martin List u.a., Opladen 1995, S. 91-93]

[Početak stranice]