Demokratizacija kao mirovna strategija

"Na koji način mora biti organizirano društvo da ne bi upotrebljavalo silu u svojim odnosima s drugim društvima? Na to je pitanje Kant dao sasvim jasan, klasičan odgovor: Takvo društvo mora imati republikanski sistem vlasti, koji pravi podjelu među vrijednostima političke participacije u građanskom društvu. Ako o vanjskoj politici ne budu odlučivali knezovi i kraljevi nego oni koji moraju snositi posljedice te vanjske politike, onda neće ni biti rata, jer će svi dva puta razmisliti prije nego što počnu tu lošu igru. 

U Ženevi je 1867. osnovana organizacija Ligue Internationale de la Paix et de la Liberté (Liga internacionalnog mira i slobode) čije samo ime govori o vrijednostima za koje se zauzima. Ona je za svoj slogan iskoristila spoznaje i vrijednosti liberalizma: 'Si vis pacem, para libertatem' i nije se bez razloga oslonila na Kantovo učenje. A je li se na kraju 19. stoljeća kvaliteta vladajućeg sistema zaista mogla mjeriti samo po slobodama koje je priznavao Kant? Nije li se "potpuno pravedan građanski Ustav" (Kant) morao nadovezivati na pravednu raspodjelu vlasti? 1885. godine Liga mira i slobode je svom sloganu dodala i ovo: 'Si vis pacem, para libertatem et iustitiam.'

Time je veza između sistema vladavine i mira bila sasvim jednostavna, ali i u potpunosti opisana. Ako je vladajući sistem pokazivao karakteristike slobode i sudjelovanja građana u procesu odlučivanja s jedne strane, a s druge još bio i socijalno pravedan, onda se iz svega toga automatski proizvodio mir. Mir je u takvom sistemu vlasti imao svoju osnovu."

[aus: Ernst-Otto Czempiel: Friedensstrategien, Systemwandel durch Internationale Organisationen, Demokratisierung und Wirtschaft, Paderborn 1986, S. 121-124]

[Početak stranice]