|
| |
Sljedeći tekst autora Lothara Brocka ukazuje na neke nejasnoće
u vezi s pojmom "mir" i predlaže
"nenasilno društvo svijeta" kao cilj koji se ne može ostvariti, ali čijem
bi ostvarenju trebalo biti podređeno naše djelovanje:
"- Mir znači šutnja oružja. Ali koliko dugo? Vlada li mir tek onda
kada se završio i posljednji rat na zemlji? Ima li sve neko drukčije značenje
od pukog poluvremena - razdoblja između dva prekida vatre?
- U miru je život pojedinca i cijelog naroda zaštićen od otvorene upotrebe vojne
sile. A je li zaštićen i od drukčijih formi nasilja? Vlada li mir tek
onda kada vlada i pravednost?
- Čini se da je u zapadnoj Europi rat prevladan. Ali može li ovdje mir biti
stalno stanje kada se na drugim mjestima konflikti rješavaju nasilno? Može
li
se mir podijeliti ili može postojati samo svjetski mir?
(...) U svakodnevnom razgovoru, ali i prilikom akademskog bavljenja pojmom "mir",
pokušava se premostiti nejasnoća tog pojma korištenjem atributa - govori
se o pravom, pozitivnom, vječnom miru, ali i o negativnom, nedovoljnom ili
o grobnom miru. Time se ne rješava problem, već se
samo zaobilazi.
Ostanimo kod riječi mir i poteškoće da se od te riječi
stvori pojam. Pri
tome moramo ispuniti tri zahtjeva: naš pojam mir ne bi smio biti samo
ideološki kolosijek prema sljedećim ratovima, on treba biti instrumentalizacija za opravdanost postojeće vlasti (ostvarenje mira) i
treba u sebi sadržavati realne historijske i sadašnje razvoje da ne bi
postao samo želja. |
|
"Iz
predanja se mogu izvući dvije okosnice: ili će mir biti
prihvaćen kao kozmički poredak, kao prethistorijski izraz svjetskog
poretka koji svoje posljednje utočište ima prvo kod Boga, a onda u
razumu čovjeka, što je posljedica sekularizacije političkog
razmišljanja i doba reformacije, ili ćemo mir prihvatiti kao izraz ljudske volje, kao racionalno
opravdani politički i kulturalni proizvod, kojem su za održanje potrebni
sporazumi isto kao i zaštita od nasilja. Ovakvom dualnom
argumentacijom povezano je pitanje odnosa između mira i pravde,
pax
i iustitia:
Ili je pravda nadređena miru, a on je njen prirodni plod, ili
je društveno-politički mirovni poredak moguć tek vladavinom javne moći
- pri čemu pravda kao princip legitimacije nekog društvenog
poretka, koji svakom dodjeljuje njegovo i koji je nadređen miru, nije
uopće moguća bez mira.
U kontekstu prve sekvence argumentacije rat se čini kao prekid, kao
smetnja prirodnom miru: bellum
ruptura pacis. Dok je kod druge argumentacije rat posljedica
ljudske pogreške i grešne slobode mišljenja, ali i istodobno
predstavlja normalno unutrašnje i društveno stanje. Mir je odsutnost
rata: pax absentia belli."
[aus:
Reinhard Meyers: Grundbegriffe, Strukturen und theoretische
Perspektiven der Internationalen Beziehungen, in: Bundeszentrale für
politische Bildung (Hrsg.): Grundwissen Politik, 2. Aufl., Bonn 1993,
S. 285-286, 291] |
|
Za ostvarivanje tih zahtjeva
potrebno je ne promatrati mir kao stanje socijalnog sistema već kao
"približavanje beskonačnosti" cilja, čiji se konkretni sadržaj može odrediti
povijesnim kretanjima i koji se zbog toga ne može principijelno definirati.
Ipak, on dopušta kritičku raspravu o postojećim odnosima i
identificiranje polaznih točaka na putu daljnjih promjena u cilju očuvanja mira.
Kao konačan cilj "naših snova" možemo postaviti "nenasilno društvo svijeta" koje
istodobno nije društvo u kojem ne postoje konflikti, već društvo koje
konflikte prevladava bez upotrebe ili prijetnje upotrebom sile."
[aus: Lothar Brock: "Frieden".
Überlegungen zur Theoriebildung; in: Volker Rittberger (Hg.): Theorien der
internationalen Beziehungen, PVS-Sonderheft 21/1990, S. 72]
|
Za osnovno održanje
čovjeka ekološka ravnoteža ima isto značenje kao zbir
preživljavanje + blagostanje + sloboda + identitet. Zbir svih pet elemenata
definira "mir".
[Johan Galtung, Kulturalno nasilje; Der Bürger im Staat 43,
2/1993, S. 107] |
[Početak
stranice]
|
