Pri istraživanju uzroka rata na razini pojedinca, u središtu pozornosti stoji teorija agresije. Kao i prilikom detaljnijeg bavljenja pojmom "nasilje" (vidi odlomak "Nasilje") i kod naizgled jednoznačnog pojma "agresija" može se utvrditi mnogo karakteristika. Sljedeći bi nam tekst trebalo na neki način približiti taj pojam: 

"Uže definicije pod pojmom 'agresija' podrazumijevaju u biti uskraćivanje i nanošenje štete i boli s određenim ciljem (na primjer: ozljeđivanje ili ubijanje drugih ljudi, prijetnje, uvrede i degradiranja). U svakodnevnom životu pojam 'agresija' upotrebljava se u ocjenjivačkom smislu. Reći nekome da se ponaša agresivno, ne znači samo opisati njegovo ponašanje, već je, u većini slučajeva, to primjedba na račun njegova ponašanja. Istraživanja su pokazala da se agresivnim češće naziva ponašanje drugih ljudi nego vlastito te da ljudi nerado govore o agresiji kada smatraju da je njihovo ponašenje to koje drugima nanosi neku vrstu boli opravdano ('opravdane' odgojne mjere itd.).

U vojno-političkom se smislu pojam 'agresija' spominje kada se pokušava okriviti druga strana da je neopravdano napala, dok se vlastite aktivnosti - iako su i one usmjerene na ubijanje i onesposobljavanje neprijatelja - nazivaju obranom. Poznato je da se u takvim slučajevima svaka od strana opravdava obranom, dok se krivnja za agresiju prebacuje suprotstavljenoj strani. Na sličan način upotrebljava se i pojam 'nasilje' (...).

I nasilje, kao i agresija, označava uskraćivanje i nanošenje štete i boli s određenim ciljem. Ti pojmovi su veoma bliski jedan drugome, s tom razlikom da o nasilju govorimo uglavnom kod teške i posebno tjelesne agresije, ali ne i ako su u pitanju psovke ili agresivni pogledi. To znači da je nasilje podvrsta agresije."

[Aggression ist nicht gleich Aggression. Ein Überblick aus psychologischer Sicht, Hans-Peter Nolting, in: Der Bürger im Staat 43, 2/1993, S. 91-92]

Kako se može objasniti agresivno ponašanje?

U psihologiji se razlikuju tri objašnjenja: teorija nagona, teorija frustracije i teorija učenja. Na posebnoj stranici možete naći izvod iz teksta koji pojašnjava osnove tih triju teorija te daje poticaj za razmišljanje kako bi se moglo smanjiti agresivno ponašanje [... do stranice "Objašnjenja"].

Ta objašnjenja tiču se individualne agresije. Mora se napraviti razlika između individualne agresije i sudjelovanje pojedinca u kolektivnoj agresiji, što je centralni aspekt istraživanja uzroka rata.

Razlike između individualne i kolektivne agresije

"Individualna agresija i sudjelovanje pojedinca u kolektivnoj agresiji ne mogu se psihološki izjednačiti. Prilikom sudjelovanja u kolektivnoj agresiji pojedinac je izložen sasvim drukčijim sitiuacijama - stimulirajućem ponašanju drugih osoba. Takav utjecaj omogućuje da ljudi rade stvari kakve samostalno vjerojatno nikada ne bi radili. Pojedinačne razlike između individualne i kolektivne agresije su prikazane u tablici koja sljedi, ali nije obavezno da se u svakom pojedinom slučaju pojave sve spomenute karakteristike kolektivne agresije. Tako, na primjer, kod 'spontanih' uličnih nemira nedostaju zapovjedne strukture."

[Aggression ist nicht gleich Aggression. Ein Überblick aus psychologischer Sicht, Hans-Peter Nolting, in: Der Bürger im Staat 43, 2/1993, S. 94]

[Početak stranice]