Sljedeći izvod iz UNESCO-ova izvještaja o obrazovanju pokazuje da se stupu "Učenje za život u zajednici" dodjeljuje veoma važna uloga u obrazovanju za 21. stoljeće. U prijedlozima komisije radi se o primjeni koncepta mirovnog odgoja. 

Učenje za život u zajednici - učenje za život s drugima

Ova vrsta učenja je danas vjerojatno najvažnija. Svijet današnjice je svijet nasilja koji uništava nade mnogih koji su vjerovali u napredak čovječanstva. Konflikti su uvijek bili dio povijesti čovječanstva, ali zbog novih faktora povećava se rizik od konflikata, posebno zbog mogućnosti samouništenja koje su se pojavile tijekom 20. stoljeća. Do danas nije bilo moguće smiriti ovu situaciju uz pomoć obrazovanja i odgoja. Postoji li mogućnost da se uz pomoć poštivanja drugih ljudi, njihove kulture i duhovnih vrijednosti spriječe konflikti ili da se bar pronađu prihvatljiva rješenja za njih? 

Ideja da se u školama kao predmet predaje nenasilje je za svaku pohvalu, iako je to samo jedno u nizu sredstava kojim se pokušavaju pobijediti predrasude koje stvaraju konflikte. To je težak zadatak, budući da ljudi po svojoj prirodi naglašavaju vlastite kvalitete i kvalitete svoje grupe, a imaju predrasude prema drugima. Osim toga, u trenutnoj situaciji u kojoj vlada klima uspjeha i ekonomskog natjecanja sve se više važnosti pridaje osobnom uspjehu. Ovakvo natjecateljsko razmišljanje vodi do bezobzirnih ekonomskih ratova i sve većeg jaza između siromašnih i bogatih. Nacije, ali i cijeli svijet, razdvajaju se. Historijski rivaliteti se zaoštravaju. Tužno je da obrazovna politika ponekad pomaže stvaranju i zaoštravanju tih rivaliteta, i to pogrešnim shvaćanjem njihova koncepta. 

Šta možemo poboljšati? Iskustvo nam pokazuje da nije dovoljno organizirati i održavati razgovore između različitih grupa kako bi se umanjila opasnost od ovakvih konflikata (npr. u školama u kojima su učenici pripadnici dvije različite religijske ili etničke grupe). Ako ne postoji razumijevanje među grupama, ili ako nemaju približno jednak status, takvi razgovori mogu imati kontraproduktivan efekat. Latentne napetosti se razvijaju tijekom razgovora i prerastaju u otvoreni konflikt. Međutim, ako se takvi razgovori održavaju u atmosferi jednakosti i obje grupe imaju zajednički cilj, onda napetosti i predrasude vrlo lako mogu ustupiti mjesto suradnji ili čak prijateljstvu.  

Čini se da obrazovanje i odgoj moraju krenuti na dva različita puta koja vode istom cilju: lagano otkrivanje drugih i otkrivanje iskustava o zajedničkim ciljevima. To je, čini se, dobra mogućnost da se spriječe ili riješe latentni konflikti.

Otkrivati druge

Zadatak obrazovanja i odgoja je predstaviti učenicima raznolikost ljudske vrste, ali istodobno ih učiniti svjesnim sličnosti i porastu zavisnosti ljudi širom svijeta jednih od drugih. Zadatak škola je da svojim učenicima te spoznaje prenesu što je moguće prije. Neki predmeti su posebno pogodni za ispunjavanje te zadaće, počevši od sociologije i geografije do nastave stranih jezika i književnosti. 

Da bismo razumjeli druge, moramo najprije razumjeti sami sebe. Da bi se djeci i mladima mogla pružiti istinska slika raznolikosti svijeta, najprije im odgoj kod kuće, u školi i u lokalnoj zajdnici mora pomoći da otkriju sami sebe. Tek tada će oni imati sposobnost svijet promatrati očima drugih i razumjeti postupke drugih. U socijalnom ponašanju djece razvijanje ovakvog osjećaja empatije isplatit će se tijekom cijelog života. Ako se, na primjer, mladima objasni kako da razumiju etnički osjećaj pripadnika drugih nacija, onda nedostatak razumijevanja za druge i drukčije nikada neće biti uzrok mržnje i nasilja. Nastava povijesti i učenje o navikama i običajima drugih može biti odlična polazna točka za vlastito ponašanje u budućnosti.

Metode koje se primjenjuju u nastavi nikada se ne smiju provoditi na štetu onih koji misle drukčije. Nastavnik koji ima dogmatični stil nastave tijekom kojeg pod pritisak stavlja radoznalost i drukčije razmišljanje svojih učenika, umjesto da ih razvija, nanosi više štete nego što donosi dobra. Ako nastavnici zaborave na činjenicu da učenici u njima gledaju svoje uzore, mogu svoje učenike zauvijek ostaviti bez vještine i sposobnosti da otvoreno prihvate druge ljude, grupe i nacije. Ići u susret drugima putem dijaloga i diskusije predstavlja najvažniji alat obrazovanja i odgoja u 21. stoljeću.

Raditi za zajedničke ciljeve

Ako ljudi zajednički rade na projektima koji ih izvlače iz njihove svakodnevne rutine, razlike i konflikti među njima postaju slabiji ili čak nestaju. Iz ovakvih projekata ljudi uče da za njih postoji i jedan drukčiji identitet - identitet zajednice, pa razlike postaju manje bitne od zajedničkih karakteristika koje ih spajaju. U mnogim slučajevima su se na taj način, na primjer preko sporta, ublažile napetosti između različitih društvenih slojeva ili nacionalnosti te je nastao osjećaj zajedničke pripadnosti. I u svakodnevnom životu bi kod mnogih projekata u potpunosti izostao uspjeh da se tipični hijerarhijski problemi nisu zaboravili, a na prvo mjesto nije postavilo ostvarivanje zajedničkog cilja. 

Zbog toga školsko obrazovanje mora u svojim programima mladim ljudima od najranijeg djetinstva ponuditi dovoljno vremena i mogućnosti da sudjeluju u zajedničkim projektima: u sportu, kulturnim manifestacijama i socijalnim aktivnostima, volonterskom radu za zajednicu itd. Ostale obrazovne institucije i volonterske organizacije moraju nastaviti s radom tamo gdje škole prestaju. Osim toga, zajednički projekti nastavnika i učenika mogu biti prvi korak prilikom rješavanja konflikta, a na taj način se učenicima u ruke daje alat koji će moći iskoristiti tijekom cijelog života. Istodobno, takvi projekti mogu poboljšati odnose između nastavnika i učenika. 

[Izvod iz UNESCO-ova dokumenta o obrazovanju za XXI stoljeće "Sposobnost učenja - Naše skriveno bogatstvo“, Njemačka UNESCO komisija, Neuwied; Kriftel; Berlin: Luchterhand, 1997., Str. 79-81] 

[Početak stranice]