|
| |
Olimpijski mir
Olimpijske igre iz antičkog doba
[Ostaci antičkog olimpijskog stadiona] |
Veza između sporta i
mira je veoma stara. 776. godine prije Krista održale su se prve Olimpijske
igre u antičkoj Grčkoj, tj. iz tog prioda postoje pisani dokumenti. Vjerovatno
su antičke Olimpijske igre i starije od tog perioda i dosežu čak i do drugog
stoljeća prije Krista.
Čini se da se održavala trka na stadionu dugom 192,27 metara, a pobjadnik je
imao čast da upali vatru. Igre su se održavale periodično - svake četiri
godine, a vremenski period između igara se zvao olimpijada.
U polise Olimpije nije se smjelo ulaziti sa oružjem, a tokom mjeseca
u kojem su se održavale igre vladalo je primirje da bi sportisti i
gledatelji mogli sigurno da doputuju, posmatraju / sudjeluju i otputuju.
Ova tradicija se i do danas održala, a o tome nešto detaljnije govori
sljedeći tekst. |
Diskusija: Olimpijski mir?
Novembar 2003: Generalna skupština Ujedinjenih nacija tajnim glasanjem je
izglasala odluku o primirju tokom Olimpijskih igara koje će se u Atini održati
od 13. do 29. augusta 2004. godine.
Ministar vanjskih poslova Grčke, G.
Papandreoy (Papandreu),
izjavio je da se Grčka kao domaćin Olimpijskih igara 2004. godine osjeća
obaveznom da propagira olimpijske ideale. "Nadamo se da će u Atini na ljeto
2004. godine gorjeti plamen mira," rekao je ministar. "Pošaljimo sa ove
manifestacije simboličnu poruku mira za cijeli
svijet."
Skupština UN-a je prvi put 1993. godine jednom rezolucijom
pozvala na globalno primirje tokom trajanja Olimpijskih igara. Ovo je običaj
koji se naziva „ekecheiria“ i potiče iz antičke
Grčke, iz osmog stoljeća prije Krista, a treblo je da sportistima omogući
mirno putovanje na Olimpijske igre i natrag. Tokom olimpijskih igara u
antičkoj Grčkoj vladalo je primirje koje je najprije trajalo jedan mjesec -
koliko su trajale i igre, a kasnije je bivalo produžavano i na period do tri
mjeseca. Tokom ovog perioda su gledatelji, sportisti i ostali članovi
delagacija mogli nesmetano da krenu na put ka Olimpiji, čak i ako ih je put
vodio kroz države koje su u to vrijeme bile zahvaćene ratom. Zabrana
ratovanja tokom ovih perioda bila je poštovana od strane cjelokupnog grčkog svijeta
tog doba.
Da bi se aktualizirala ova tradicija i da bi se proširila
dalje, u Atini je 2000. godine osnovan
Međunarodni centar za
olimpijski mir. U milenijskom izvještaju
Ujedinjenih nacija od 8. septembra 2000. godine kaže se: "Pozivamo države
članice da se kako danas tako i u budućnosti pridržavaju olimpijskog mira,
te da na taj način pomognu Olimpijskom komitetu u njegovim nastojanjima za
unapređenje mira i razumjevanja među ljudima koji se mogu postići putem
sporta i podržavanjem olimpijskog ideala."
Ovakva inicijativa Ujedinjenih nacija bila je neophodna jer
je poziv na olimpijski mir prije Zimskih olimpijskih igara održanih u Salt Lake City-ju
(Salt Lejk Siti) 2002. godine bio odbijen. Razlog za
to bili su teroristički napadi od 11. septembra 2001. godine i "Rat protiv
terorizma" koji SAD nije htio da spriječi. Američki ministar vanjskih
poslova Colin Powell (Kolin Pauel) ograničio je poziv
na olimpijski mir: "Naš poziv na olimpijski mir ne može garantovati potpuno
primirje, već se samo odnosi na primirje na licu mjesta i na trasnport
sportista."
[Brot für die Welt / Nationales
Olympisches Komitee / Deutsche UNESCO-Kommission (Hg.): Fair Play for Fair
Life 2004, Stuttgart 2004] |
|
Procjena
značaja olimpijskog mira
„Poruka mira i pokušaj da se oružje ostavi bar na 16
dana je na tri načina relevantna u mirovno-političkom smislu.
Prvo: Ljudima u ratom zahvaćenim regijama daje
mogućnost da bar na kratko žive bez straha i mirno spavaju.
Drugo: Ljudima u ratom zahvaćenim regijama šalje
poruku da je moguće živjeti bez rata i da postoje i druge mogućnosti
za zajedinički suživot.
Treće: Ova prouka na svijetlo dana iznosi jednu sasvim
drugu dimenziju, tj. može se posmatrati kao polazna tačka za
razvijanje zajedničkih vrijednosti i normi suživota bez rata.
Međutim, ono što je bitno s ovim u vezi je da se na
olimpijski mir ne obavezuju samo države, već da današnje shvatanje
međunarodno-pravnih normi nenasilja obuhvata i društveno-političke
aktere.
Dakle, ovaj poziv nudi mogućnost da se po prvi put
stupi u kontakt sa gospodarima rata i terorističkim grupama i da ih se
pokuša obavezati na poštivanje transnacionalnih normi. Šta bi na to
rekao Osama bin Laden?
Ujedinjene nacije, Liga arapskih država i islamske
države bi mu morale bar jedanput postaviti ovo pitanje. A kako bi na
sve to reagirao predsjednik Bush (Buš)?
Nažalost, ideja olimpijskog mira ostaće samo utopija,
pošto su svakodnevne političke i vojne kalkulacije još uvijek suviše
jake, da bi se povukle pred ovakvom idejom.“
[Dr. Thomas Nielebock,
Istraživač na Univerzitetu u Tübingen-u] |
|
Ostali tekstovi na temu "Sport
i prevencija nasilja":
[Početak
stranice]
|
