|
| |
Komunikacija - ključ za rješenje konflikta
Uspješna komunikacija je ključ za
konstruktivan pristup konfliktu. "(Onaj) koji razgovara, (taj) ne puca" - ovako je
na najmanji zajednički nazivnik svedena funkcija komunikacije. U veoma
profesionaliziranoj ili čak ritualiziranoj formi komunikacija igra
odlučujuću ulogu pri svakom postupku rješavanja konflikta. Zato je i
prenošenje vještine komuniciranja od presudnog značaja za pedagogiju
mira.
Komunikacija je zokom konflikta ometena ili veoma ograničena. Postavlja se pitanje kako bi
trebalo da izgleda taj prvi korak - komunikacija -
da bi se došlo do zajedničkog stanovišta, a tako i do zajedničkog rješenja
konflikta.
Prvi preduslov za to je volja da se sopstvenom shvatanju doda i stanovište
drugog i da se pokuša razumjeti šta taj drugi misli. Prijetnje, međusobna
okrivljavanja, pretpostavke ovdje nemaju mjesta. Njih treba
zamijeniti kooperativnom šemom objašnjavanja i razumijevanja.
Pri tome od pomoći mogu biti razna sredstva:
 |
Predrazgovori
/ okvirni razgovori,
koji služe za to da se ugovore mjesta i termini za razgovore. Okvirni
razgovori se ne dotiču teme konflikta. |
|
Druga (neutralna) okolina,
koja omogućava da ni jedna strana nema prednost "domaćeg terena".
Neutralna okolina može omogućiti i drugačiji odnos prema konfliktu.
|
|
Specifična, priznata pravila
-
nestrukturirana komunikacija između sukobljenih strana u konfliktu može
rezultirati nekonstroliranom eskalacijom. Pridržavanje ugovorenih pravila
omogućava ponovan kontakt između strana u konfliktu.
|
|
Treća osoba/osobe - one su
katalizatori. Paze na to da se obje sukobljene strane pridržavaju
dogovorenih pravila i pokušavaju da doprinesu razjašnjavanju konflikta, a
da pri tome ne zauzimaju poziciju na jednoj ili drugoj strani.
|
|
|
Pravila komuniciranja predstavljaju pomoć u konfliktim situacijama
|
Govoriti o samom
sebi, govoriti u tzv. ja-formi |
|
Držati se
činjenica, ne treba vrijeđati, provocirati ili okrivljavati druge |
|
Priznati
potrebe drugih |
|
Ne izbjegavati
temu |
|
Pustiti druge da
govore i slušati ih |
|
Potražiti
zajedničko rješenje |
|
Držati se
dogovorenih pravila |
Imati na umu da riječi prouzrokuju osjećaje - pozitivne, ali i
negativne
Kako se ti
osjećaš kad neko
|
izdaje neređenja
(“Odmah prestani s tim!”); |
|
prijeti
(“Ako odmah ne prestaneš s tim, onda..."); |
|
pridikuje
(“To više ne smiješ raditi!”); |
|
pokušava da te
okrivi
(“Ti si uvijek tako glasan!”); |
|
ocijenjuje tvoje
ponašanje
(“Stalno me provociraš.”); |
|
pokušava da te
ispituje, gotovo saslušava
(“Gdje si bio sinoć?”)?
|
|
|
Šta pomaže,
odnosno šta odmaže prilikom razgovora između strana u konfliktu?
|
Pomaže i djeluje smirujuće na konflikt
|
Pomaže
eskalaciji konflikta
|
|
- pozdrav na početku i na
kraju razgovora |
-
bez pozdrava na početku i na kraju razgovora |
|
- kontakt očima |
- izbjegavanje kontakta očima |
|
- davati argumente |
- opravdavati |
|
- pristupiti suprotnoj
strani |
- optuživati suprotnu
stranu |
|
- moći ubijediti drugu
stranu u svoje argumente |
- odstupati od teme |
|
- pridobiti podršku |
- ne obazirati se na ono što
drugi govore |
|
- pitati |
- pokušati nadgovoriti |
|
- jasno objasniti zbog čega
konflikt djeluje na nas |
- ne pokazivati interes |
|
- dozvoliti drugima da
govore |
- upadati u riječ |
|
- izbjegavati provokativne
riječi |
- upotrebljavati
provokativne riječi |
|
- pozitivan govor tijela |
- negativan govor tijela |
|
- humor |
- bez humora, ogorčeno |
|
- obezbijediti dovoljno
vremena za razgovor |
- nemati dovoljno vremena za
razgovor |
|
- ozbiljno shvatiti
argumente suprotne strane |
- posmatrati samo svoju
stranu |
|
- odvojiti osobe od teme
konflikta |
- napadati osobe |
Govor
tijela u konfliktu
|
Veliku ulogu prilikom
eskalacije konflikta kao
i tokom konstruktivnog
pristupa konfliktu igra govor tijela. U govor tijela pored mimike i
gestikulacije spadaju i modulacija glasa, odjeća i izgled prostorije.
Siegfried Frey (Sigfrid Fraj), sociolog i psiholog iz Duisburg-a, zastupa
stanovište da u procesu komunikacije ljudi centralno mjesto ne zauzima riječ,
već neverbelni govor. Druga strana ovaj neverbalni govor nesvjesno
razumijeva i upotrebljava ga kao osnovu za svoje buduće djelovanje.
Rukovanje kao svakodnevni ritual učtivosti u stara vremena je, na primjer,
spriječavao protivnika da ruku iskoristi za udarac. Signali prepreke (npr.
ruke prekrštene na grudima) nas štite od prevelike bliskosti i shvataju se
kao signal za distancu, dok ruke stisnute u pesnicu označavaju odlučnost.
Vjerodostojnost, pomirenje i izvinjenje moraju biti izraženi uz otvoreno
držanje tijela da bi kao takvi bili i preihvaćeni.
Posebno simbolične geste (u ličnoj i društvenoj oblasti) igraju veliku ulogu
pri smirivanju i zaključivanju konflikta. Geste pomirenja signaliziraju da
je faza sukoba došla do kraja i da je u odnosu sa drugom stranom došlo
vrijeme za novo poglavlje.
Neverbalni govor tijela je veoma bitan za konstruktivnu obradu konflikta, s
obzirom na to da se njime nesvjesno ili svjesno mogu dati znakovi koji
pridonose eskalaciji ili smirivanju konflikta.
Pri tome se, ipak, mora imati na umu to da neverbalna komunikacija
nije specifična i da se razlikuje od kulture do kulture. |
|
Naučiti zapažati govor tijela
U konfliktnim
situacijama sukobljene strane i putem govora tijela prenose svoja
stanovišta. Govor tijela označava naše osjećaje veoma neposredno, čak
i onda kada riječima tvrdimo nešto sasvim drugačije. Ukoliko
nedovoljno izrazimo ili shvatimo osjećaje, veoma lako može doći do
nesporazume i problema.
Elementi govora tijela su:
|
mimika |
|
gestikulacija |
|
držanje tijela
/ izražavanje tijelom |
|
odjeća i nakit |
|
razmak između
osoba i prostorija u kojoj se vodi razgovor |
Vježba
Pokušaćemo sljedeće osjećaje predstaviti govorom tijela:
agresivnost - bijes - prijetnju -
nasilnost - opuštenost -
iščekivanje - strah - prebacivanje -
dosadu - blagost -
čvrstoću - otvorenost - povučenost -
neodlučnost -
prodornost - iščekivanje - napetost -
opuštenost -
spremnost na kompromis - jednoznačnost -
dvosmislenost
Sugestija za način rada:
Svaki od gore spomenutih pojmova napiše se na poseban list papira.
Učesnici dobiju po dva listića i pantomimom predstavljaju osjećaje
koji su na njima ispisani. Drugi bi trebalo da pogode o kojim se
osjećajima radi. Svrha vježbe se svodi na dva pitanja:
|
Kako se osjećaji
mogu izraziti, a da ih drugi razumiju i shvate, te da na njih mogu
odgovoriti? |
|
Da li se osjećaji
drugih i bez riječi mogu tačno shvatiti i interpretirati?
|
|
|
[Autor: Günther Gugel,
Institut für
Friedenspädagogik Tübingen; Redaktion: Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
