|
Posredovanje u
konfliktima
među učenicima
Uvodni tekst na temu "Medijacija" ćete naći u okviru ovog Osnovnog kursa u
dijelu "Rješavanje konflikta" (do stranice
"Medijacija"). I u tom
tekstu se djelomično tretira tema "Posredovanje u konfliktima među učenicima" i model
"učenici - konflikt - izgladiti konflikt". Ovaj tekst nešto detaljnije
pojašnjava tu metodu (... do stranice
"Izgladiti konflikt").
Program "Učenici - konflikt
- izgladiti konflikt"
Izgladiti konflikt uz pomoć učenika znači da oni sami preuzimaju
odgovornost za svoje životno okruženje. Ovaj model sastoji se od četiri dijela:
Uvod - Objašnjenja - Rješenje -
Dogovor.
I. Uvod
1. Pozdrav: Medijator se predstavi i zamoli ostale sudionike da se
predstave.
2. Pojasniti ciljeve: Objasni se cilj razgovora kojim se pokušava
izgladiti konflikt. Sukobljane strane treba samostalno da potraže rješenja koja
će ih zadovoljiti. Medijator nudi svoju pomoć tokom ovog procesa.
3. Imenuju se osnovni principi: Medijator garantuje da je neutralan.
4. Objasni se proces tokom kojeg se pokušava izgladiti konflikt:
Medijator objašnjava sljedeće korake procesa:
 | iznošenje stajališta; |
 | traženje rješenja i
zajedničkih tačaka između konfliktnih strana; |
 | pismeno utvrđivanje
dogovora. |
5. Objasne se pravila
razgovora: Medijator objašnjava najvažnija pravila kojih se obje strane
moraju pridržavati tokom razgovora:
 | ne prekidati izlaganje
suparnika, umjesto toga zapisati ono što želimo reći; |
 | ne vrijeđati suparnika. |
Medijator bi trebalo da
dobije potvrdu od sudionika u razgovoru da:
 | prihvataju ova pravila,
|
 | će ih se pridržavati,
|
 | medijator ima pravo,
ukoliko se strane ne pridržavaju ovih pravila podsjetiti na njih. |
6. Dogovori se početak
razgovora: Dogovori se ko će prvi izložiti svoje viđenje konflikta. Ukoliko
se konfliktne strane ne dogovore oko toga ko bi prvi trebalo da izloži svoje
stajalište, onda medijator određuje koja strana počinje prva.
[Početak
stranice]
II. Objašnjenja
1.
Izvještaji: Konfliktne strane jedna po jedna iznose svoje viđenje konflikta i
trenutačnu situaciju.
2. Sažetak: Medijator ponavlja najvažnije tačke izlaganja obje strane i
napravi sažetak predstavljene konfliktne situacije.
3. Pitanja: Ukoliko je moguće, potrebno je da se u igru uvedu emocije i
motivi sukobljenih strana koji su vezani za konkretan konflikt.
“Zašto si ...?”
“Šta si mislio kada si ...?”
4. Izraziti osjećaje: S obzirom na to da je veoma korisno, ali i neophodno
za nastavak procesa izraziti emocije, medijator pita za emotivno stanje i raspoloženje konfliktnih
strana nakon iznošenja njihovih viđenja konflikta. To je na neki način i pitanje
koje otkriva odnos konfliktnih strana prema onome što su upravo čuli od svog
suparnika.
“Vjerovatno ćemo napraviti korak naprijed, ako mi sada možete reći kako se
osjećate nakon ovoga što ste čuli.”
5. Izraziti udio u konfliktu: Razgovor o udjelu u konfliktu može se
lakše voditi ako se spriječe međusobna vrijeđanja.
“Možeš li reći kako si ti i u kojoj mjeri doprinio nastanku i razvijanju
konflikta?”
"Možda nečim što si rekao, možda zbog smijeha u nekoj određenoj situaciji,
prijetnji ili slično?"
“Molim Vas da ne mislite samo na materijalnu štetu."
6. Prelazak: Na kraju ove faze postoji mogućnost da se opet postavi
pitanje o tome kako se konfliktne strane osjećaju nakon onoga što su čule.
Najvažnije tačke trebalo bi da sažme medijator u svom izlaganu. Nakon toga
sudionicima treba skrenuti pažnju na sljedeći korak - potragu za rješenjima.
“Sada treba da razmislite kako se može popraviti nansena šteta i kako bi se vaš
odnos mogao poboljšati u budućnosti.”
Uputa: U ovoj
fazi postoji mogućnost da eventualno bude neophodno organiziranje pojedinačnih
razgovora sa konfliktnim stranama, na primjer kada:
 | diskusija postane
"usijana"; |
 | se različita viđenja
konflikta nisu nimalo promijenila / približila; |
 | prijeti opasnost da
razgovor izmakne kontroli; |
 | jedna od konfliktnih
strana ne može ili ne želi do govori otvoreno; |
 | se sudionici ne drže
dogovorenih pravila razgovora. |
Medijator treba da prekine
razgovor svaki put kada se stekne utisak da konfliktne strane u tom momentu ne
mogu pronaći nikakvo zajedničko rješenje. U ovakvim slučajevima medijator bi
trebalo da:
 | prekine razgovor, |
 | dogovori termin za
nastavak razgovora, |
 | zatraži odobrenje od
sudionika da potraži pomoć ili savjet od drugih medijatora ili savjetnika
(nastavnika). Postoji mogućnost tzv. ko-medijacije (dvije osobe u ulozi
medijatora). |
[Početak
stranice]
III. Rješenja
1.
Razmisliti o mogućim rješenjima: Konfliktne strane sakupljaju prijedloge
rješenja. Svaka strana zapisuje svoje prijedloge.
“Razmislite o tome šta ste Vi lično spremni da uradite i šta očekujete od druge
strane.”
2. Zapisati moguća rješenja: Svi prijedlozi rješenja se pročitaju i
saslušaju. Medijator ih zapisuje na odvojene kartice.
3. Odabrati rješenja: Prijedlozi rješenja se zajednički ocjenjuju. Dobri
prijedlozi su: realni, ujednačeni i jasni!
“Koji je prijedlog najbolji? Postoji li mogućnost da kombinujemo dva ili više
prijedloga?”
4. Dogovoriti se oko rješenja: Mogući dogovori se ponude usmeno i diskutuje se o
tome da li se konfliktne strane slažu sa njima.
[Početak
stranice]
IV. Dogovor
1.
Zapisati dogovor: Napravi se pismeni zapis dogovora. Rješenje mora da bude
jasno formulisano: ko će kad i šta uraditi da bi se prevazišao konflikt i
nadoknadila šteta. Koriste se jednostavne i jasne riječi (bez okrivljivanja
jedne ili druge strane). Može se navesti i šta će se desiti ako jedna od strana
ne sprovede dogovoreno, na primjer nastavak procesa tokom kojeg će se ponovo
pokušati izgladiti konflikt.
2. Potpisati dogovor: Kada se formuliše dogovor, on se pročita (rečenicu
po rečenicu) i još jednom ga potvrde konfliktne strane. Ukoliko se sudionici
slože sa svim pojedinostima, medijator pita da li je cjelokupan dogovor
prihvaćen ili postoje još neka otvorena pitanja. Dogovor se potpisuje.
3. Završetak: Na samom kraju moguće je postaviti pitanje o tome kako su
sudionicu doživjeli cjelokupan proces i kako sada vide svoje međusobne odnose u
budućnosti.
[Günther Graun / Wolfgang Hünicke:
Streit-Schlichtung: Schülerinnen und Schüler übernehmen Verantwortung für
Konfliktlösungen in der Schule. Soest 1996]
Da bi se u školi ponudio ovakav program, može
se, na primjer, učenicima dati upitnik uz pomoć kojeg će se konflikti najprije
identificirati, a i učenicima će se ponuditi informacija o postojanju takvog
programa. Sličan upitnik ćete naći na posebnoj stranici:
[Početak
stranice]
|