Harvardski koncept

"Postoje tri osnovna puta za riješavanje problema: izjednačavanje interesa, određivanje pravnih pozicija i određivanje pozicija moći. Djelovanje u smislu riješavanja problema okarakterisano je angažmanom koji je usmjeren ka interesima sukobljenih strana. Sazivanje suda je primjer određivanja pravnih pozicija. Štrajkovi i ratovi određuju postupak određivanja moći. Izjednačavanje interesa je proces koji je mnogo efektivniji od određivanja pravnih pozicija, a određivanje pravnih pozicija se mnogo više isplati od sukoba koji određuje pozicije moći.

Šest pravila za primjenu isplativog sistema rješavanja konflikta:

1. U središte pregovora postavite interese sukobljenih strana.

2. Razvijte postupak koji će ohrabriti sukobljane strane da se vrate za pregovarački stol.

3. Isplanirajte isplativ postupak određivanja pravnih pozicija, ako ne uspiju metode koje ste razvili. 

4. Posavjetujte sudionike konflikta i dajte im prijedloge i svoj sud o tome na koji način bi se dugoročno mogao spriječiti konflikt.

5. Različite postupke stavite na papir od najjeftinijeg ka najskupljem.

6. Obratite pažnju na motivaciju sudionika, njihovu spremnost na postupak i sredstva koja Vam tokom postupka stoje na raspolaganju.

Konflikt se riješava mnogo efektivnije ako interesi, a ne određivanje pravne i pozicije moći stoje u prvom planu. Ukoliko sudionici u konfliktu bitna pitanja pretpostave pitanjima od malog značaja koja često znaju biti kamen spoticanja, veoma je izvjesno da će obje strane profitirati rješenjem konflikta.

Usklađivanje interesa mnogo je povoljnije za obje strane u konfliktu od određivanja pravnih i pozicija moći. Zadovoljstvo obje strane u konfliktu djeluje pozitivno na dugoročno rješavanje konflikta, na njihov međusobni odnos i umanjuje opasnost od nastanka novih konflikata.   

Uprkos svim spomenutim prednostima nije moguće, a nije ni poželjno pokušati sve konflikte riješavati usklađivanjem interesa. Da bi se definisale pravne granice unutar kojih je moguće rješavanje konflikta, poželjan je proces određivanja pravne moći. Neizvjesnost po pitanju pravne pozicije ponekad može otežati pregovore jednako kao i neizvjesnot po pitanju pozicija moći. Ako neka od strana želi da demonstrira da se odnos moći promijenio u njenu korist, ona će smatrati da samo borbom može doći do jasnog rješenja.  

Mnogo je jeftinije riješavati konflikte usklađivanjem interesa, nego određivanjem pravnih i pozicja moći, ali samo pravna odluka može presuditi u pitanju od javnog interesa jer je ona obavezujuća. Posmatramo li, dakle, stvari sa stanovišta društva, bar se u nekim slučajevima daje prednost sudskoj odluci nad postupkom usklađivanja interesa.

Većinu bi konflikta trebalo odstraniti usklađivanjem interesa, neke određivanjem pravne pozicije, a veoma mali broj njih određivanjem pozicija moći. Sistem rješavanja konflikata bi trebalo da se usmjeri prema tome da rješenja konflikta pronalazi uz što manje troškova, te da ta rješanja budu dugoročno održiva."

[William L. Ury, Jeanne M. Brett, Stephen B. Goldberg: Konfliktmanagement. Wirksame Strategien für den sachgerechten Interessenausgleich. Frankfurt/New York 1991, S. 13, S. 35, S. 95]