Medijacija
Na gore Premise 10 pravila Medijacija Razgovor

 

Izgladiti konflikt


 

Pedagogija mira


Medijacija - posredovanje u konfliktima

Pojam "medijacija" potiče od latinske riječi "mediare" (posredovati). U SAD-u je ovaj pojam uveden u stručnu upotrebu 1970. godine te je kao takav preuzet iz engleskog u njemački jezik. Medijacija znači posredovanje treće, neutralne strane u konfliktima sa ciljem da se postigne zajedničko rješenje kojeg bi prihvatile sve strane u konfliktu.

Iz dosadašnjeg iskustva naučili smo da se konflikt, ako dostigne određenu tačku eskalacije sukoba, više ne može riješiti samo učešćem sukobljenih strana, već da je potrebno posredovanje. Treća strana mora biti prihvaćena od strane onih sukobljenih da bi mogla doprinijete rješavanju sukoba.

Postupci medijacije počivaju na pronalažnju rješenja prihvatljivog za sve strane koje se usmjerava ka interesima sukobljenih strana. Polazno stanovište je da će konflikti biti riješeni lakše i uz manje odricanja ako se u prvi plan stave interesi sukobljenih strana, a ne pitanje moći ili prava. Ovakav pristup razvijen je na univerzitetu Harvard i naziva se Harvardski model (vidi desno).  

Pristup konfliktu putem medijacije je raširen više nego što se misli. Kod sukoba u porodici ili braku nailazimo na brakorazvodnu medijaciju ili medijaciju nasljeđa, u oblasti kriminalističkog prava nalazimo medijaciju žrtva - počinilac, ekološka medijacija kod prekršaja protiv prirode, na lokalnom nivou ćemo naći "okrugle stolove", u školi programe pod nazivom "Učenik - konflikt - izgladiti konflikt" itd.

Medijacija konflikta među učenicima u školi

Do sada se u četiri škole primjenjuje model razvijen na postdiplomskom studiju za nastavnike. Ovaj model se zove "Učenici - konflikt - izgladiti konflikt" i cijelim setom metoda doprinosi pristupu svakodnevnim konfliktima među djecom i među mladima u školi. Karakteristike ovog modela iste su kao i kod drugih postupaka medijacije:

bullet

zasniva se na slobodnoj volji učenika,

bullet

prisutne su obje strane koje sudjeluju u konfliktu i treća, neutralna strana;

bullet

do rješenja se mora doći uz punu odgovornost obje strane u kofliktu i ono se zapisuje.

Ono što je važno je da učenici sami, a ne nastavnici, pokušavaju izgladiti konflikte. Pri tome se konfliktu pristupa što je moguće brže nakon njegovog nastanka, tokom odmora između časova ili na sljedećem času. Inicijatorima prevazilaženja konflikta je bitno da se "postigne pomirenje između sukobljenih strana i da im se omogući novi početak". 

Sa aspekta odgoja i osposobljavanja učenika da snose odgovornost za sopstvene postupke ovaj se model može ocijeniti kao izuzetno pozitivan. Učenici se uče da sa svojim kolegama rade u atmosferi bez konflikata, a odgovornost se na njih prenosi u veoma ranom stadiju. Pri svemu tome rješenje konflikta ne biva ponuđeno odozgo, sa neke više instance, niti se konflikt potiskuje, već se stvara pozitivna atmosfera za pristup konfliktu. 

Ovim programom učenicima se stavlja na raspolaganje strukturalan postupak koji se veoma lako da naučiti i koji je veoma koristan. Više informacija o modelu pod nazivom "Učenici - konflikt - izgladiti konflikt" možete naći na drugoj stranici.

Pristup konfliktu mora prevazilaziti programe kojim se konflikti pokušavaju izgladiti. Konstruktivno prevazilaženje konflikta koje ima kratkoročnu, ličnu i lokalnu primjenu je potpuno opravdano, ali se mora dopuniti konstruktivnim pristupom konfliktu koji nalazi srednjeročnu, društvenu i regionalnu primjenu i proširiti na dugoročnu, ekološku i globalno orijentisanu primjenu prevazilaženja konflikata.

Ovi programi moraju biti povezani sa društvenim razvojima i biti prošireni na organizacije i institucije u društvu. Zato škole, pored programa kojima se pokušavaju izgladiti konflikti i koji su osobno orijentisani moraju razvijati i koncepte koji sprovode razvoj i školske reforme, da bi na taj način stvorili okvirni uslovi za promjene.


Harvardski koncept


"Postoje tri osnovna puta za riješavanje problema: izjednačavanje interesa, određivanje pravnih pozicija i određivanje pozicija moći. Djelovanje u smislu riješavanja problema okarakterisano je angažmanom koji je usmjeren ka interesima sukobljenih strana. Sazivanje suda je primjer određivanja pravnih pozicija. Štrajkovi i ratovi određuju postupak određivanja moći. Izjednačavanje interesa je proces koji je mnogo efektivniji od određivanja pravnih pozicija, a određivanje pravnih pozicija se mnogo više isplati od sukoba koji određuje pozicije moći.

Šest pravila za primjenu isplativog sistema rješavanja konflikta:

1. U središte pregovora postavite interese sukobljenih strana.

2. Razvijte postupak koji će ohrabriti sukobljane strane da se vrate za pregovarački stol.

3. Isplanirajte isplativ postupak određivanja pravnih pozicija, ako ne uspiju metode koje ste razvili. 

4. Posavjetujte sudionike konflikta i dajte im prijedloge i svoj sud o tome na koji način bi se dugoročno mogao spriječiti konflikt.

5. Različite postupke stavite na papir od najjeftinijeg ka najskupljem.

6. Obratite pažnju na motivaciju sudionika, njihovu spremnost na postupak i sredstva koja Vam tokom postupka stoje na raspolaganju.

Konflikt se riješava mnogo efektivnije ako interesi, a ne određivanje pravne i pozicije moći stoje u prvom planu. Ukoliko sudionici u konfliktu bitna pitanja pretpostave pitanjima od malog značaja koja često znaju biti kamen spoticanja, veoma je izvjesno da će obje strane profitirati rješenjem konflikta.

Usklađivanje interesa mnogo je povoljnije za obje strane u konfliktu od određivanja pravnih i pozicija moći. Zadovoljstvo obje strane u konfliktu djeluje pozitivno na dugoročno rješavanje konflikta, na njihov međusobni odnos i umanjuje opasnost od nastanka novih konflikata.   

Uprkos svim spomenutim prednostima nije moguće, a nije ni poželjno pokušati sve konflikte riješavati usklađivanjem interesa. Da bi se definisale pravne granice unutar kojih je moguće rješavanje konflikta, poželjan je proces određivanja pravne moći. Neizvjesnost po pitanju pravne pozicije ponekad može otežati pregovore jednako kao i neizvjesnot po pitanju pozicija moći. Ako neka od strana želi da demonstrira da se odnos moći promijenio u njenu korist, ona će smatrati da samo borbom može doći do jasnog rješenja.  

Mnogo je jeftinije riješavati konflikte usklađivanjem interesa, nego određivanjem pravnih i pozicja moći, ali samo pravna odluka može presuditi u pitanju od javnog interesa jer je ona obavezujuća. Posmatramo li, dakle, stvari sa stanovišta društva, bar se u nekim slučajevima daje prednost sudskoj odluci nad postupkom usklađivanja interesa.

Većinu bi konflikta trebalo odstraniti usklađivanjem interesa, neke određivanjem pravne pozicije, a veoma mali broj njih određivanjem pozicija moći. Sistem rješavanja konflikata bi trebalo da se usmjeri prema tome da rješenja konflikta pronalazi uz što manje troškova, te da ta rješanja budu dugoročno održiva."

[William L. Ury, Jeanne M. Brett, Stephen B. Goldberg: Konfliktmanagement. Wirksame Strategien für den sachgerechten Interessenausgleich. Frankfurt/New York 1991, S. 13, S. 35, S. 95]
 

Tipično konfliktno i alternativno ponašanje

Metode pritiska
 

Alternativne metode
 

Napadam drugu osobu.
 

Bavim se problemom.
 

Pregovore smatram takmičenjem.
 

Pregovore smatram putem ka zajedničkom pronalasku rješenja.
 

Čvrsto stojim na nekoj od ranijih polaznih tačaka.
 

Otvoren sam za nove argumente.
 

Imam svoje čvrsto stanovište.
 

Pokušavam da shvatim i interese druge strane.
 

Ograničavam se na opcije "ili-ili".
 

Predlažem mnogo opcija.
 

Pokušavam da slomim volju drugih.
 

Pokušavam da druge ubijedim argumentima.
 

Druge stavljam pod pritisak i oduzimam im mogućnosti izbjegavanja odgovora. 

Nudim mogućnost usklađivanja.

[Roger Fisher/ Scott Brown: Gute Beziehungen. München 1996, S. 180]

[Autor: Günther Gugel, Institut für Friedenspädagogik Tübingen; Redaktion: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

 

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     


Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.