|
| |
Šta su konflikti?
Konflikti su stari
koliko i čovječanstvo. Oni su opći fenomen, koji se može pronaći na svim nivoima
suživota ljudskih bića. Nepostojanje konflikta može se ocijeniti kao
problematično ili čak štetno za mir. Nepostojanje konflikta znači da je sva moć
u rukama jedne partije koja ima vlast i moć i polazi od toga da postoji samo
jedna "istina" i da samo jedna strana "ima pravo" što, naravno, može rezultirati
upotrebom i eskalcijom sile. Ovakve predstave vrlo često završavaju
razmišljanjem i djelovanjem po kojima je jedina istina da gubitak na jednoj
strani znači dobitak na drugoj. Ova logika - pobjednik je jači znači
da je on upravu.
U svakodnevnom životu konflikti se često poistovjećuju sa svađom, sukobom
interesa, upotrebom sile. Naučnica Ulrike C. Wasmuth (Ulrike C. Vasmut)
naglašava da je važno da se konflikt posmatra kao socijalno stanje, te da ga se
ne zamijenjuje sa formama koje treba prevazići. Konflikt se ne smije
ograničavati ocijenama i procjenama, niti se smije miješati sa njegovim
uzrocima. Zato ona konflikt definiše kao "socijalno stanje u kojem
sudjeluju najmanje dvije strane ( pojedinci, grupe, države) koje imaju (a)
sasvim različite polazne tačke, na prvi pogled nepomirljive, i teže različitim
ciljevima koje može ostvariti samo jedna od partija i / ili koje upotrebljavaju
(b) sasvim različita sredstva za ostvarivanje određenog cilja.
Pomoćno sredstvo za razumijevanje konflikta su analize konflikta. Jedna
ovakva analiza ne sadrži samo uzroke i povode za konflikt, već i moguće prijedloge
rješenja do kojih se dolazi ispitivanjem zajedničkih stanovišta konfliktnih
strana i istraživanjem dotadašnjeg toka konflikta (vidi
odlomak "Analiza konflikta").
|
|
Konflikti se odvijaju kroz
različite faze konflikta. U predfazi se mogu prepoznati latentni ili
manifestni konflikti, ali se oni (još uvijek) ne ocijenjuju negativno. U fazi
eskalacije konflikta djeluje posebna dinamika, koja zaoštrava djelovanje u
konfliktu. U tzv. "fazi razjašnjavanja" radi se o tome da se zajednički suživot
ponovo definiše i izgradi. Ove faze se nazivaju "krivine" konflikta. Tokom
različitih faza konflikta potrebne su posebne sposobnosti bavljenja konfliktom,
sposobnosti smirivanja konflikta i pronalaska rješenja.
Dinamika konflikta utiče i na promjenu ponašanja
konfliktnih strana. U zaoštrenim fazama konflikta komunikacija je veoma
ograničena, konfliktne strane primjećuju uglavnom ono što ih dijeli i razdvaja,
a ne ono što bi se moglo označiti kao zajedničko, nepovjerenje među njima raste,
a rješavanje problema se ne smatra zajedničkim zadatkom.
Morton Deutsch
(Morton Dojč) ovako opisuje te promjene:
|
Šta je tipično za konflikte?
Komunikacija
Komunikacija nije otvorena i jasna.
Informacije su nedovoljne ili se namjerno proturaju pogrešne informacije.
Potajno djelovanje na štetu druge strane raste.
Prijetnje i pritisci zamjenjuju otvorenu diskusiju i argumentaciju.
Shvatanje
Na scenu
stupaju različiti interesi i mišljenja.
Ono što razdvaja se vidi jasnije od onoga što bi moglo spajati dvije strane
u konfliktu.
Geste pomirenja koje napravi suprotna strana tumače se kao pokušaji prevare,
namjere suprotne strane ocijenjuju se kao neprijateljske, sopstveno
ponašanje se posmatra kao jedino ispravno.
Stanovište
Povjerenje opada, nepovjerenje raste.
Razvijaja se prikriveno i otvoreno neprijateljstvo.
Opada spremnost da se drugome pomogne savjetom ili djelom.
Raste spremnost da se drugima učini nešto što će biti na njihovu štetu.
Zadatak
Zadatak
da se dođe do rješenja se više ne shvata kao zajednički, tokom kojeg bi se
snage trebale podijeliti tako da svako doprinese
pronalasku rješenja onoliko koliko može i umije.
Svaka strana pokušava sve sama da uradi, jer ukoliko se ne oslanjaju jedni
na druge, onda nisu jedni od drugih ovisni, pa tako ne dolaze ni u opasnost
da ih ona druga strana na bilo koji način iskoristi.
[vgl. Morton Deutsch: Konfliktregelung. München 1976]
|
Konflikti se često
shvataju kao bitka u kojoj se mora pobijediti. Unutar konflikata se često razvija
neka posebna dinamika koja otežava ili čak potpuno isključuje primjenu
dogovorenih pravila. Istraživanja ponašanja ljudi u konfliktim situacijama
pokazuju da većina ljudi pokušava zastupati svoje stanovište i ostvariti svoje
ciljeve stalnim insistiranjem na potvrđivanju vlastite pozicije, čak i onda kada
se počinju pokazivati prvi znaci neuspjeha. Ovakvo ponašanje praćeno je
ograničavanjem horizonta shvatanja cjelokupne situacije ili djelovanja novih
elemanata na situaciju, kao i ograničenom sposobnošću donošenja odluke.
„Konflikti do te mjere utiču na našu sposobnost shvatanja i mišljenja" - piše
predavač na stručnim seminarima o konfliktima i njihovom rješavanju, Friedrich Glasl, „da
nismo u stanju jasno vidjeti stvari oko nas i u nama samima. Kao da naše oči
gube sposobnost vida, a naš poglad na nas same i na suprotnu stranu u konfliktu
postaje sve jednostraniji i iskrivljeniji. Naša sposobnost razmišljanja ostaje
zarobljena, a da mi toga nismo ni svjesni.“
Pravi problem svih konflikata je u stalnoj opasnost od njihove eskalacije,
pri čemu obje strane u konfliktu sve više pribjegavaju upotrebi sile. Konflikt
se sve manje da kontrolisati, dok potpuno ne izmakne kontroli, pređe prag
upotrebe nasilja i počne nanositi štetu i jednoj i drugoj strani. Na taj način
onemogućava se dalji suživot strana u konfliktu.
Ostali tekstovi na temu "Šta su konflikti?":
[Autor: Günther Gugel,
Institut za
Prdagogiju mira Tübingen; Redakcija: Ragnar Müller]
[Početak
straniec]
|
