Devet stepenica eskalacije koflikta po
Friedrich Glasl-u
1. Okoštavanje: Stanovišta se učvršćuju i sve se više definišu
suprotnosti. Svijest o sukobu koji predstoji drži aktere u grču.
Još uvijek postoji nada da se sukob može riješiti pregovorima. Još
uvijek ne postoje isključive pozicije.
2. Debata: Dešava se polarizacija razmišljanja, osjećaja i htijenja.
Nastaje način razmišljanja koji nazivamo "crno-bijeli", a razmišlja se
u kategorijama "nametnuti svoje mišljenje ili dopustiti da nam tuđe
bude nametnuto".
3. Akcije: Sve više značenja pridaje se izjavi da "priča više ne
pomaže" i pristupa se strategiji "dovesti suparnika pred svršen čin".
Strane u konfliktu više ne osjećaju međusobnu empatiju, raste opasnost od pogrešne interpretacije postupaka druge strane.
4. Koalicije: Stereotipi i klišei dobijaju na značenju. Partije
manevrišu jedna protiv druge. Obje strane pokušavaju osvojiti što više
simpatizera i pristalica.
5. Gubitak "dobrog glasa": Dolazi do javnih i direktnih (zabranjenih)
sukoba koji imaju za cilj prikazivanje suprotne strane u lošem
svjetlu.
6. Strategija prijetnji: Rastu međusobne prijetnje. Postavljanjem
ultimatuma ubrzava se eskalacija konflikta.
7. Ograničene akcije s ciljem uništenja: Suprotna strana se više ne
posmatra kao ljudsko biće. Planiraju se i sprovode ograničene akcije s
ciljem uništenja. Izvrću se vrijednosti: relativno mala šteta koja se
pretrpi označava se kao sopstvena pobjeda.
8. Rasprskavanje: Uništenje neprijateljskog sistema se posmatra kao
cilj.
9. Zajedno u ponor: Dolazi do totalne konfrontacije bez mogućnosti
povratka. Kao jedini cilj se prihvata uništenje protivnika, pa čak
i ako je cijena tog uništenja samouništenje.
[aus:
Friedrich Glasl: Konfliktmanagement. Ein Handbuch für Führungskräfte
und Berater. 2. Aufl., Bern/Stuttgart 1992]