Osnova
Na gore Principi Polazna tačka Osnova Srodne discipline Granice

 


 

Pedagogija mira



U sljedećem isječku iz teksta autora Günther-a Gugel-a (Ginter Gugel) i Uli Jäger-a (Uli Jeger) sa Instituta za pedagogiju mira u Tübingen-u riječ je o osnovama mirovno-pedagoškog rada. One, s jedne strane, mogu da budu negativno određene - protiv nasilja, ali i pozitivno - za mir.  Više sugestija za bavljenje pojmovima "rat", "mir", "nasilje" i "konflikt" naći ćete u okviru Osnovnog kursa 2.



[Johan Galtung]

"Od sredine šezdesetih godina pedagogija mira se vraća na pojmove mira i nasilja koje je uveo Johan Galtung. Norveški naučnik je predložio da se o nasilju govori uvijek kada budu povrijeđene osnovne potrebe čovjeka: preživljavanje, opće stanje tijela, lični identitet ili sloboda da se odabere između dvije mogućnosti. Nasilje se upotrebljava svaki put kada se na ljude utiče u bilo kojem smislu, što ima za posljedicu da se oni ne razvijaju onako kako bi se mogli razvijati (strukturalno nasilje). On spominje sljedeći primjer: Životni vijek od trideset godina nije se smatrao nasiljem u kameno doba, ali životni vijek od trideset godine u naše doba, koji je tako kratak zbog ratova ili socijalnih nepravdi (ili zbog obje stvari) po našoj definiciji se mora označiti kao nasilje."

Galtung je krajem šezdesetih godina napravio razliku između ličnog ili direktnog nasilja s jedne i strukturalnog nasilja s druge strane, a danas ide i korak dalje: Danas, uglavnom, radim sa jednim trouglom - direktno, strukturalno i kulturalno nasilje. Strukturalno nasilje povređuje potrebe čovjeka, ali niko nije direktni počinilac, a time ne postoji ni neko ko je u tom smislu odgovoran. Kulturalno nasilje je opravdavanje strukturalnog ili direktnog nasilja kulturom."

Ovakva upotreba ovih pojmova od strane Johana Galtunga nije naišla samo na odobravanje, već i na kritiku koja u novije vrijeme dolazi od strane "komisije nasilja". Ovo je nazavisna stručna komisija koju je savezna vlada [Savezne Republike Njemačke] ovlastila da spovede analize i da prijedloge za suzbijanje nasilja. Njihov "Izvještaj o nasilju" u četiri toma pojavio se 1990. godine. Tokom istraživanja Komisija je upotrebljavala uzak pojam nasilja u čijem su središtu "forme fizičke prisile". Komisija smatra da se uvođenjem pojma "strukturalno nasilje" pojam nasilja proširuje do te mjere da bi se svaka vrsta spriječavanja tog nasilja mogla opet okarakterisati kao nasilje.

Ograničavanje definicija nasilja usmjerava potragu za uzrocima nasilja na nedostatke i mane u ličnim karakteristikama počinioca i na nedostatke socijalnih odgojnih institucija (porodica, škola, dom) u kojima je boravio/boravila. Na ovaj način se politički konflikti pretvaraju u pravne. Ovakva perspektiva onemogućava da se nasilje posmatra kao strategija djelovanja onoga koji najprije doživi nasilje na svojoj koži, da se nasilje analizira kao reakcija na nasilje i da se razumije iz kojih razloga je nasilje upotrebljeno i na prvom mjestu. 

Nešto veću težinu imaju druge kritike koje su usmjerene protiv "širokog" pojama nasilja. Profesor pedagogije Andreas Flitner ukazuje na to da prošireni pojam nasilja vodi do nejasnoća i da se brišu različiti stupnjevi nasilja: "Ja se zalažem za štedljivu i reduciranu upotrebu ovog pojma, ali ne želim da se moje stanovište zamijeni sa onima koji kriminaliziraju upotrebu sile prije nego što sagledaju cjelokupnu situaciju. Ovakvim načinom razlikovanja ne želim staviti u pitanje saznanja koja su razjasnila uske uzročno-posljedične veze između direktnog tjelesnog nasilja i upotrebe oružja - obje su vrste loše upotrebe sile. Samo ne želim da se istovremeno govori o različitim nivoima i načinima djelovanja i da se oni međusobno miješaju."

Ova kritika se mora uzeti sasvim ozbiljno. Ona sve one koji i dalje upotrebljavaju širok pojam nasilja prisiljava na preciznost, jer se proširivanjem pojma "nasilje" nisu smanjila očekivanja koja stoje pred mirovnim odgojem. S pravom se ukazuje na to da se više radi o posmatranju zajedničkih djelovanja i stepena ekslacije na tri nivoa nasilja u prošlosti i iznalaženju mogućnosti za prekidanje začaranog kruga nasilja.

Jednako kao kod interpretiranja ustava neke zemlje i kod određivanja pojmova postoji opasnost od političke instrumentalizacije. Definicije nisu samo informacije o stanju stvari, već mnogo više predstavljaju pitanja moći. Interesi koji leže iza toga mogu se otkriti samo dijalogom i međusombom sadržajnom raspravom svih aktera.

Mirovni odgoj nema svoje određenje samo kroz ovu negativnu odrednicu pojma nasilje (protiv nasilja), već je određen i pojmom "mir". Međutim, sveobuhvatna definicija onoga što znači mir ne postoji niti može postojati. Mir se često opisuje kao stanje, a pod tim se misli na odsustvo rata, to je "negativni mir". 

No, ovo nije dovoljno - jer mir je, ipak, nešto više od odsustva rata, mir je nešto više od oružja koje miruje: mir se definiše kao proces koji je usmjeren ka postizanju određenog cilja tokom kojeg se radi o tome da ljudi pokušaju svojim angažmanom doprinjeti prevazilaženju konflikata te njihovom nenasilnom rješavanju i da poštuju ljudska prava, socijalnu pravdu i demokratiju, te da svakodnevno rade na njihovom ostvarivanju (pozitivni mir). 

Po ovakvom shvatanju put je cilj, baš kao što je rekao i Mahatma Gandi. Ovaj proces se ne može završavati konačnim stanjem koje, kad se postigne, više ne smije da se izgubi. Ako mir shvatimo kao proces, onda se na osnovu odsustva rata može uvijek raditi na ostvarivanju tog procesa. 

Motivacija mirovnog odgoja počiva na mirovnim utopijama, koje su nastale iz vizija ljudi koji su pokazali da se snovi i nade mogu ostvariti i da nisu samo individualni, već da se mogu povezati sa političkim angažmanom. Vizija Martina Lutera Kinga ("I have a dream") ne dobija na značaju nabrajanjem nekakvih fantazija, već nenasilnim koracima koji su preduzeti da bi se ova vizija ostvarila. Veoma je, dakle, važno, i u smislu mirovnog odgoja, ukazivati na neophodnost "Uzora".

[Günther Gugel / Uli Jäger: Gewalt muss nicht sein. Eine Einführung in friedenspädagogisches Denken und Handeln. 3. Aufl., Tübingen 1997; Internetversion: http://www.friedenspaedagogik.de/themen/f_erzieh/fe3.htm]

[Početk stranice]

 

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     


Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.