|

| |
 |
U sljedećem izvodu iz
teksta autora Günther-a Gugel-a
(Ginter Gugel) i Uli Jäger-a (Uli Jeger) Instituta
za pedagogiju mira u Tübingen-u imenovana je polazna tačka svakog
(mirovno-)pedagoškog rada - sposobnost čovjeka da uči i biva odgojen. Autori
u tekstu ukazuju i na to da nije dovoljno djelovati samo na nivou individue. |
"U
mnogim spisima i programima kao opravdanje za mirovni odgoj stoji rečenica iz
preambule Ustava UNESCO-a iz 1945. godine: 'S obzirom na to da rat počinje u glavama
ljudi, upravo tamo moramo obezbijediti mir.' S pravom se iz ovog iskaza može
izvući zaključak da su ljudi sposobni da uče i da mogu da nauče kako se mirno
živi sa svojim susjedima i na koji način se mir može proširiti cijelim svijetom.
U pedagogiji mira se, opet, uprkos mnogim (pa čak i naučnim) mitovima, ukazuje na
to da niko po prirodi nije rođen sa predispozicijama za upotrebu
nasilja i sile te da na ponašanje pojedinca utječu vanjski faktori, ali da se
njegovo prirodno (nenasilno) ponašanje nikada ne determinira pod uticajem tih
vanjskih faktora. Samim tim je odgoj principijelno moguć i ima smisla.
Polazne tačke za bilo kakvu formu mirovnog odgoja su emocionalne i kognitivne
osnove ponašanja, pretpostavke, načini ponašanja i strategije djelovanja
individua i grupa. To znači da se po ovoj pretpostavci promjenom subjektivnog
stanovišta
i
razgrađivanjem predrasuda mogu spriječiti rat i nasilje. To je samo po sebi
prirodno - ljudi su odgovorni za rat i nasilje i mogli bi, ako to žele i ako su
sposobni za to, zaustaviti već započete i spriječiti dolazak novih ratova. Ipak,
put od promjene pojedinca do promjene društvenih i internacionalnih struktura
moći je nerijetko veoma dug.
Prvi korak pri tome je prepoznati strukture moći i različitosti interesa između
ljudi, društava i država. Jedno od najvažnijih saznanja istraživanja u oblasti
mira je da nije dovoljno okriviti predrasude i nacionalne stereotipe za nastanak
rata i nasilja, iako oni mogu doprinijeti da se poveća subjektivna spremnost na
rat i upotrebu nasilja i često bivaju instrumentalizirani.
Zbog toga bi bilo pogrešno da se mirovni odgoj fokusira samo na promjenu
individualnih stanovišta, iako su ona veoma važna. Analiza društvenih i
internacionalnih struktura moći mora biti sastavni dio pedagogije mira, a
razumijevanju i prevazilaženju konflikta na ovim nivoima mora se dati centralno
značenje.
Istraživanje uslova socijalizacije pod kojim su živjeli i žive oni koji se bez
prisile odlučuju da idu u rat i onih koji izbjegavaju odlazak u rat pokazalo je
sljedeće: odgoj, koji omogućava raspravu o humanitarnim vrijednostima, koji
počiva na jednakopravnom odnosu, koji ne tabuizira emocije, prenosi smisao i
radost života a da ih istovremeno ne postavlja kao postulate nego ih integrira
u svakodnevicu, vodi ka tome da mladi odbijaju upotrebu sile i radije se angažuju
politički i socijalno u smislu iznalaženja nenasilnih puteva za
prevazilaženje konflikata.
Poznati Miligramovi eksperimenti poslušnosti
i istraživanje koje je uslijedilo nakon toga pokazali su da postoji uska veza
između instrukcija koje daje pretpostavljeni autoritet i spremnosti da se
upotrijebi sila. Za pedagogiju mira od presudnog je značaja saznanje da se
spremnost da se muči ili čak ubije drugi čovjek kod tri četvrtine ispitanika nije
mogla objasniti tzv. urođenim nagonom za agresivnošću: 'Na svijetlo dana izlazi
veoma opasno saznanje - sposobnost čovjeka da zaboravi na svoju čovječnost kada
svoju ličnost poveže sa nadređenim strukturama. Vrlina lojalnosti, disciplina i
požrtvovanje, koje toliko cijenimo, su upravo sposobnosti koje mogu da naprave
organiziranu ratnu mašineriju spremnu na uništenje, koja ljude veže uz
autoritativne sisteme" (Stanley Milgram).
S tim u vezi mirovni odgoj bi od početka trebalo usmjeriti ka izazivanju više
skepse prema autoritetima i preuzimanju odgovornosti za sopstveno djelovanje."
[Günther
Gugel / Uli Jäger: Gewalt muss nicht sein. Eine Einführung in friedenspädagogisches
Denken und Handeln. 3. Aufl., Tübingen 1997; Internetversion: http://www.friedenspaedagogik.de/themen/f_erzieh/fe3.htm]
 |
Milgamovim eksperimentima
posvećen je jedan poseban tekst. Prof. dr Werner Stangl (Verner Stangl)
opisuje eksperimente i njihove najvažnije rezlutate, koji se u velikoj mjeri
mogu iskoristiti za mirovno-pedagoški rad [...
do teksta "Milgramovi eksperimenti"]. |
[Početak
stranice]
|