Prenošenje vještine mira
Vještina mira je veoma važna da bi se shvatile veze, sortirali razvoji i
sprovele samostalne analize i strategije, a sve u cilju rasprave o ratu i
nasilju. Po našem shvatanju, vještina mira je prije svega sposobnost u koju
između ostalog spadaju: poznavanje uzroka rata i nasilja, individualne
sposobnosti za ostvarivanje mira i društveni i internacionalni uslovi. U ovu
vještinu spada i procjenjivanje sopstvenih mogućnosti i sposobnosti, a ona se
može prenijeti na učenike u školama, ali i na odrasle u okviru andragoških
institucija ili u okviru samostalno organiziranog procesa učenja unutar grupa.
Bez ove vještine nije moguć odgovoran mirovni odgoj, ali ona sama nije dovoljna,
već su potrebne i druge sposobnosti.
Uvod za sticanje vještine mira
Na koji način se može naučiti vještina mirnog prevazilaženja osobnih, društvenih
i internacionalnih konflikata, otkrivanje interesa koji stoje iza njih i
pokušati pronaći nenasilno rješenje? Davanje jasnih uputa koje može razumjeti
svaki čovjek i koje će ga voditi ka sticanju vještine mira je jedan od najtežih
zadataka pedagogije mira i mirovnog odgoja. Čak i osobe koje se bave
istraživanjem mira i pedagogijom mira moraju uvijek i iznova da potvrđuju
sopstvena saznanja i da ih preispituju, jer se ne radi o dokazivanju ili
postavljanju nekih postulata, već o praktičnoj pomoći pri savladavanju pedagoške
svakodnevice. Individualna vještina mira znači jačanje svoga "ja" i svog
samopouzdanja, ali ne u cilju da bi se drugima moglo govoriti šta i kako rade,
već da bi se uspješno i bez smetnji moglo komunicirati sa drugima, da bi se
moglo
prepoznati i odstraniti sopstvene predrasude, da bi se moglo sudjelovati u
političkim dešavanjima i da bi uopće bio moguć angažman u smjeru mnimiziranja
nasilja i sudjelovanja u ostvarivanju mira.
Poznavanje sopstvenog stanja i stanovišta je jedna od veoma važnih pretpostavki
za angažman u civilnom društvu. A pod angažmanom u civilnom društvu
podrazumijevamo da formulišemo svoje sopstveno mišljenje i da ga kažemo i
argumentirano zastupamo pred svima (čak i pred pretpostavljenima), čime ono ne
ostaje samo privatno, već postaje javno. Moralne mjere koje su neophodne za naše
djelovanje treba da se ocijenjuju sa višom ocjenom od pukog oportunističkog
ponašanja, ali moralno djelovanje pri tome mora biti povezano sa učenjem nekih
vještina neophodnih za mir. Eventualni rizici koji su povezani sa angažmanom u
civilnom društvu se moraju svjesno prihvatiti. Ovo opet ima za cilj
nepotiskivanje sopstvenih strahova, već konfrontaciju sa njima. Angažman u
civilnom društvu može značiti i odbijanje poslušnosti pretpostavljenom ili
vladajućim strukturama, ali i preuzimanje potpune odgovornosti za takav postupak
(ukoliko se naređenje/uputa koja se odbija kosi sa moralnim stanovištima
pojedinca). Bez preuzimanja odgovornosti za sopstvene postupke nije moguće
zamisliti uspješan mirovni odgoj.
Ovakvo stanovište ima za direktnu posljedicu, posebno kod mirovnog odgoja, uputu
da se sa odbijanjem naređenja/uputa, sa protivljenjem ili neposlušnošću koja
se pojavljuje kod djece i omladine mora postupati savim oprezno. Jer ovakav
način ponašanja ne mora da znači samo "inat" ili "neposlušnost", već može da
bude znak samostalnosti pojedinca i rasprave sa autoritetom.
Često se dešava da se vještina mira pogrešno zamijeni sa pretjeranom spremnošću
na mir, pa se shodno tome vještina mira ocijenjuje pogrešno - osobe koje imaju
tu sposobnost je lakše integrirati u društvo, ali one ne razumiju mnogo način
života ili čak nisu ni sposbne za današnji način života koji je pun takmičarskog
duha. Međutim, ovakva pretpostavka je potpuno pogrešna. Ne može preživjeti ni
jedna porodica, a kamoli cijeli svijet (društvo), ukoliko se takmičarski duh i
principi takmičenja shvate kao dominirajući nagoni koje treba slijepo slijediti.
Danas sposobnost življenja i preživljavanja zavisi od socijalnih i kooperativnih
sposobnosti, a tu spada: sposobnost da se radi u grupama, sposobnost da se
ocijene i procijene dejstva sopstvenog djelovanja na druge ljude, te sposobnost
da se odgovorno postupa prema samom sebi, prema drugima i prema svom prirodnom
okruženju. Da bi se prepoznali dolazeći problemi i otklonio potencijani "kamen
spoticanja", neophodna je sposobnost samoposmatranja. Jer poznavanje samog sebe,
a time i poznavanje potencijalnih reakcija na moguća deđavanja je važan
preduslov za ostvarivanje sposobnosti za mir.
Naučnica Hanne-Margret Birckenbach (Hane-Margret Brikenbah) iz Saveza za
projekte istraživanja mira iz Kiel-a (Kil) nabrojala je cijeli niz "očekivanja"
koja mora da ispuni osoba da bi bila sposobna naučiti se vještini mira. Pritom
se radi prije svega o spremnosti i sposobnosti da se da lično mišljenje o nekoj
političkoj akciji, zatim o mogućnosti pretpostavke kakve bi posljedice
(negativne i pozitivne) moglo izazvati sopstveno djelovanje po nas same i po
druge, te o razvijanju distance prema pritisku i netolerantnosti prema nasilju.
Drugi dio sastoji se od toga da se
spoznaju lični potencijali nasilnog ponašanja, da se o njima razgovara i da se
pojedinci odreknu upotrebe takvih formi ponašanja, a da se pokušaju razviti druge, mirne
mogućnosti rješenja konflikta. Pri tome se mora voditi računa o socijanom
momentu nije dakle, dozvoljeno izolovati se od društva u cilju suzbijanja
nasilnih formi ponašanja. Jedna važna oblast učenja je u kreativnoj vezi sa stalnom
obavezom opravdavanja u konfliktu između pacifizma i nasilja sa političkim
perspektivama promjene. Pri tome se onda može raspravljati i o objektivnim
nedostacima demokratije. Slijedeći cilj je odstraniti shvatanje samoga sebe kao
žrtve i usmjeriti se ka shvatanju samoga sebe kao političkog subjekta vrijednog
poštovanja. A osnovni problem mirovnog odgoja je pronaći odgovor na pitanje
gdje, kako i kada se mogu dobiti ove sposobnosti i naučiti vještina mira.
Uvod za mirovno djelovanje
Uvod za samostalno političko mirovno djelovanje je neodvojiv dio mirovnog
odgoja. Neki očekuju da se mirovni odgoj shvati kao pedagoški odjel mirovnih
pokreta. Ovakav zahtjev je dosta simpatičan, međutim, pretpostavke, metode i
ciljne grupe kojima se obraćaju mirovni odgoj i mirovni pokreti su toliko
različiti (uprkos zajedničkoj kritici nasilja i težnji ostvarivanja mira) da je
njihovo spajanje nepotrebno i nekorisno.
Mirovno djelovanje ima za cilj uticati na političke odluke i razvoje na
lokalnom, državnom i internacionalnom nivou i može imati različite forme.
Mirovno djelovanje u užem smislu znači, na primjer, sudjelovanje u mirnim
akcijama građana protiv rata i nasilja. Ovakva forma djelovanja ide od akcija
blokiranja mjesta sa kojeg bi trebala biti ispaljena raketa, preko štrajkova
glađu kojima se ukazuje na problematiku atomskog naoružanja do odbijanja
plaćanja poreza. Danas su mirovna djelovanja veoma značajna i prostiriu se od
projekata internacionalnog učenja do nenasilnih intervencija u kriznim regijama.
Mirovni odgoj ima zadatak da građane ohrabri da se politički angažuju, a to se
radi i tako što im se jasno iscrtavaju granice mirovnog djelovanja (jasno im se
daje do znanja kada "mirovno" djeovanje prestaje biti mirovno) ili im se
prezentiraju moguće forme mirovnog djelovanja.
Zadatak mirovnog odgoja je da doprinese i tome da se politički ne angažuju samo
rijetki ljudi koji to mogu na osnovu svoje socijalne, porodične ili financijske
situacije, već da objasni da je politički angažman za svakoga - i za obične
građane i da i oni imaju bezbroj mogućnosti za politički angažman tokom svoje
obične poslovne i porodične svakodnevice. U to spada spremnost da se
informišemo, ali i hrabrost da u školi, na radnom mjestu, u društvu sa
prijateljima istupimo protiv nasilja i stavimo pod znak pitanja djelotvornost
vojnih intervencija.
Sasvim je jasno kako su usko povezani vještina mira, mirovne sposobnosti i
mirovno djelovanje, ali je jasno i to kako je teško i kakve sve prepreke mora da
prevaziđe
mirovni odgoj da bi pravilno pristupio svakom od ovih elemenata.
[aus:
Günther Gugel / Uli Jäger: Gewalt muss nicht sein. Eine Einführung in
friedenspädagogisches Denken und Handeln, 3. Aufl., Tübingen 1997, S. 16-42;
Internetversion: http://www.friedenspaedagogik.de/themen/f_erzieh/fe3.htm]
Ostali tekstovi:
