|
| |
Prvi i najvažniji
zadatak mirovne politike je spriječavanje rata, s obzirom da je odstustvo rata
conditio sine qua non
za postavljanje bilo kakvih dugoročnijih ciljeva. Ako postavimo
pitanje koje to mirovne strategije
služe ovom cilju, sasvim je logično da
uzorci rata budu polazna tačka pri
traženju odgovora.
|
|
Uzroci
rata podijeljeni su na tri nivoa - individualni, društveni i međunarodni nivo,
pa bi tako trebalo
da se razviju mirovne strategije za sva tri nivoa.
Što se tiče individualnog nivoa, poboljšanje
obrazovanja je najvažniji faktor. "Pošto ratovi počinju u glavama ljudi,
potrebno je stvoriti preduslove za mir u glavama tih ljudi" - kaže se u
preambuli Ustava UNESCO- a
iz 1945. godine. U ovoj oblasti mirovni odgoj igra veoma važnu ulogu.
Osnovni kurs
3 detaljnije se bavi zadacima i ciljevima mirovnog odgoja.
Pored odstranjivanja individualnih "mirovnih nedostataka" kao što su na primjer
predrasude, jedan od osnovnih sastavnih dijelova mirovnog odgoja je učenje o
funkcioniranju društava (nivo 2) i međunarodnog sistema (nivo 3), što ukazuje na
to koliko usko su povezani nivoi uzroka rata, a samim tim i nivoi mirovnih
strategija.
Što se tiče društvenog nivoa, neosporno je da je
demokratizacija najdjelotvornija mirovna strategija. Jedno od najsigurnijih
saznanja istraživanja rata i mira je da demokratska društva rijetko kad vode
ratove između sebe. Klasični argument za tendenciju ka mirnom rješavanju
konflikata u demokratijama, kojeg je, između ostalih, formulisao filozof
Immanuel Kant u svom spisu "O vječnom miru", glasi: "Ako umjesto
kraljeva građani budu odlučivali o tome da li će se voditi rat ili ne, mnogo je
vjerovatnije da se odluče protiv rata, jer su građani ti koji najviše
bivaju pogođeni ratom." (vidi: "Demokratizacija
kao mirovna strategija").
Još jedna mirovna strategija koja se može smjestiti između
društvenog nivoa i nivoa međunarodnog sistema je osiguravanje i povećavanje
blagostanja. Siromaštvo i nepravedna raspodjela dobara su veoma važni uzroci
rata. Onaj ko posjeduje više, ima i više toga da izgubi u ratu. Ova strategija
se, posebno u dobu globalizacije, ne može ograničiti samo na društveni nivo.
Jedan od značajnih faktora za osiguravanje i povećavanje blagostanja je
slobodna trgovina, a razmjena robe i usko povezano tržište
neosporno doprinose miru.
Na nivou međunarodnog sistema je težište istraživanja
konflikta i mira. Zbog toga je težište ovog odlomka
na mirovnim strategijama na nivou međunarodnog sistema. Osnovni problem leži u
tome da ne postoji instanca koja ima monopol nad vojnom silom (kao što je to
slučaj sa državom na društvenom nivou. Drugim riječima to znači da ne
postoji neka "država svijeta", a samim tim ne postoji ni instanca koja bi mogla
prisiliti čimbenike međunarodnog sistema (države) da se u međusobnim
odnosima ponašaju u cilju izbjegavanja nasilnih konflikata, na što država
prisiljava svoje građane. Iz tog razloga političke nauke spominju pojama
"prirodnog stanja anarhije" u međunarodnom sistemu. Zadatak mirovnih strategija
na međunarodnom nivou je da ograniče ovo prirodno stanje anarhije i nesigurnosti
koje proizilazi iz samog postojanja međunarodnog sistema.
Ernst-Otto Czempiel, istraživač mira,
dodaje: "Upotreba
sile i prijetnje proizilazi iz anarhične situacije međunarodnog sistema, koji i
pored svih djelimičnih odredbi ostaje nepregledan. Time je sigurnost članova
sistema potencijalno ugrožena, a da bi je osigurali politički sistemi (države)
se pripremaju za upotrebu sile. Ako se pri tome ne koristi vojna sila, onda se
moraju koristiti druge forme zaštite. Upravo se ovim problemom od svojih
početaka bavi teorija mira, pri čemu se diskutuje o dva rješenja. Iz te
diskusije razvila su se dva pojma - pravo naroda i međunarodne
organizacije. Njihov zadatak je da djeluju neposredno na interakcije između
političkih sistema. Mirovna politika sastoji se od razvijanja ovih instrumenata,
povećavanja utjecaja tih instrumenata na interakciju između političkih sistema i
otklanjanja uzroka koji proizilaze iz sistemskih struktura i vode ka upotrebi
vojne sile unutar sistema.
Mirovna politika, koja ima za cilj uređenje šeme po kojoj se
smanjuje upotreba vojne sile a povećava pravednost, fokusira se najprije na
slabljenje karakteristika međunarodnog sistema, a onda na uspostavljanje
vladajućih i ekonomskih struktura koje imaju zadatak da odstrane upotrebu vojne
sile u dotičnim oblastima."
[Friedensstrategien, Systemwandel durch Internationale Organisationen,
Demokratisierung und Wirtschaft, Ernst-Otto Czempiel, Paderborn 1986, S. 60-62]
Czempiel u jednom sažetku svojih tekstova piše sljedeće o
spomenutim mirovnim strategijama usmjerenim ka odstranjivanju upotrebe sile u
međunarodnom sistemu: "Pravo naroda nije
odstranilo upotrebu sile, niti se to pokušalo do 1945. Ono se ograničilo na
zaštitu od
rata (pojam koji je prvi upotrijebio Carl Schmitt Karl
Šmit). Za razliku od toga, cilj koncepcionaliziranja i osnivanja međunarodnih
organizacija bio je eliminisanje ili smanjenje upotrebe
sile. Umjesto upotrebe sile treba da se prave kompromisi, organizuju pregovori
ili da se donose sudske i pravne odluke po nekom pitanju. Međunarodne
organizacije nisu ovakvom postavkom svojih ciljeva u potpunosti ukinule
karakteristike međunarodnog sistema koje i prouzrokuju upotrebu sile, ali su, u
svakom slučaju, umanjile utjecaj tih karakteristika na članice međunarodnog
sistema. Putem trajne institucionalizirane suradnje svih članica trebalo bi da
njihovo ponašanje u sistemu bude preglednije, a time bi i nesigurnost bila
umanjena. Organizirana suradnja značila bi i priznavanje prava na egzistenciju
svakoj članici sistema, a time bi upotreba sile postala suvišna."
[Ernst-Otto Czempiel:
Friedensstrategien, Systemwandel durch Internationale Organisationen,
Demokratisierung und Wirtschaft, Paderborn 1986, S. 39]
Oba elementa - pravo naroda i međunarodne
organizacije - detaljnije su obrađeni u posebnim odlomcima koji se bave
nastankom i razvojem mirovnih strategija.
Ostali tekstovi na temu "Mirovne strategije":
[Autor:
Ragnar Müller]
[Početak
stranice]
|
