|
| |
Sljedećim tekstom prikazana je
geneza pojma "mir" od ranog doba do današnjice:
"Norma
mira zahtijeva odsustvo rata. Ali ova norma zahtijeva i nešto više. Mir je i
'izvor, stvaralac, hranitelj, zaštitnik svega dobrog na zemlji i nebu...'. Mir nije samo preduslov za održanje egzistencije čovjeka, mir je uslov za razvijanje
čovjeka. Tako je mir opisan i u klasičnom judaizmu i to sa eksplicitnim osvrtom
na društvo.
Pojam "Šalom" iz
Starog zavjeta bio je naprije pojam karakterističan samo za Stari
zavjet, koji je definsao dogovor između Boga i čovjeka. Ako je
ovaj pojam uopšte bio politički realno određen, on
je pored održanja egzistencije
i to garantiranjem sigurnosti sadržavao i zahtijev za razvijanjem
egzistencije u formi održanja i unapređenja zdravlja, ishrane i blagostanja.
Ovakvu vezu možemo naći i u starijoj istoriji - kod Egipćana i Sumerana. Ako
himne koje se nalaze u grobnicama i na tronovima faraona ne shvatimo kao
opisivanje tadašnjeg društva, već kao formuliranje političkih normi, naći
ćemo istu vezu sigurnosti (od napada s vana) i šansi za razvoj, koje je
trebalo obezbijediti društvo u kojem pojedinac živi uklanjanjem samovolje,
tlačenja i pljačkanja.
U jednoj sumerskoj himni kaže se da je kralj taj koji se brine za sigurnost
i to odstranjivanjem neprijatelja, nabavljanjem žita, masti i mlijeka i
obezbjeđivanjem pravednosti, te da kralj daje mogućnost "pravednima da
zauvijek postoje". Sigurnost od napada s vana bila je gotovo uvijek povezana
sa tlačenjem i ubijanjem neprijatelja, što je odgovaralo stanovištima tog
doba.
Isto važi i za Stari testament, čiji se dijelovi po
Isaiji 2, 2-5 i po
Matelju 4, 1-3 uvijek i iznova citiraju, ali nepotpuno: Postaće narodi koji
će "svoje mačeve iskovati u plugove, a svoja koplja pretvoriti u vretena.
Jer neće postojati narod koji svoj mač diže protiv drugog naroda i oni više
neće znati značenje rata."
|
|
"Dolf Sternberger (Šternberger) je napravio razliku između
političkog pojma 'mir' i pojma
'mir' koji je bio
karakterističan za Stari zavjet. Najuzvišenija forma mira iz
Starog zavjeta bila je vizija proroka
Isaije (11, 6-7) o vukovima koji spavaju sa jaganjcima, o kravama i medvjedima koji
pasu zajedno i o lavovima koji jedu slamu. Mir nije samo
pauza između dva rata, već je on sretna posljedica potpune
transformacije svijeta. Političko značenje pojma "mir" po Sternberger-u
ne može biti ovakvo, jer on ne misli da se tako nešto može
postići političkim sredstvima. Pojam mira karakterističan za Stari
zavjet, po njemu počiva na jedinstvu -
communio, a
politički na dogovoru - communicatio. Mir iz Starog
zavjeta se
može postići samo promjenom, a za politički je dovoljan
sporazum. Koristeći se jezikom Starog
zavjeta, to bi se reklo:
politika ne može izmijeniti prirodu vukova, medvjeda i lavova, ali
im može nametnuti ograničenja i dati im ograničene oblasti, a
ponekad ih čak može i zatvoriti u kaveze. Ako politika, umjesto što
pokušava promijeniti ove životinje, pokuša da promijeni njihovu
prirodu, postaće totalitarna."
[aus:
Iring Fetscher/Herfried Münkler (Hrsg.): Politikwissenschaft,
Begriffe - Analysen - Theorien, Ein Grundkurs, Reinbek 1985, S.
288] |
|
Preduslov koji bi trebalo ispuniti da se ostvari ovakav mir stoji u rečenici
ispred: A Gospod će suditi i strašnom kaznom "kazniti mnoge narode". Potpuni
poraz neprijatelja Izraela predstavlja kraj ovog mira. Mir će obezbijediti moć
Gospoda koji će obezbijediti i održanje pravednosti unutar države.
Tek je Novi zavjet uveo ovdje sasvim radikalano suprotno
stanovište koje se
odnosi na poziv da volimo svog neprijatelja. Ipak, sve ovo se mora razumijeti u
okviru Novog zavjeta koji upotrebljava pojam mira koji uopće nije politički i
čak se više oslanja na religiju nego pojam "mir" u Starom
zavjetu. Ovaj
pojam u Novom zavjetu nema nikakvog odnosa prema razvijanju zemaljske
egzistencije i odnosi se samo na odnos između čovjeka i Boga.
U terminu "eirene" koji se koristio kao
ime za grčku boginju mira
sasvim se
jasno vide veze između očuvanja sigurnosti i bogatstva, blagostanja, zdravlja i
postojanosti. I pojam "mir" u Islamu povezuje sigurnost (s vana) - pobijedom nad
neprijateljem - sa pravednim šansama za razvoj unutar društva. Kada je Konfučije
imenovao tri principa dobre vlade - dovoljno hrane, dovoljno vojnika i dovoljno
povjerenja, zapravo je ne upotrebljavajući pojam "mir" povezao ciljeve održanja
i razvijanja ljudske egzistencije.
Povezanost oba ova pojma vidljiva je i početkom Srednjeg vijeka kod
Augustina. On u tom pojmu vidi "mirovanje reda" (tranquillitas ordinis),
kojim se regulišu šanse za razvoj ljudske egzistencije,
ali i garantuje
sigurnost i zaštita ove egzistencije od udara s vana.
Početkom srednjeg vijeka, a posebno
kasnije, u Novom dobu odstupa se od integriranog
pojma "mir". On se, prije svega pod uticajem međunarodnog prava, reducira na
međudruštvenu oblast, dok izdvojeno ostaje osiguravanje uslova za
razvoj unutar društva. Tokom obrazovanja teritorijalnih država i u doba
apsolutizma uslovi za ravoj unutar
društva nisu igrali veliku ulogu, a na njih
se počela obraćati pažnja kada su prosvjetiteljstvo i Francuska revolucija
naglasili njihove vrijednosti i značaj.
Norma razvijanja egzistencije se potom vezivala za druge pojmove - za pojam
"blagostanja" (pravedna raspodjela materijalnih dobara) i za pojam "demokratija"
(pravedna raspodjela prava participacije). Time je pojam "mir" sve više bio
rezerviran za međudruštvene odnose i reduciran na održanje egzistencije.
Tek nakon Drugog svjetskog rata razvijanje egzistencije počinje da se kao
sastavni dio vraća u pojam "mir". Razlog za to bila je povećana zavisnost države
jednih od drugih i smanjivanje distance među njima. Norma razvijanja
egzistencije se tako značajno proširila i uključivala je i ljude iz druge
političke jedinice (države)."
[aus: Ernst-Otto Czempiel:
Friedensstrategien, Systemwandel durch Internationale Organisationen,
Demokratisierung und Wirtschaft, Paderborn 1986, S. 44-46]
|
Mir
nije odsustvo rata. Mir je vrlina, to je stanje duha, težnja ka dobrom,
povjerenje, pravednost – Spinoza |
[Početak
stranice]
|
