|
| |
U sljedećem tekstu
kroz dilemu sigurnosti skiciran je osnovni problem međunarodnih državnih
sistema, koji proizilazi iz njihove anarhijske strukture.
"Međunarodni sistem je, što je njegova osnovna karakteristika, 'anarhičan'. Pri tome se pojmom
'anarhičan' ne označava odsustvo pravila
(nered ili "haos") (...). Time se na označava ni odsustvo međunarodno
obavezujućih pravila; ona i dalje postoje. (...). Anarhija
mnogo više označava formalno nepostojanje vlasti. Postoje razlike u vlasti među državama u međunarodnom sistemu koje rastu i učvršćuju se djelomično i zbog
mehanizama djelovanja međunarodnog sistema postoji formalna hijerarhija, a ne
postoji ni monopol jedne "države svijeta" nad upotrebom sile. Države su same
zadužene za svoju sigurnost i zaštitu (za razliku od građana jedne države koji
to
nisu, već ih država osigurava i
štiti), pa se o međunarodnom sistemu govori kao o sistemu u kojem država sama
sebi pomaže. Unutar tog sistema državama je dozvoljeno da pokušaju držati u
ravnoteži svoje težnje ka sigurnosti sa drugim državama, te da s njima
sklapaju sigurnosno-političke saveze, ali je ta saradnja među jednim brojem
država uvijek usmjerena protiv nekih drugih država. Dva saveza koja su u velikoj
mjeri određivala politiku poslijeratnog perioda bili su Sjevernoatlanski pakt na
zapadnoj strani, osnovan 1949. godine sa ugovornom organizacijom pod imenom
NATO, i Varšavski pakt na istočnoj strani, koji je postojao od 1955. do 1991.
godine sa ugovornom organizacijom pod imenom WVO.
Iz gore spomenutih karakteristika sistema - anarhija, a time i potreba država da
same sebi pomažu - u kombinaciji sa činjenicom da zapravo ne postoje defanzivna
vojna sredstva proizilazi ključna dilema međunarodne politike. Nakon što ju je
američki politkolog John H.
Herz (Džon H. Herc) 1950. godine uveo kao pojam, ova dilema se naziva dilemom o sigurnosti.
Dilema se sastoji od toga da vojne mjere,
čak i ako ih država A preduzima sa defanzivnim ciljem, za državu B znače
prijetnju, nakon čega se država B naoružava, što opet pojačava osjećaj
nesigiurnosti kod države A. Ta spirala se proteže u beskonačnost, a osjećaj
sigurnosti jedne ili druge države se ne pojačava, već se, uprkos globalnom
naoružavanju smanjuje. Ukratko rečeno: U uslovima anarhije jednostrana
težnja ka sigurnosti može kod drugoga dovesti do osjećaja nesigurnosti, tako da
dilema o sigurnosti predstavlja sistematsko objašnjenje za problem sigurnosti u
međunarodnoj politici."
[Internationale Politik. Probleme und
Grundbegriffe, Martin List u.a., Opladen 1995, S. 91-93]
[Početak
stranice]
|
