|
| |
Demokratizacija
kao mirovna strategija
"Na koji način mora biti organizirano društvo da ne bi upotrebljavalo silu
u svojim odnosima sa drugim društvima? Na ovo pitanje Kant je dao jedan savim
jasan, klasičan odgovor: Takvo društvo mora imati republikanski sistem vlasti,
koji pravi podjelu među vrijednostima političke participacije u
građanskom društvu. Ako o vanjskoj politici ne budu odlučivali knezovi i
kraljevi nego oni koji moraju snositi posljedice te vanjske politike, onda neće
ni biti rata, jer će svi dva puta razmisliti prije nego što započnu tu lošu
igru.
U Ženevi je 1867. osnovana organizacija 'Ligue Internationale de la Paix et de la Liberté'
(Liga internacionalnog mira i slobode) čije samo ime govori o vrijednostima za
koje se zalaže. Ova liga je za svoj slogan iskoristila saznanja i vrijednosti
liberalizma: 'Si vis pacem,
para libertatem' i nije se bez razloga oslonila na Kantovo učenje. A da li se na
kraju 19. vijeka kvalitet vladajućeg sistema zaista mogao mjeriti samo po
slobodama koje je priznavao Kant? Nije li se 'potpuno pravedan građanski Ustav'
(Kant) morao nadovezivati na pravednu raspodjelu vlasti? 1885. godine Liga mira
i slobode je svom sloganu dodala i ovo: 'Si vis pacem, para
libertatem et iustitiam.'
Time je veza između sistema vladavine i mira bila sasvim jednostavna, ali i u
potpunosti opisana. Ako je vladajući sistem pokazivao karakteristike slobode i
sudjelovanja građana u procesu odlučivanja s jedne strane, a sa druge još bio i
socijalno pravedan, onda se iz svega toga automatski proizvodio mir. Mir je u
takvom sistemu vlasti imao svoju osnovu."
[aus: Ernst-Otto Czempiel:
Friedensstrategien, Systemwandel durch Internationale Organisationen,
Demokratisierung und Wirtschaft, Paderborn 1986, S. 121-124]
|
Ratove prouzrokuju vlade.
Demokratija ih okončava -
Thomas Paine (1791. godine) |
[Početak
stranice]
|
