|
| |
Sljedeći tekst autora Lothar-a Brock-a (Lotar Brok) ukazuje na neke nejasnoće
u vezi sa pojmom "mir" i predlaže
"nenasilno društvo svijeta" kao cilj koji se ne može ostvariti, ali čijem
bi ostvarenju trebalo da bude podređeno naše djelovanje:
"- Mir znači ćutanje oružja. Ali koliko dugo? Da li mira vlada tek onda
kada se završio i posljednji rat na zemlji? Ima li sve neko drugačije značenje
od pukog poluvremena - perioda između dva prekida vatre?
- U miru je život pojedinca i cijelog naroda zaštićen od otvorene upotrebe vojne
sile. A da li je zaštićen i od drugačijih formi nasilja? Da li mir vlada tek
onda kada vlada i pravednost?
- Čini se da je u zapadnoj Evropi rat prevaziđen. Ali da li ovdje mir može biti
stalno stanje kada se na drugim mjestima konflikti rješavaju nasilno? Da li
se mir može podijeliti ili može postojati samo svjetski mir?
(...) U svakodnevnom razgovoru, ali i prilikom akademskog bavljenja pojmom "mir"
pokušava se premostiti nejasnoća tog pojma korištenjem atributa - govori
se o pravom, pozitivnom, vječnom miru, ali i o negativnom, nedovoljnom ili
o grobnom miru. Time se ne riješava problem, već se
samo zaobilazi.
Ostanimo kod riječi mir i poteškoće da se od ove riječi napravi pojam. Pri
tome moramo ispuniti tri zahtijeva: naš pojam mir ne bi smio da bude samo
ideološki kolosjek ka sljedećim ratovima, on treba da bude
instrumentalizacija za opravdanost postojeće vlasti (ostvarenje mira) i
treba da u sebi sadrži realne istorijske i sadašnje razvoje da ne bi
postao samo želja. |
|
"Iz
predanja se mogu izvući dvije okosnice: ili će mir biti
prihvaćen kao kozmički poredak, kao predistorijski izraz svjetskog
poretka koji svoje posljednje utočište ima prvo kod Boga, a onda u
razumu čovjeka, što je posljedica sekularizacije političkog
razmišljanja i doba reformacije -
ili ćemo mir prihvatiti kao izraz ljudske volje, kao racionalno
opravdani politički i kulturalni proizvod, kojem su za održanje potrebni
sporazumi isto kao i zaštita od nasilja. Ovakvom dualnom
argumentacijom je povezano pitanje odnosa između mira i pravednosti, pax
i iustitia:
Ili je pravednost nadređena miru, a on je njen prirodni plod, ili
je društveno-politički mirovni poredak moguć tek vladavinom javne moći
- pri čemu pravednost kao princip legitimacije datog društvenog
poretka, koji svakom dodjeljuje njegovo i koji je nadređen miru, nije
uopšte moguća bez mira.
U kontekstu prve sekvence argumentacije rat se čini kao prekid, kao
smetnja prirodnom miru: bellum
ruptura pacis. Dok je kod druge argumentacije rat posljedica
ljudske greške i grešne slobode mišljenja, ali i istovremeno
predstavlja normalno unutrašnje i društveno stanje. Mir je odustvo
rata: pax absentia belli."
[aus:
Reinhard Meyers: Grundbegriffe, Strukturen und theoretische
Perspektiven der Internationalen Beziehungen, in: Bundeszentrale für
politische Bildung (Hrsg.): Grundwissen Politik, 2. Aufl., Bonn 1993,
S. 285-286, 291] |
|
Za ostvarivanje ovih zahtijeva
potrebno je ne posmatrati mir kao stanje socijalnog sistema već kao
"približavanje beskonačnosti" cilja, čiji se konkretni sadržaj može odrediti
istorijskim kretanjima i koji se zbog toga ne može principijelno definisati.
Ipak, on dozvoljava kritičku raspravu o postojećim odnosima i identifikovanje
polaznih tačaka na putu daljih promjena u cilju očuvanja mira.
Kao konačan cilj "naših snova" možemo postaviti "nenasilno društvo svijeta" koje
istovremeno nije društvo u kojem ne postoje konflikti, već društvo koje
konflikte prevazilazi bez upotrebe ili prijetnje upotrebom sile."
[aus: Lothar Brock: "Frieden".
Überlegungen zur Theoriebildung; in: Volker Rittberger (Hg.): Theorien der
internationalen Beziehungen, PVS-Sonderheft 21/1990, S. 72]
|
Za osnovno održanje
čovjeka ekološka ravnoteža ima isto značenje kao zbir preživljavanja +
blagostanja + slobode + identiteta. Zbir svih pet elemenata
definira "mir".
[Johan Galtung, Kulturalno nasilje; Der Bürger im Staat 43,
2/1993, S. 107] |
[Početak
stranice]
|
