|
| |
Pri istraživanju uzroka rata na
nivou individue u središtu pažnje stoji teorija agresije. Kao i prilikom
detaljnijeg bavljenja pojmom "nasilje" (vidi odlomak
"Nasilje") i kod naizgled jednoznačnog pojma "agresija" može se
ustanoviti mnogo karakteristika. Sljedeći tekst bi trebalo da nam na neki način
približi ovaj pojam:
"Uže definicije pod pojmom "agresija" podrazumijevaju u biti
uskraćivanje i nanošenje štete i bola sa određenim ciljem (na primjer:
povređivanje ili ubijanje drugih ljudi, prijetnje, uvrede i degradiranja). U
svakodnevnom životu pojam "agresija" upotrebljava se u ocjenjivačkom smislu.
Reći nekome da se ponaša agresivno, ne znači samo opisati njegovo
ponašanje, već je, u većini slučajeva, ovo primjedba na račun njegovog
ponašanja.
Istraživanja su pokazala da se ponašanje drugih ljudi češće naziva agresivnim nego sopstveno ponašenje, te da ljudi nerado govore o agresiji kada smatraju da
je njihovo ponašenje koje drugima nanosi neku vrstu bola opravdano ('opravdane'
odgojne mjere itd.).
U vojno-političkom se smislu pojam "agresija" spominje kada se pokušava okriviti
druga strana da je neopravdano napala, dok se sopstvene aktivnosti - iako
su i one usmjerene na ubijanje i onesposobljavanje neprijatelja - nazivaju
odbranom. Poznato je da se u takvim slučajevima svaka od strana opravdava
odbranom, dok se krivnja za agresiju prebacuje suprotstavljenoj strani. Na sličan
način upotrebljava se i pojam "nasilje" (...).
I nasilje, kao i agresija označava uskraćivanje i nanošenje štete i bola sa
određenim ciljem. Ovi pojmovi su veoma bliski jedan drugom, s tom razlikom
da o nasilju
govorimo uglavnom kod teške i posebno tjelesne agresije, ali ne i
ukoliko su u pitanju psovke ili agresivni pogledi. To znači da je nasilje podvrsta
agresije."
[Aggression ist nicht gleich Aggression.
Ein Überblick aus psychologischer Sicht, Hans-Peter Nolting, in: Der Bürger
im Staat 43, 2/1993, S. 91-92]
Kako se može objasniti agresivno ponašanje?
U psihologiji se razlikuju tri objašnjenja: teorija nagona, teorija
frustracije i teorija učenja. Na posebnoj stranici možete naći izvod iz
teksta koji pojašnjava osnove ove tri teorije te daje poticaj za razmišljanje
kako bi se moglo smanjiti agresivno ponašanje [...
do stranice "Objašnjenja"].
Ova objašnjenja tiču se individualne agresije.
Mora se napraviti razlika između individualne agresije i učešća individue u
kolektivnoj agresiji, što je centralni aspekt istraživanja uzroka rata.
Razlike između individualne i kolektivne agresije
"Individualna agresija i učešće individue u kolektivnoj agresiji ne mogu se
psihološki izjednačiti. Prilikom učešća u kolektivnoj agresiji pojedinac je
izložen sasvim drugačijim sitiuacijama - stimulirajućem
ponašanju drugih osoba. Ovakav utjecaj omogućava da ljudi rade stvari kakve
samostalno vjerovatno nikada ne bi radili. Pojedinačne razlike između
individualne i kolektivne agresije su prikazane na tabeli koja sljedi, ali nije
obavezno da se u svakom pojedinom slučaju pojave sve spomenute karakteristike
kolektivne agresije. Tako, na primjer, kod 'spontanih' uličnih nemira nedostaju
komandne strukture."
|
Individualna agresija |
Kolektivna agresija |
|
Pojedinac kao agresor |
Više osoba koje surađuju |
|
Usmjerena je, uglavnom, protiv jedne osobe |
Usmjerena je uglavnom protiv drugog kolektiva,
ponekad protiv pojedinca |
|
Agresor i žrtva se, po pravilu, poznaju |
Agresor i žrtva se ne poznaju i često ostaju
anonimni |
|
Agresija ima lični motiv (motiv akcije ili
reakcije) |
Agresija kod većine sudionika nema lični motiv
(naredba, uzor, pohvala itd.) |
|
Čest je osjećaj nedoumice zbog straha od kazne
ili ličnih uvjerenja |
Nedoumice su smanjenje anonimnošću, podjelom
odgovornosti, ideologijom grupe, propagandom |
|
Samostalna odluka, sprovedba svih radnji |
Odluke u većini slučajeva donose komandne
strukture, odgovornost je podijeljena, postoji podjela rada |
|
Učenje u 'normalnoj' socijalizaciji |
U organiziranim kolektivima sistematsko učenje
izvršavanja nasilja |
[Aggression ist nicht gleich
Aggression. Ein Überblick aus psychologischer Sicht, Hans-Peter Nolting, in: Der Bürger
im Staat 43, 2/1993, S. 94]
[Početak
stranice]
|
