I mi se naravno nadamo, da
ćemo Vas moći i naredne godine pozdraviti na našem obrazovnom serveru i
radovalo bi nas kada biste sa Vašim komentarima doprinijeli, da ovu
internet-ponudu o političkom obrazovanju dalje izgrađujemo i poboljšavamo.
U središtu ovog drugog dijela stoji razvoj i primjena jednog modela za ispitivanje odnosa između EU i jugoistočne Evrope, s čijom pomoći ćemo Vam omogućiti da prošle, sadašnje i buduće procese u ovoj oblasti samostalno ocjenjujete. Također ćemo Vas detaljno informisati o pregovorima o pristupanju između EU i Hrvatske, koji će nam služiti kao primjer... na mreži: Naše ponude na internetu o Evropskoj uniji S obzirom na stalne promjene u Uniji, teško je biti uvijek sa svime upoznat. Zbog toga za Vas imamo dodatne ponude na internetu, koje Vam omogućavaju da bude upoznati sa tekućim dešavanjima ...
impressum
Odnos između EU i jugoistočne Evrope sa stanovišta tri nivoa vlasti Kako nam pomaže ova podjela u našem slučaju? Ona nam omogućava, kako pokazuje sljedeći dijagram, da dobijemo malo sistematičniji pregled odnosa o kojima govorimo i pokazuje nam kako se odnosi između EU i jugoistočne Evrope moraju posmatrati uzimajući u obzir tri nivoa.
Ciljevi i sadržaj ovog izdanja Nadovezujući se na ova saznanja, želim u ovom izdanju kao prvo poboljšati model za analizu i demonstrirati ga na osnovu drugih primjera. Kada dobijete uvid u važne odnose između EU i jugoistočne Evrope, pogledaćemo pregovore o pristupanju između Hrvatske i EU, koji se sve više intenziviraju. Pored informaciju o okviru i toku pregovora, radi se i o tome da ih pogledamo iz perspektive našeg modela za analizu. Time će sadržaj izgledati ovako:
Model za analizu Potrebno je skicu iz dijagrama 1 dopuniti, što znači za svaki nivo odrediti šta su glavni faktori, koji određuju razvoj odnosa između EU i jugoistočne Evrope ili kažimo to konkretnije: proces približavanja i mogući proces pristupanja pojedinih zemalja zapadnog Balkana u EU. Ovo želimo jedno po jedno za svaki nivo učiniti i počinjemo sa internacionalnim nivoom. Determinante na internacionalnom nivou Što se tiče internacionalnog nivoa, interesantna su prije svega dva faktora. Prvog sam označio sa "Strukture i procesi u internacionalnom sistemu". Zvuči komplikovano, ali lako za razumjeti kada Vam navedem primjere. Jedna takva struktura je bio npr. istočno-zapadni konflikt koji je trajao decenijama, između drugog svjetskog rata i kraja 80-tih i početka 90-tih i i stvorio, kako to mi zovemo, bipolarnu strukturu.
Tek ukidanjem bipolarne strukture, kraj istočno-zapadnog konflikta omogućio je procese o kojima se ovdje radi, naime kao prvo veliki prvi krug proširenja 1. maja 2004 godine i sada perspektivu za zemlje jugoistočne Evrope. Kako to izgleda u detalju, vidjećemo kasnije. I kod "Procesa u internacionalnom sistemu" su naravno između ostalog za pomenuti balkanski ratovi koji su potakli aktivnosti internacionalne zajednice (Pakt stabilnosti) kao i EU-a (Proces stabilizacije i pridruživanja). Drugi faktor, "Interesi i aktivnosti različitih aktera" , je jasan čim se pomene UNO (npr. Aktivnosti na Kosovu, Visoki predstavnik u BiH) ili internacionalni sud pravde za bivšu Jugoslaviju, čiji stavovi su značajno uticali na držanje EU-a npr. prema Hrvatskoj ili Srbiji i još uvijek značajno utiču! Determinante na EU-nivou Glavne determinante na EU-nivou pokazuje na jednostavan način sljedeći dijagram 3.
Pri tome se radi kao prvo o aktivnostima centralnih organa, koji u okviru zadatih "pravila igre" vode konkretnu politiku EU-a prema jugoistočnoj Evropi. Doduše, ova slika ostaje nepotpuna, iako pokazuje određujuće faktore na EU-nivou, ali ne u Uniji, jer tu spadaju naravno i 25 zemalja odnosno ubrzo 27 zemalja članica, koje prije svega preko Vijeća ministara i Evropskog vijeća značajno određuju politiku. Determinte u EU Moramo dopuniti naš dijagram 3 i zemlje članice i faktore uzeti u obzir koji su važni za EU-politiku u zemljama članicama. Pa o čemu se radi kod takvih faktora? Pogledajmo dijagram 4 u kojem Vam plave strelice još jednom pokazuju, kako su EU-nivo i zemlje članice jedne sa drugima povezane. Preko ministarstava u Vijeću ministara i šefova država u Evropskom vijeću, koji imaju centralnu ulogu, ali i preko predstavnika Evropskog parlamenta, čiji članovi se biraju u svakoj od zemalja.
Što se tiče države i vlade ustavnopravne uredbe imaju centralni značaj, kojima je regulisano, ko ima koje nadležnosti, da li je npr. za usvajanje promjena u EU-ugovorima ili za proširenje potrebeno odobrenje parlamenta ili građana na referendumu. Isto važi za institucionalni okvir - odnos vlade i parlamenta u EU-politici, ulozi političkih partija itd. Nadalje je potrebno pomenuti principijelni stav vlada prema EU i njenom razvoju, a posebno prema proširenju. Prisjetite se stavova o ovome u Danskoj i Velikoj Britaniji s jedne strane i u Njemačkoj i Austriji s druge strane. Važno je naravno i ono što ja sa "nacionalnim interesima" želim nazvati, što znači nastojanja zemalja članica da na EU-nivou što dugoročnije i efektivnije djeluju i utiču u cilju ispunjenja svojih vlastitih specifičnih interesa. Zbog toga svako proširenje sa sve više "igrača" predstavlja očigledan izazov. Ovo nabrajanje nije potpuno, ali Vam treba pojasniti o čemu se u stvari radi. Što se tiče Oblasti društva, odlučujuću ulogu igraju naravno ekonomska situacija i ekonomski kapacitet svake od zemalja članica, uticaj proširenja na pojedine branše ili regije kao i očekivanja i strahovi građana. Brojne primjere za svakog pomenutog faktora ćete naći pod Kurs 5 u Online-priručniku o Evropskoj uniji na obrazovnom serveru D@dalos-a. Zašto je ovo potrebno?; Kako mi ovo pomaže? - možda ćete se upitati. Pokazaću Vam uz pomoć još jednog primjera u sljedećem dijagramu?
U odabranom slučaju se radi o pregovorima o pristupanja sa Turskom, koji, kako je pokazao negativni rezultat provedenog referenduma o ustavu prošle godine, izazivaju strah i bojazni kod francuskog stanovništva. Ovo može preko njihove vlade u Vijeću ministara u skladu sa pravilima o jednoglasnosti imati veliki uticaj na proces pregovora. Ili prisjetite se uloge Kipra, jedne veoma male zemlje, koja je zadnjih sedmica prijetila da će uložiti veto protiv otvaranja novih poglavlja u pregovorima o pristupanju sa Turskom. Naš mali model za analizu pomaže nam također - da se vratim na upravo postavljeno pitanje - važne međusobne povezanosti bolje i brže spoznati i definisati. Determinte na internacionalnom nivou Što se tiče određujućih faktora na internacionalnom nivou, obavili smo našu zadaću velikim dijelom u dijagramu 4, jer elementi koji su važni u zemljama članicama, imaju istu važnosti i u drugim zemljama, kao i zemljama jugoistočne Evrope o kojima se ovdje radi. Prisjetite se posljedica kompleksnog institucionalnog okvira u BiH, sa kojim ta zemlja nije u stanju ispuniti važne zahtjeve EU-a. Razmislite o velikim ekonomskim problemima sa kojima se zemlje jugoistočne Evrope moraju boriti ili o velikim očekivanjima koje stanovništvo ovih zemalja postavlja prilikom ulaska u EU. Naravno imamo ovdje i druge specifične faktore, koji proističu iz činjenice, da se ove zemlje nalaze u tranziciji iz nekadašnje socijalističke ekonomije u demokratsku tržišnu ekonomiju. Posebnu ulogu u pogledu jednog mogućeg ulaska u EU igraju nedovoljni administrativni kapaciteti, koji su za preuzimanje obuhvatnog EU-zakonodavstva, takozvanog acquis communautaire - jedna od glavnih pretpostavki i predstavljaju veliki problem. Kada ga dopunimo, nastaje sljedeća slika.
Pregled determinanti Pogledajmo sve još jedanput u jednom pregledu prije nego što pređemo na primjer. Na dijagram (7) ću se stalno vraćati i pri tome neću uzimati sve nego samo relevantne faktore za odabrani primjer. Ako želite vidjeti pregled kompletnog konteksta, možete se vratiti na njega.
Kako započeti sa modelom za analizu, već sam demonstrirao za dva nivoa u dijagramu 5. Povezanosti za treći nivo su bile predmet dijagrama 1, kojeg bi mogli sa našim upotpunjenim modelom za analizu mnogo bolje analizirati i shvatiti. Primjer Dopustite da Vam objasnim mogućnosti primjene i korist od našeg modela dopunjenog sa još jednim aktuelnim primjerom iz decembra 2006/janura 2007. godine, tj. predstojećim izborima u Srbiji. Kako aktuelna ispitivanja sredinom decembra pokazuju, kada bi izbori bili sada, krajnje desna stranka SRS Vojislava Šešelja koji sjedi u Hagu bi osvojila 34,9 procenata glasova, a to bi bilo 102 od ukupno 250 poslanika (1). Pozadinu za to čine odgovarajuće politčke preference više od jedne trećine građana Srbije, kojima je doprinijela - iako manjim dijelom i politika internacionalne zajednice - kao npr. odluka NATO-a, da nekadašnju državu Srbiju i Crnu Goru ne pozove, a Hrvatsku pozove u program "partnership for peace" .
Ovo je imalo za posljedicu jedan cijeli niz reakcija kako na internacionalnom tako i na EU-nivou, kojima je bio za cilj da spriječi takav rezultat. Tako se predstavnik UN-a za pregovore o Kosovu, Martti Ahtisaari, odlučio svoj prijedlog za status Kosova pomjeriti za nakon izbora; očigledni pokušaj da još više ne pogorša stanje u stanovništvu Srbije. (2). Na NATO-sastanku u Rigi krajem novembra je poslan poziv Srbiji (kao i Crnoj i Gori i BiH) za program "partnership for peace" - sa istovjetnom namjerom (3); a i EU želi sljedećih dana još jedanput jasno podvući, da nudi jasnu evropsku perspektivu za sve građane Srbije. (4, EU-reakcije). Da je ovo jedan veoma kompleksan proces, pojašnjava još jedanput naš dijagram. Postoje zemlje članice, čije vlade stoje pod velikim pritiskom svojih građana, koji su veoma skeptični prema daljem proširenje EU. Tako su se npr. u julu objavljenom Evrobarometar-ispitivanju o proširenju (strana 69) 65%, znači preko jedne trećine, Austrijanaca izjasnila protiv primanja Srbije i Crne Gore koje su bile u uniji za vrijeme ispitivanja, dok su na drugoj strani 67% Šveđana bili za to. Ove dvije pozicije kao i još dodantih 23 stoje jedna drugoj nasuprot u Vijeću ministara! Tako onda imamo i drugog aktera, Komisiju, čiji članovi nisu uvijek saglasni kada se radi o daljnjim proširenjima. Tako se Predsjednik Komisije Barroso nedavno izjasnio za pauzu u proširenju dok se ne riješe interna institucionalna pitanja u EU, dok nadležni komesar za proširenje, Olli Rehn, zagovara kako izgleda mnogo otvoreniji kurs prema potencijalnim kandidatima. Sve postaje još komplikovanije time što kod formulisanja EU-pozicije igraju ulogu i dadatni internacionalni aspekti kao npr. u konkretnom slučaju ocjene Internacionalnog suda pravde za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Toliko o ovom primjeru i pitanju šta se može uraditi sa našim modelom za analizu. Ovdje se ne radi o jednoj "teoriji". Model nam pomaže da kao prvo lakše prepoznamo faktore i međusobne povezanosti i kao drugo da važne elemente i faktore ne izostavimo. Kada god se budete bavili prošlim, sadašnjim ili budućim razvojem u odnosima između EU i jugoistočne Evrope, možete pokušati uz pomoć ovog modela za analizu iz dijagrama 7 da shvatite međusobne povezanosti, kako smo to upravo uradili na primjeru u dijagramu 8. Proces pregovora između Hrvatske i EU Nakon što smo dobili bolji pregled odnosa između EU i jugoistočne Evrope, preći ćemo sada na pregovore o pristupanju između Hrvatske i EU, u kojima se odnosi još više intenziviraju. Pored informacija o okviru i toku pregovora radi se i o tome, da ih pogledama iz perspektive našeg modela za analizu. Počnimo kao prvo sa dva jednostavna pitanja, naime "Šta su uopšte pregovori o pristupanju?", Kako oni izgledaju? i drugo : "O čemu se pregovora?" Šta su pregovori o pristupanju? Procesom pristupanja se označava proces u čijem okviru se jedna država, takozvani kandidat za pristupanje, pridružuje EU i preuzima njene ugovorne osnove. Na kraju pregovora se izrađuje jedan međunarodni sporazum između zemalja članica EU-a i zemlje kandidata, koji se zove sporazum o pristupanju. Učesnici procesa pristupanja su zemlja kandidat na jednoj strani i zemlje članice EU-a na drugoj strani. Za vrijeme pregovora stajališta EU-a predstavlja Predsjedništvo, a zemlje kandidata jedna delegacija za pregovore. Pregovori se održavaju u okviru bilateralnih međudržavnih konferencija, na kojima učestvuju također i predstavnici Evropske Komisije. Sastanci delegacija za pregovore se održavaju uglavnom na nivou ministara vanjskih ministara i/ili na nivou vođa delegacija. To konkretno znači da za zemlje članice za stolom sjede stalni predstavnici iz Brisela, a za zemlje kandidate glavni pregovarač. Sastanci na nivou ministara vanjskih odnosa se održavaju za vrijeme svakog trajanja Predsjedništva, znači dva puta godišnje. Sastanci zastupnika prema dogovoru. Šematski prikazano, to izgleda kako sljedeći prikaz pokazuje, pri čemu je realnost kompleksnija nego što ovaj jednostavan dijagram pokazuje.
O čemu se pregovara? Primarno se radi o preuzimanju takozvanog Acquis Communautaire. U to spadaju ugovori (Primarno pravo), sekundarno zakonodavstvo (odredbe, smjernice, odluke, preporuke itd.), i drugi pravni izvori – i pri tome se posebno radi o brojnim i u mnogim slučajevima važnim odlukama Evropskog suda pravde kao i međunarodnim dogovorima i na kraju drugima aktima, kao npr. rezolucijama, zajedničkim djelovanjima u okviru Zajedničke vanjske i sigurnosne politke itd.
Za proces pregovra je ovaj ogromni Acquis, koji obuhvata više od 80.000 strana zakona, podjeljen u 35 poglavlja. Pri tome se ne radi o tome, da se pregovara o Acquis-u, dakle hoće li i koliko EU nešto na tome mora ili treba promjeniti! Nego se sa kandidatom traže putevi i uslovi, kako njegovo zakonodavstvo prilagoditi onome EU-a. Kod pregovora o pristupanju se dakle ne radi o klasičnim pregovorima, nego o jednom precesu usklađivanja zemlje kandidata vrijednostima kao zakonskom, ekonomskom i društvenom okviru EU-a. Kako protiču pregovori? Nakon ovog kratkog pregleda dolazimo do pitanja, kako tačno protiču pregovori. Pogledaćemo pregovore između Hrvatske i EU. Nakon političke odluke Evropskog vijeća da sazove međudržavnu konferenciju, pregovori su oficijelno započeli 3. oktobra 2006 god., pri čemu je napravljena razmjena opštih stajališta obje strane. Screening Ovom formalnom otvaranju se nadovezuje evaluacija usklađenosti nacionalnog (hrvatskog) zakonodavstva sa Aqcuis, koja se označava kao “Screening”. Glavni cilj je da se za svako poglavlje ustanovi koje razlike postoje. Na osnovu toga se zemlji kandidatu nudi da se o tome izjasni, da li je u stanju u određenoj oblasti (poglavlju) vlastito zakonodavstvo prilagodi zakonodavstvu EU-a ili je za to potreban jedan prelazni period. Screening se sprovodi također i individualno za svako poglavlje ,a potrebni vremenski period za to zavisi od obima Acquis-a u poglavlju o kojem se radi. On može varirati između jednog dana i više sedmica. Sveukupno Screening-proces traje po pravilu oko godinu dana. Obrada pojednih poglavlja Nakon završetka Screening-a odluka o započinjanju pregovora o određenom poglavlju zavisi od ustanovljenih sposobnosti zemlje kandidata prilikom evaluacije da sprovode nužna prilagođavanja. S ulaskom u pojedina poglavlja započinje odlučujuća faza procesa pregovora. Za vrijeme te faze se definišu uslovi, pod kojima će zemlja kandidat Acquis preuzeti i implementirati - uključujući i trajanje mogućeg prelaznog perioda, koji se uostalom može zahtijevati ne samo od zemlje kandidata, nego i od EU, kao npr. kod slobode kretanja za radnu snagu. Pregovori se vode na osnovu stajališta, koji se pripremaju za svako poglavlje kako od strane EU tako i Hrvatske. Za vrijeme cijelog procesa pregovora se redovno informiše kako Evropski parlament tako i hrvatska nacionalna komisija za praćenje procesa pregovora. Nakon što se postigne saglasnost u jednom poglavlju, ono se zatvara. Formalna odluka o tome se donosi na međudržavnoj konferenciji na nivou ministara. Ako se prije zaključenja sporazuma o pristupanju pokaže, da zemlja kandidat svoje obaveze ne ispunjava odnosno ne može ispuniti, ili se Acquis u međuvremenu promijenio, mogu se pregovori o tom poglavlju ponovo otvoriti. Zadnja faza i zaključivanje Nakon što se sva poglavlja zatvore, Evropsko vijeće ustanovljava završetak procesa pregovora. Rezultati pregovora se sažimaju u jedan nacrt sporazuma o pristupanju, koji se izrađuje zajedno od strane predstavnika zemalja članica, EU-institucija kao i zemlje kandidata. Nakon što se postigne konzens svih uključenih, nacrt se šalje EU-institucijama, zemljama članicama i zemlji kandidatu, gdje se onda prema određenoj proceduri priprema ratifikacija dokumenta. Prije ratifikacije od strane pregovaračkih partnera mora Komisija dati svoje konačno mišljenje, Evropski parlament odobriti i Evropsko vijeće nacrt jednoglasno usvojiti. Nakon toga sporazum potpisuju šefovi vlada i država zemalja članica i premijer zemlje kandidata na jednoj svečanoj ceremoniji, koji se onda šalje potpisnicima, gdje se on u skladu sa svojim nacionalnim odredbama potvrđuje. I to znači da se mora dobiti potvrda nacionalnog parlamenta i/ili potvrda na referendumu. To može - podsjetite se nivoa zemalja članica u našem modelu za analizu - postati jedna ogromna pa moguće i nepremostiva prepreka. Kako se definišu stajališta u Hrvatskoj i EU? Posvetimo se pitanju, kako se definišu stajališta na objema stranama za vrijeme pregovora. Kao prvo prezentira zemlja kandidat na osnovu Screening-procesa svoja stajališta, znači svoju predstavu o usklađivanju i primjeni Acquis-a u određenom poglavlju na osnovu svojih postojećih institucionalnih i administrativnih kapaciteta. U Hrvatskoj se u proces pripreme uključene sljedeće institucije:
Stajališta definisana u ovom institucionalnom okviru Vlada dalje proslijeđuje EU preko sekreterijata međudržavne konferencije. Na želju EU-a se izrađuju dodatne informacije o pregovaračkim pozicijama i proslijeđuju EU. Sažetak je prikazan u sljedećem dijagramu.
U EU, čiji najvažniji uključeni organi su prikazani u dijagramu 12, proces pripreme pregovaračkih pozicija izgleda ovako. Kao prvo Komisija pripremi jednu početnu verziju. Na osnovu nje Evropsko vijeće donosi odluku jednoglasno o EU-stajalištima, koja se moraju zastupati u pregovorima.
Pri tome se definišu pretpostavke, koje zemlje kandidat mora ispuniti, da bi jedno poglavlje moglo biti zaključeno. To mogu biti npr. stepen harmonizacije zakonodavstva, rezultati precesa implementacije, uspostavljanje određenih administrativnih i pravnih pretpostavki i ispunjavanje obaveza iz sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Ova stajališta se iznose u međudržavnim konferencijama, a dalje proces zaključivanja pojedinih poglavlja, pregovori i naposljetku ratifikacija sporazuma protiče kako smo već opisali u dijelu "Kako protiču pregovori? Institucionalni okvir u Hrvatskoj U narednom ćemo pogledati intitucionalni okvir u Hrvatkoj koje je nadležan za sprovođenje procesa pregovora. Uključene aktere već poznajete; sada se radi o tome da upoznate detaljnije svakoga od njih. Pregovarački tim za pristupanje On vodi razgovore i pregovore sa EU sa odgovornošću za sva poglavlja. Gremij je odgovoran prema Vladi kao i Koordinacionoj komisiji za pristupanje. U njegove zadatke spadaju izrada izvještaja o napretku pregovora, npr. nakon svakog sastanka međudržavne konferencije na nivou ministara i na zahtjev Vlade. Pregovaračkom timu pripadaju: Kao predsjedavajuća delegacije, ministrica za vanjsku politiku i evropske integracije, Kolinda Grabar Kitarović, kao zamjenik predsjedavajuće delegacije i glavni pregovarač Vladimir Drobnjak; kao zamjenici pregovarača Martina Dalić i Boris Vujčić; šef predstavništva Hrvatske u EU, Branko Baričević kao i sekretarica Tamara Obradović Mazal. Radne grupe za pojedina poglavlja 35 – za svako poglavlje jedna - radnih grupa učestvuju u analizi stanja usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU i izradi nacrta za hrvatsku pregovaračku poziciju u "svom" poglavlju. Pri tome sarađuju sa onim dijelovima administracije odnosno nadležnih gremija, koje imaju nadležnost za "njihovu" oblast i to sa personalom koji je tamo nadležan za EU-politiku. Radne grupe se sastoje od između 16 (vanjski odnosi, javna nabavka) i 400 (agrarna politika) osoba. Svaka ima svog vođu, koji usklađuje rad grupe na pojedinom poglavlju sa nadležnim članom pregovaračkog tima. Do pregleda grupa na engleskom odnosno hrvatskom jeziku sa daljnim dodatnim informacija doći ćete preko sljedećeg linka. Koordinaciona komisija za pristupanje Kod Koordinacione komisije za pristupanje Hrvatske u EU se radi o jednoj međuministarskoj radnoj grupi Vlade, koja razjašnjava sve aspekte u vezi pregovora. Njen zadatak se sastoji između ostalog i u tome, da ispita nacrte pregovaračkih pozicija koje je izradio pregovarački tim, prije nego što budu proslijeđene Nacionalnoj komisiji za prećenje pregovora ili Vladi. Gremij se sastoji od voditeljice pregovaračkog tima i ministrice za vanjske odnose i evropske integracije kao predsjedavajuće, od vicepremijera, svih vladinih ministara i šef-pregovarača, Vladimira Drobnjaka.
Nacionalna komisija za prećenje pregovora Nacionalna komisija za praćenje pregovora je jedan specijalni gremij hrvatskog parlamenta, koja prati tok pregovora, daje mišljenja Parlamenta o pripremljenim pregovaračkim pozicijama, razjašnjava buduća pitanja i prati sprovođenje zadataka od strane pojedinih članova pregovaračkog tima. Ositm toga, daje ako je potrebno, mišljenja o (planiranom) usklađivanju hrvatskog sa EU-zakonodavstvom. Preko svog predsjedavajućeg Komisija održava redovne konzultacije i razmjenu informacija sa Predsjednikom, Premijerom, Predsjednikom Parlamenta, ministricom za vanjsku politiku i evropske integracije kao glavnom pregovaraču o napretku pregovora i mogućim putevima za zaključivanje pojedinih poglavlja. Ona se sastoji od članova hrvatskog parlamenta, predstavnika Predsjednikovog biroa, akademske zajednice kao i poslodavaca i sindikata. O kome se tačno radi, može se naći na odličnoj i veoma informativnoj web-stranici hrvatskog ministarstva za vanjsku politiku i evropske integracije na engleskom odnosno hrvatskom jeziku. Od najveće važnosti je da se kod ove komisije radi o pokušaju da uključi civilno društvo u proces pregovora, mada veoma skromno. Podsjetite se pri tome na naš model za analizu, u kojem na nivou nacionalnih država društvo ima značajnu ulogu. Stanje pregovora Time smo došli do petog poglavlja , trenutnog stanja u pregovorima. Pregled dosadašnjih etapa pregovora ovdje nije nužno potreban, jer su oni detaljno dokumentovani na web-stranici hrvatskog ministarstva za vanjske odnose i evropske integracije na engleskom i hrvatskom jeziku. Zbog toga nećemo naravno sve ponovo ovdje ponavljati. Osim toga na web-stranici stoji na raspolaganju jedan PDF - dokument (Progress in EU-Croatia negotiations at a glance) koji se stalno aktualizira i daje u tabelarnoj formi detaljan uvid o trenutnom stanju pregovora u svih 35 poglavlja. (Vrijeme izrade manuskripta: 11.10.2006). Do ovog dokumenta ćete doći, kada na početnoj strani u desnoj koloni, pod naslovom "Overview of Progress in Negotiations", selektirate link "Current state of play". Analogno tome idete na početnu stranu na hrvatskom jeziku. Time možemo preći na zadnji dio ovog članka o odnosima između EU i jugoistočne Evrope i pregovorima o pristupanju između EU i Hrvatske, tako što ćemo cijeli proces pogledati uz pomoć našeg modela za analizu. Analiza procesa pregovora i odnosa između EU i jugoistočne Evrope Pitanja Kao prvo želim Vas zamoliti, da na trenutak zaboravite naš model za analizu i zamislite kako bi onda naše viđenje pregovora o pristupanju između EU i Hrvatske izgledalo. Izgledalo bi kao što je prikazano u sljedećem dijagramu i ne bi nam omogućilo da odgovorimo na važna pitanja koja se postavljaju u pogledu pregovora o pristupanju.
Šta bi bila takva pitanja? Dopustite mi da pomenem, zašto su upravo između Hrvatske i EU odnosi tako napredovali i zašto se sa ovom zemljom već preko godinu dana vode pregovori o pristupanju, dok između BiH i EU nije čak ni potpisan sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a sa Srbijom trenutno, sredinom decembra, se čak ni ne pregovara. Determinante na nivou nacionalne države: Hrvatska Pogledajte dijagram 15 još jedanput i počnite sa nivoom nacionalne države i to u Hrvatskoj.
Prvi razlog se skriva iza faktora institucionalni okvir i ustavnopravne odredbe [1]. Ovdje je Hrvatska - drugačije nego Srbija ili Crna Gora - uspjela relativno rano (međunarodno priznanje već 1991 god.) odrediti svoju državnost i usvajanjem novog Ustava u 2000 god. potvrditi svoju poziciju kao evropska država. Iz perspektive EU-a je to od velike važnosti, jer jedna takva država je u stanju provoditi reforme i obaveze koje se nameću u okviru pripreme za članstvo u EU, što se npr. za BiH ni približno ne može reći. Drugi važan razlog za napredne odnose između Hrvatske i EU predstavlja Stav prema EU [2] u zemlji. Već krajem 90-tih može se ustanoviti jasna želja velike većine hrvatskih građana, da žive u jednoj funkcionalnoj demokratiji, kao i spoznaja da je integracija u EU od vitalnog nacionalnog interesa, što se može vidjeti u izjašnjenju hrvatskog parlamenta (Chaillot Paper no. 70, October 2004, 27). Nije iznenađenje da je ovakav stav utemeljen i u partijskom sistemu (institucionalni okvir, [1]). Tako je poraz na izborima u 2000 godini za HDZ bio razlog da se refomiše i pod vodstvom Ive Sanadera dobije jedan novi profil oslanjajući se više na druge konzervativne evropske partije. Kakva razlika u poređenju sa nacionalitičkim partijama u BiH i Srbiji! I kada je još Ivo Sanader u januaru 2004 godine došao na vlast, uvjerio je međunarodnu zajednicu, da će nastaviti evropski put prethodne Vlade, kao i saradnju sa Haškim tribunalom. Toliko o pojedinim glavnim faktorima - ovo nabrajanje naravno nije potpuno - na nacionalnom nivou u Hrvatskoj, koji doduše ne mogu sami objasniti posebnu dinamiku u odnosima između Hrvatske i EU. Ovdje je potreban dodatni pogled na EU-nivo i internacionalni nivo. Determinante u EU Podrazumijeva se da su determinante unutar EU - i time mislim na nivo EU i zemalja članica - veoma višestrani. Za primjer koncentrisaću se na jednu stvar, koja još jedanput veoma jasno demonstrira posljedice međusobne povezanosti ovih nivoa sa modusom jednoglasnog odlučivanja unutar EU-a kada se radi o pitanjima proširenja. U ovom konkretnom slučaju radilo se o odluci početkom oktobra 2005. godine, da li započeti pregovore o pristupanju sa Turskom. To su već ranije sve zemlje principijelno odobrile, ali na odlučujućoj sjednici ministara vanjskih odnosa je Austrija uporno odbijala da prihvati odluku za formalno započinjanje pregovora. Razlog: većinsko odbijanje stanovništva jednom punom članstvu Turske. S druge strane je Austrija zbog bliskih historijskih veza bila veliki zagovarač za članstvo Hrvatske, sa kojom su tada pregovori bili obustavljeni zbog loše saradnje sa Haškim tribunalom u slučaje Ante Gotovine. Detaljne informacije o ovome kao i pozicijama različitih zemalja članica kao stav hrvatske Vlade ćete naći pod ovdje. Zbog zahtjeva za jednoglasnošću je Austrija uspjela da u ovoj konstalaciji praktično iznudi u jednoj vrsti paket-rješenja istovremeni početak pregovora i sa Turskom i sa Hrvatskom, (pogledaj ovdje donji dijagram [3]), koji također pokazuje koliko je važno za zemlje kandidate da u krugu zemalja članica imaju jednog ili više zagovarača, što u slučaju BiH ili još manje Srbije nije slučaj kao kod Hrvatske. Ostaje još za pomenuti da EU sa svojom politikom uvijek veoma brzo i direktno reaguje na pozitivne promjene unutar Hrvatske (2001: potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju; juni 2004: prihvatanje Hrvatske za zemlju kandidata itd.) i time se u jednoj vrsti međusobnog podsticanja razvoj u pravcu EU još više ubrzao [4]. Determinante na internacionalnom nivou Isto važi, i time je naša slika kompletna, za aktere na internacionalnom nivou. Treba se samo sjetiti da je NATO samo nekoliko mjeseci nakon smrti Tuđmana pozvao Hrvatsku u maju 2000. godine na učešće u "Partnership for Peace" [5]. Isti poziv je BiH i Srbija dobila tek prije nekoliko dana, znači 2006. godine! I upravo ova činjenica nije doprinijela da se stare strukture moći u Srbiji učvrste.
Sažetak Time smo došli do kraja ova dva informatora, koji su imali za cilj da Vas - dodatno uz naš Online-priručnik o Evropskoj uniji - detaljno upoznaju sa jednom tematikom, koja Vam posebno leži na srcu, a to su odnosi između EU i jugoistočne Evrope. Pri tome se prije svega radi o tome, da Vam se prenese razumijevanje određujućih faktora ovih odnosa, koje Vam omogućava da prošla, sadašnja i buduća dešavanja razumijete i shvatite. Nadamo se da model za analizu, koji smo predstavili u ovom informatoru, može tome da doprinese.
[ Sadržaj]
Jedna od bitnih karakteristika EU-a predstavlja činjenica, da je ona podložna stalnim i veoma brzim promjenama. Zbog toga smo razmišljali, kako da Vas informišemo o najnovijim dešavanjima, pa smo našu ponudu na internetu tako uredili, da Vas dnevno možemo upoznati o novim, važnim dešavanjima u EU, dati vam upute o interesantnoj literaturi i time pomoći da Vaše znanje produbite. Jedini nedostatak pri tome je da mi ovu uslugu iz financijskih razloga možemo ponuditi samo na njemačkom i djelimično na engleskom jeziku. Kao prvo imamo naš weblog o EU, stranicu koja se kontinuirano aktualizira, sa zadatkom koji smo sebi postavili - iz naših iskustava sa predavanja i seminara za đake, novinare i multiplikatore - da doprinesemo poboljšanju znanja o EU. Tu ćete naći opise aktuelnih događanja, literature i mnogo toga drugog. Takozvani "labeli" na desnoj strani stranice će Vam pomoći da nađete brzo informacije koje Vas lično posebno interesuju. Liste sa linkovima o EU sa komentarima Lista sa linkovima koja se stalno dopunjava, obuhvata trenunto skoro 250 podataka o literaturi - najvećim dijelom na engleskom. Dopustite da Vam objasnim kako ovo izdanje, za koje sam godinama skupljao podatke, možete najbolje koristiti. Glavni su takozvani "Tags" koje ćete naći na desnoj strani prozorčića. Oblast na desnoj stranici - Wolfgangs tags - izgleda na početku malo nepregledno. Zato kliknite u donjem dijelu na "Sort by" na "alpha" i pod "View as" na "list". Tu ćete vidjeti ovakvu stranicu.
Ako se želite informisati o novim dešavanjima u procesu proširenja, morate selektirati "tag" "enlargementnews" (1), i biće će Vam na lijevoj strani pokazano trenutno 25 navoda o literaturi. Ako se želite kratko informisati o čemu se radi, morate selektirati "Expand" (2), i otvoriće se kratki sažetak, koji je često sadrži moje dodatne komentare. Dodatna prednost ovog izdanja je da su podaci memorisani, tako da i kada neke vijesti ne stoje više na raspolaganju online, ili se moraju platiti, Vi ih možete dobiti ako selektirate "Cached".
Onda ćete jednostavno, kako vidite u dijagramu 18, unijećete "constitution" i "enlargement". Također imate preko "Advanced Search" mogućnost kopleksnijieg traženja opcija. Za početak ako želite saznati šta sve ima na internetu o EU, preporučio bih Vam tag "portals". U ovoj kategoriji imate web-stranice, koje imaju široku ponudu o svim vrstama literature o EU - zbog toga i naziv "Portal". Ovdje imate mnoštvo informacija o web-stranici o predavanjima o EU na univerzitetu Tibingen. U ovom semestru 2006/07 npr. o seminaru "EU-integracije". U dokumente koji Vam ovdje stoje na raspolaganju, su papiri sa seminara, prezentacije, handouts na temu pojedinih sjednica, koje Vam mogu pomoći pri Vašem vlastitom radu. Želim Vam mnogo uspjeha u traženju i prije svega da nađete ono što želite i na kraju vam želim ponuditi da nam se kod specijalnih pitanja naravno možete obratiti preko E-maila. [sadržaj]_________________________________________________ impressum Informator izdaje D@dalos Sarajevo, a financira se iz sredstava Ministarstva vanjskih poslova, Ministrstva za ekonomsku saradnju Savezne Republike Njemačke (BMZ). Odgovorna urednica: Ingrid Halbritter Adresa: D@dalos Sarajevo Aleja Lipa 57 71000 Sarajevo Telefon: +387 33 446 680 (ured Vratnik) Fax: +387 33 715 601 Mobitel Ingrid Halbritter: +387 61 199 742 E-mail: Ingrid.Halbritter@dadalos.org Svoje prijedloge, sugestije i priloge za informator šaljite direktno na Ingrid.Halbritter@dadalos.org Mailing lista: Ukoliko želito da automatski dobivate nova izdanja Informatora, molim Vas da nam se obratite na adresu Ingrid.Halbritter@dadalos.org Ukoliko ste, pak, ovaj Informator dobili automatski, a u budućnosti NE želite više da ga dobivate, obratite nam se na istu email-adresu. [sadržaj] |
