|
Osim toga, htjela bih da Vam predstavim jednu jako pozitivnu
inicijativu iz Bosne i Hercegovine- nevladinu organizaciju
"Independent" iz Zenice. Ova organizacija predstavlja važan
faktor i u drugim zemljama jugoistočne Evrope, s obzirom na to
da su uradili prijevod priručnika "Kompas" (Obrazovanje za
omladinu iz oblasti 'Ljudska prava') i stalno imaju seminare
tokom kojih obrazuju nove multiplikatore u ovoj oblasti.
Independent, Vam,dakle, može ponuditi i nešto što se kreće i
izvan granica Bosne i Hercegovine. Onaj ko se još uvijek nije
susreo sa "Kompasom" može to nadoknaditi ukoliko pogleda ovaj
izuzetan priručnik na internetu. Svakako se isplati utrošiti
vrijeme na to!
Tokom pripreme ovog izdanja informatora i
prikupljanja informacija pronašla sam i Inicijativu 21 iz Tuzle,
a na njihovoj internet-stranici mali portal o ljudskim pravima
koji Vam svakako može biti od koristi. O tome šta sve možete
pronaći na ovom portalu će biti nešto više riječi u trećem
dijelu Informatora.
Želim Vam sve najbolje u novoj godini i
srdačno Vas pozdravljam!
Ingrid Halbritter
SADRŽAJ
predstavljamo:
NVO Independent
Independent je naziv jedne nevladine
organizacije sa sjedištem u Zenici u centralnoj Bosni, koja ove
godine slavi svoj deseti rođendan. Specijalnost ove organizacije
je rad sa "Kompasom" - izuzetno dobrim priručnikom iz oblasti
'Ljudska prava' koji je izdalo Vijeće Evrope.
na primjer …
Izazovi za demokratsko obrazovanje u 21.
vijeku
Građanin koji živi u demokratskom sistemu
trebalo bi da sudjeluje u političkom životu - ali da li građanin
doista ima toliko uticaja koliko misli da ima? U vremenu u kojem
demokratsko obrazovanje zauzima visoko mjesto na ljestvici
najvažnijih evropskih tema i rasprava na evropskom nivou, dr
Schumann sa Univerziteta u Tübingen-u
podsjeća nas na sljedeću činjenicu: nacionalna država sve više
gubi svoj politički uticaj, a time i građani gube stvarnu šansu
da sudjeluju u političkom životu.
na mreži:
Ljudska prava na internetu:
http://www.ljudskaprava.com/
NVO Inicijativa 21
iz Tuzle
je u okviru jednog projekta za omladinu
napravila mali internet-portal na temu 'Ljudska prava' na kojem
možete pronaći i online-verziju priručnika "Kompas" te obimnu
listu linkova što vode do sličnih tema.
impressum
_________________________________________________
predstavljamo:
Organizacija
Independent iz
Zenice/Bosna
i Hercegovina
Ingrid Halbritter
Čim
uđete u ured Independent-a
na Mašinskom fakultetu u Zenici, prva misao koja
se rodi u glavi je: ovdje se baš radi! Na zidovima su
polijepljeni plakati, razglednice, slike sa seminara i
certifikati. Uredi koji su previše uredni, kao i oni u kojima
vlada potpuni haos uvijek su sumljivi. U ovom uredu vlada neka
mješavina ta dva stanja.
Independent je - kao i mnoge druge
nevladine organizacije - plod angažmana pojedinaca. Odmah s
početka rata u Bosni i Hercegovini nekoliko pravnika u Zenici
počelo je da besplatno savjetuje svoje sugrađane koji su se zbog
svoje vjerske i nacionalne pripadnosti morali boriti za svoje
stanove, kuće, radna mjesta i svoja socijalna prava.
U martu 1995. godine ti isti ljudi su
registrirali Independent i dvije
godine nakon toga dobili su prvu podršku za sprovođenje
projekata od strane Evropske komisije i društva Soros. Iste
godine iznajmili su mali ured na Mašinskom fakultetu u Zenici i
počeli sa proširivanjem svojih aktivnosti oko teme 'Ljudska
prava'. Tako Independent od
1998. godine pripada grupi nevladinih
organizacija koje su uvezane u "Mrežu Oko", koja nadgleda izbore
i izrađuje izborne izvještaje.
Iste godine Independent
je počeo sa organiziranjem okruglih stolova u cijeloj Bosni i
Hercegovini, na kojima su lokalni političari, predstavnici
lokalnih nevladninih organizacija, predstavnici medija, policije
i pravosuđa obrađivali teme kao što su povratak izbjeglica ili
povrat privatne imovine izbjeglim osobama.
Prisustvovanje na jednom seminaru o ljudskim
pravima rodilo je ideju da se u zajedničku akciju mobilizira i
omladina. Independent je tako
sakupio grupu od otprilike 20 mladih ljudi koji su se nazvali
Independent Junior, a radili su
kao volonteri ili stažisti te sprovodili manje projekte na
lokalnom nivou. Osnovali su i izdavali omladinski časopis,
organizirali razgovore i diskusije sa omladinom i bili aktivni u
oblasti zaštite životne sredine. Danas je još šest mladih ljudi
iz ovog kruga aktivno i povremeno na honorarnoj osnovi radi u
svojstvu posmatrača na izborima ili predavača.
Ovaj projekat je izrodio sasvim konkretnu
strukturu - "Teledom" u malom mjestu Nemila u blizini Zenice.
"Teledom" je mali ured u kojem građani Nemile i nevladine
organizacije koje su aktivne u tom mjestu mogu koristiti
internet i druge uredske aparate te ured u kojem se nude
različite vrste seminara (vidi
http://www.teledom.org/nemila/).
Osnovni dio rada Independent-a
i dalje čine ljudska prava u najužem smislu
riječi. Trenutno se radi na sprovođenju dva projekta iz ove
oblasti. U jednom od tih projekata, koji se sprovodi već više
godina, Independent je jedan od
šest partnera koji se zalažu za poboljšanje položaja i
ostvarivanje prava manjina u jugoistočnoj Evropi. Krovna
organizacija koja je odgovorna za sprovođenje ovog projekta je
Minority Rights Group International (http://www.minorityrights.org/),
a projekat se financira od strane britanske vlade. Pojedinačne
aktivnosti koje su obuhvaćene ovim projektom kreću se od
sastavljanja izvještaja o situaciji u oblasti prava manjina do
prijevoda priručnika i organiziranja seminara tokom kojih se
daju praktični savjeti kako je moguće se boriti za prava
manjina.
Drugi veliki projekat je obrazovanje i
usavršavanje multiplikatora za pitanja ljudskih prava i to uz
pomoć priručnika "Kompas". Ovaj priručnik koji obuhvata preko
400 stranica, koji je izdalo Vijeće Evrope 2002. godine, važi za
jedno od najobimnijih dijela kojim se služe oni koji
prakticiraju rad sa mladima u ovoj oblasti.
Jezgro ove knjige u pet dijelova čine detaljni
uvodi za 49 nastavnih jedinica na različite teme koje imaju
jednu zajedničku karakteristiku - sve su od velike važnosti za
ljudska prava. Pored ovih uputa o tome kako organizovati
nastavnu jedinicu, korisnik može da nađe i smjernice što upućuju
na različite izvore informacija, praktične savjete, radne
listove koje može kopirati i koristiti tokom obrade nastavne
jedinice te druge materijale potrebne za rad. U ostalim
dijelovima knjige mogu se naći detaljne informacije o ljudskim
pravima, o sličnim temama i o međunarodnim instrumentima za
zaštitu ljudskih prava.
„Kompas“ je do sada preveden na više jezika i na
internetu ga možete naći na engleskom, francuskom, ruskom i
arapskom u online i download verziji (vidi
www.coe.int/compass). Ovdje ćete naći i
informacije o onim organizacijama koje su prevele priručnik i
koje ga koriste (http://eycb.coe.int/compass/other.html).
Pored jedne jezičke verzije za Bosnu i
Hercegovinu, u jugoistočnoj Evropi trenutno postoji još i
priručnik na hrvatskom, rumunskom i slovenačkom jeziku. Po
informacijama iz Independent-a
trenutno je u pripremi i verzija na srpskom
jeziku.
Independent je 2005. godine završio
prijevod za Bosnu i Hercegovinu i odštampao ga u 750 primjeraka.
Jedna knjiga košta 20 eura i može se naručiti direktno u
organizaciji Independent (vidi kontakt adresu dolje). Online-verziju
možete naći na stranici
http://www.ljudskaprava.com/kompas/index.htm.
Verzija za download
ne postoji, ali zato možete
odštampati ovu online-verziju. U ljeto 2005. godine
"Kompas" je od strane Ministarstva za obrazovanje Federacije BiH
stavljen na listu autoriziranih udžbenika za osnovne i srednje
škole te gimnazije, pa se i zvanično smije upotrebljavati u
školama.
Godinu dana ranije hrvatska organizacija "Europski
Dom" iz Slavonskog Broda prevela je "Kompas" na
hrvatski jezik, a na stranici
http://www.europski-dom-sb.hr/clanak1000-0-0006.htm
možete naći pojedinačne dijelove knjige u
downolad-verziji u PDF-formatu.
Independent uz pomoć svoja četiri iskusna
predavača organizira svake godine
dva do tri višednevna seminara za multiplikatore koji uz pomoć
"Kompasa" rade sa omladinom u okviru školskih i vanškolskih
aktivnosti. Seminari se organiziraju po metodičkom principu koji
se zove „learning by doing“, što znači da
se učesnici seminara jednostavno "bace u vatru" - oni tokom
seminara samostalno pripremaju nastavne jedinice i iste
prezentiraju drugim učesnicima seminara. U završnoj fazi
seminara za svoj rad dobijaju konstruktivne kritike i sugestije
od strane predavača i ostalih učesnika seminara.
Na samom kraju ove prezentacije još kratki
pregled onoga što Independent iz
Zenice nudi drugim organizacijama u jugoistočnoj
Evropi:
Iz oblasti ljudskih prava:
-
Informacije o saradnji sa Vijećem Evrope
prilikom prevođenja "Kompasa" i seminare za predavače. Oni
koji žele da prevedu "Kompas" ili da sami ponude seminare za
predavače trebalo bi da stupe u kontakt sa Evropskim centrom
za omladinu u Budimpešti. Link:
http://eycb.coe.int/
-
Prodaju priručnika "Kompas" po
cijeni od 20 eura
-
Seminare za multiplikatore tokom
kojih se obrađuje korištenje priručnika "Kompas"
-
Savjetovanje za multiplikatore
koji se bave ljudskim pravima ili žele da se aktiviraju u ovoj
oblasti
Iz
oblasti prava manjina:
Iz
oblasti kvalificiranja osoblja nevladinih organizacija:
Kontakt adresa:
Independent - Zenica
Fakultetska 1
72000 Zenica, BiH
Telefon: +387 (0)32 440 390
Fax: +387 (0)32 440 391
e-mail (1):
indep@gmx.net
e-mail (2):
indepze@yahoo.com
Web:
http://indep.cjb.net
"Kompas"
online-verzija:
http://www.ljudskaprava.com/
Odgovorna osoba za
kontakt: Gordana Cicak, vođa projekta
(govori engleski)
[sadržaj]
_________________________________________________
na primjer ...
Izazovi za demokratsko obrazovanje u 21.
vijeku
Prof. dr
Wolfgang Schumann
Projekat Vijeća
Evrope
„Education for Democratic Citizenship“ (EDC)
koji je započeo 1997. godine svakako je dao značajne impulse
političkom i demokratskom obrazovanju posljednjih godina. Cilj
ovog teksta je da pokaže kako model koji se nalazi u osnovi
koncepta političkog i demokratskog obrazovanja, naime građanin
jedne države, više ne odgovara realnosti, jer su se postojanjem
Evropske unije i stalnom globalizacijom značajno promijenili
okvirni uslovi. Ova dva fenomena predstavljaju osnovni izazov
političkom obrazovanju u 21. vijeku. Na njih moramo reagirati na
odgovarajući način ukoliko želimo da naš rad bude uspješan. Kako
bi trebalo da izgleda taj postupak?
-
Najprije bih htio
da naglasim u kojem kontekstu radi EDC i da probudim više
razumijevanja za te okvirne uvjete. To ću uraditi uz pomoć
jednostavnog modela koji upotrebljava politologija kako bi
objasnila uzročno-posljedične veze u (demokratskim) političkim
sistemima.
-
Nakon toga htio
bih da pokažem od kojih osnovnih pretpostavki u okviru modela
polazi EDC inicijativa Vijeća Evrope.
-
Potom želim naglasiti da su upravo ove osnovne pretpostavke
djelimično pogrešne i da se EDC inicijativa više mora
oslanjati na promjene do kojih je došlo.
-
Na
samom kraju predstaviću Vam nekoliko svojih razmišljanja o
tome šta ove promjene znače za naš rad u oblasti političkog i
demokratskog obrazovanja.
1.
Građanin u demokratskom političkom
sistemu - model
Počnimo sa mojim malim modelom
koji skicira jezgro jednog političkog sistema (slika 1). Radi se
o tome da ovaj politički sistem putem svojih institucija donosi
zakone koji su obavezujući za sve pripadnike tog sistema i
regulišu suživot unutar njega (crveni dijelovi slike unutar
crvenog kvadrata). Zašto je tako nešto potrebno? Odgovor je
sasvim jednostavan - bez takve zakonske regulacije miran suživot
unutar sistema uopće ne bi bio moguć. Ovako kako to prikazuju
crveni dijelovi slike može jednako dobro da funkcionira i
autoritativni politički sistem.
Ono što jedan sistem čini
demokratskim to pokazuju plavi dijelovi slike unutar crvenog
kvadrata. To je, naime, činjenica da građani na mnogo načina
utiču na odluke koje određuju njihov život i koje moraju da
poštuju
-
na primjer time što biraju vlade
i parlamente i ukoliko nisu zadovoljni njihovim radom da mogu
da im pri sljedećim izborima ne poklone povjerenje,
-
ili time što su, u pravilu, građani ti koji
putem političkih partija, saveza i medija postavljaju svoje
zahtjeve političkom sistemu i reagiraju na zakone koji ih ne
zadovoljavaju.
No, time slika još nije potpuna jer, unutar
cjelokupnog sistema, koji je crvenim kvadratom ograničen prema
vani, pored građana, političkih partija, saveza i medija postoje
još i drugi tzv. subsistemi. Na slici sam radi jednostavnosti i
preglednosti predstavio samo jedan, ali jako važan subsistem -
ekonomiju.
Sada moramo imati
na umu i to da ovaj predstavljeni politički sistem nije i jedini
postojeći, već da postoji još najmanje 200 političkih sistema,
čime dolazimo do "Međunarodnih odnosa". Granica određenog
sistema određuje se time što zakoni koji postoje unutar
različitih sistema važe samo u tom jednom pojedinačnom sistemu.
Slika
1

Čemu služi sve ovo? Pomaže nam da
sistematski prepoznamo osnovu demokratskog obrazovanja, naime
demokratske političke sisteme, njihov način funkcioniranja i
okvir u kojem djeluju. Ovo će nam biti od velike pomoći kada
dođemo do dijela u kojem treba prepoznati promjene. S druge
strane, ovaj nam dijagram pomaže i da građane kao osnovnu ciljnu
grupu EDC-a ne posmatramo i ne analiziramo izolirano, već kao
dio demokratskog političkog sistema.
2.
EDC-„model“
Osnovu i
glavni faktor EDC-inicijative Vijeća
Evrope predstavlja građanin koji je spreman na
kritiku, koji je spreman da se umiješa u društveni život,
građanin koji je "politiziran". Demokratija se stoga više ne
shvata samo kao princip određenog reda koji se ograničava samo
na političko uređenje, nego kao potreba da se demokratiziraju
svi društveni i životni segmenti: škola, porodica, općina ali i
ekonomija.
Pored toga, intenzivno se razmišlja o
povećavanju mogućnosti uticaja građana putem direktnih
demokratskih elemenata kao što su referendumi. Političko
obrazovanje otkrilo je građanina nacionalne države koji
sudjeluje u političkom procesu, građanina kojem je stalo do
demokratije u svim oblastima i segmentima društva. Ipak, osnovni
model za EDC ostao je isti. To se vidi i na sljedećem dijagramu
u okviru kojeg su date neke važne izjave o EDC-u na internet
stranici Vijeća Evrope.
Slika
2

Tamo se, između ostalog, kaže
-
da
se kod EDC-a radi o tome da se mladi i odrasli podstaknu na to
da aktivno sudjeluju u političkom i društvenom životu na taj
način što će shvatiti svoja prava i ispunjavati svoje obaveze;
-
da
se radi o tome da se stvore demokratske kulture i da se kod
građana probudi osjećaj pripadnosti demokratskom društvu i
sistemu.
Drugim riječima, osnovu svih razmišljanja o
demokratskom obrazovanju predstavlja građanin jedne demokratske
države, a to su akteri i procesi koji se nalaze unutar crvenog
kvadrata na slici 2.
3. Nedostaci
EDC - "modela"
U trećem dijelu
svog izlaganja htio bih da pokažem da ovaj model ima i izvjesne
nedostatke, jer su iz njega izostavljene važne promjene čime je
iz vida izgubljena veoma bitna uzročno-posljedična veza. U čemu
se sastoje ove promjene?
Erozija nacionalne države
osnivanjem i razvojem Evropske zajednice/Evropske unije
Prva promjena stoji u vezi sa osnivanjem i
stalnim razvojem Evropske zajednice/Evropske unije. To ne znači
samo da se najprije šest država odlučilo da započne veoma usku
saradnju. Ovo samo po sebi ne bi bilo ništa novo, jer su nam
međudržavni savezi i saradnja poznati i od ranije. Ali ovo nije
bila obična međunarodna saradnja, a to se pokazalo time
što je ovih šest država osnovalo nove zajedničke institucije
kojima su prenesena neka ovlaštenja. Osim toga, ove države su se
obavezale, da ukoliko dođe do sporova u vezi sa nadležnostima
ovih institucija, konačnu odluku u sporu donosi Evropski sud
više instance koji je također bio novoosnovana institucija. Zbog
toga se u ovom slučaju ne govori o međunarodnoj/međudržavnoj
saradnji, već o supranacionalnoj saradnji.
Kakve to veze ima sa onim što je do sada rečeno,
kakve to veze ima sa EDC-om i sa građaninom jedne nacionalne
države? To će nam pokazati sljedeća slika.
Slika
3

Uređenje supranacionalnih struktura znači da
zakone koje su građani obavezni poštovati ne donosi više samo
politički sistem unutar kojeg građani žive, već da te zakone - u
nekim ograničenim oblastima - donose i supranacionalne
institucije - institucije Evropske zajednice. Time automatski
oblasti koje autonomno reguliše politički sistem, unutar kojeg
građani žive, postaju manje. Građani i dalje, naravno, biraju
parlamente u svojim nacionalnim državama, a time u izvjesnoj
mjeri uređuju i vlade svojih država, no ove vlade ne mogu više
(same) donositi sve odluke koje se tiču građana koji su ih
izabrali. Drugim riječima, građani djelimično gube uticaj i
mogućnost sudjelovanja u donošenju odluka, jer na nivou Evropske
zajednice (još uvijek) ne raspolažu sa mogućnostima učešća kakvo
imaju na nivou nacionalne države. U većini slučajeva građani
ovoga uopće nisu svjesni.
Skoknimo sada do 2005. godine i pogledajmo sliku
4. Možemo da vidimo da se situacija od osnivanja Evropske
zajednice pa do danas dramatično promijenila. Koje su to
pojedinačne promjene? Prije svega se sada mali otvor koji je
ranije postojao na granicama političkog sistema jedne nacionalne
države pretvorio u ogromnu rupu. Prema gore, dakle prema
Evropskoj uniji praktično više i ne postoji granica.
To je tako zbog toga što Evropska unija danas
gotovo u svim oblastima političkog života odlučuje ili bar
sudjeluje u odlukama. Dvije trećine zakonodavnih akata u
državama-članicama Evropske unije donosi upravo Evropska unija.
Simbol ovog rastućeg uticaja Evropske unije je monetarna unija -
čak ni u ovoj veoma važnoj političkoj oblasti države-članice ne
mogu voditi autonomnu politiku!
Osim toga, veličina ove doista posebne političke
konstalacije, koja je prva takva u istoriji političkih nauka,
porasla je na 25 država-članica. Vrlo skoro biće ih 27, a nešto
kasnije i više.
A šta sve to znači za građanina
Evropske unije? Može biti da on poveća svoje političko
sudjelovanje i odluči se da svoje učešće ne izražava samo
izlaskom na izbore, već se priključi i nekoj političkoj partiji.
Jer, nakon što smo pogladali kakva situacija trenutno vlada,
moramo priznati da je direktni uticaj građanina na političare i
politiku, koja i dalje određuje njegov život, drastično opao!
Slika
4

Naravno,
sada bi se mogao izložiti argument da je sve ovo samo posebnost
Evropske unije i njenih država-članica i da sve to ne bi trebalo
da ima uticaja na naše napore u oblasti EDC-a. Da bi to bilo
prilično problematično, jasno je zapravo samo po sebi ako se
uzme u obzir samo činjenica da se EU trenutno sastoji od 25
demokratskih političkih sistema. No pored toga, ovdje postoji i
drugi aspekt.
To je, naime,
činjenica da EU nema uticaj samo na 25 država koje su njene
članice, već da u velikoj mjeri utiče i na politiku država koje
žele postati članice. Zahtjevi koji se postavljaju pred države
koje žele postati članice, a koji su doneseni 1993. godine na
sastanku u Kopenhagenu i nazivaju se Kopenhaškim kriterijima,
veoma su detaljni i obimni i zahtijevaju velike promjene
sistema. Građani, ustvari, nemaju nikakvog ili imaju veoma malog
uticaja na tok ili ishod pregovora koji vlade njihovih
nacionalnih država vode sa EU-om. Njihov uticaj se ograničava na
zaokruživanje "da" ili "ne" na listiću tokom referenduma o
pristupanju EU-u ukoliko vlada neke države uopće raspiše
referendum po ovom pitanju.
Posljedice po građane
Zaključak bi, dakle, bio da
postojanje EU-a, koliko god ono bilo korisno i od pomoći, pa
može se reći i nezaobilazno iz mnogobrojnih razloga, ipak u
velikoj mjeri ograničava mogućnosti uticaja na politiku
građanima država-članica i građanima iz država koje su kandidati
za pristupanje EU-u.
To znači da osnovni mehanizam demokratskih
sistema - da se građani angažuju i da sudjeluju u donošenju
pravila koja su obavezujuća za njih putem izbora ili drugih
demokratskih instrumenata - važi još samo u ograničenom obimu.
Pokušajte sada zamisliti građanina
koji je sudjelovao na našim seminarima i radionicama o
demokratskom obrazovanju, građanina kojem smo objasnili da je
njegova obaveza i pravo da sudjeluje u donošenju odluka i da
iskoristi mogućnosti koje mu se za to nude unutar nacionalne
države. Šta će reći ili pomisliti taj građanin kada ustanovi da
-
kao građanin Evropske unije bira vladu koja
samo u određenoj mjeri i to u veoma ograničenom broju oblasti
može samostalno da odlučuje o njegovom svakodnevnom životu,
ili
-
kada kao građanin države koja je kandidat za
pristupanje EU-u doživi revolucionarnu promjenu političkog
sistema i društva, bez obzira da li on to želi ili ne.
Opasnost leži u
razočarenju koje bi ovaj građanin mogao da doživi s obzirom na
to da ga tokom svojih seminara nismo pripremili na ovakvu sliku
realnosti, nego smo mu proicirali sliku koja je već odavno
prošlost. Neki građani bi mogli biti toliko razočarani da
jednostavno odluče da rezignirano okrenu glavu od politike.
Erozija nacionalne države kao
posljedica globalizacije
Ove navedene promjene u kontekstu evropskih
integracija svakako nisu sve promjene koje su se odigrale u
posljednje vrijeme. Prisutne su još neke promjene koje u mnogome
otežavaju situaciju. Jedna od njih je fenomen globalizacije.
Slika
5

U vezi sa tezom koja je iznesena ovdje važne su
dvije posljedice globalizacije (slika 5). Prva od njih sastoji
se u tome da globalizacijom ekonomije nacionalni politički
sistemi u velikoj mjeri gube uticaj nad nacionalnom ekonomijom,
jer nacionalni zakoni ne važe u vandržavnim, globalnim okvirima
u kojima se kreću, djeluju i rade veliki ekonomski koncerni.
Drugo, globalna
ekonomija bez političke kontrole sve više donosi odluke koje su
od centralnog značaja za građane, odluke koje po svom djelovanju
jednako utiču na život građana kao i obavezujuće političke
odluke.
Posljedice po građane
Šta da radi građanin koji dođe do
zaključka da razvoj globalizirane ekonomije u velikoj mjeri
utiče na njegov život, dok vlada koju je on izabrao bespomoćno
stoji po strani? Šta se desilo sa uticajem građana u političkom
životu? Šta se desilo sa demokratskim pravilima koje je upoznao
tokom seminara ili na nastavi političkog obrazovanja?
Građanin je samo
djelomično svjestan ovakve situacije i pravila što vladaju
unutar nje. To je, opet, u vezi sa jednom drugom promjenom koja
ima veoma velik uticaj i koja, po mom mišljenju, u oblasti
političkog i demokratskog obrazovanja (još uvijek) nije dovoljno
uzeta u obzir - medijalizacija.
Medijalizacija
prikriva složenu realnost
O čemu se tu zapravo radi? I ovdje je, kao kod
globalizacije, riječ o višeslojnom fenomenu. Ja bih se opet
usredsredio samo na dva aspekta. Medijalizacija s jedne strane
znači da mediji danas, mnogo više nego što je to ranije bio
slučaj, utiču na naš život. Mi, ustvari, više ne poznajemo
stvarnu (političku) realnost, nego samo onu koja nam se
prezentira putem medija. Ovo je još važnije ako smo svjesni
činjenice - a to predstavlja i drugi bitan aspekt medijalizacije
- da se mediji tokom izvještavanja o politički relevantnim
činjenicama povode za sopstvenim zakonima. Vijesti moraju imati
mnogo slika i moraju, ako je to ikako moguće, biti zabavne, jer
se vijesti "prodaju", a to opet znači da idu sasvim suprotnim
smjerom od realne politike. Realna politika postaje sve
komplikovanija, a njeni procesi sve dosadniji. S druge strane,
mediji se trude da političke izvještaje što više pojednostave,
učine ih zabavnim i ličnim.
Posljedice po građane
To vodi do situacije koja je
prikazana na slici 6 - da se građanima zapravo sugeriše da su
politika nacionalne države i pojedine osobe unutar političkog
života, kao što je u Njemačkoj slučaj sa Saveznim kancelarom,
odlučujuće u političkom životi, da mogu uticati na globalnu
politiku, da mogu riješiti goruće probleme i da je od svega
najvažnije da građanin sudjeluje u političkom životu unutar
nacionalne države.
Drugim riječima - još se više
zaoštrava problem koji smo spomenuli ranije, a to je da
građanima više uopće nisu jasne posljedice razvoja EU-a ili
globalizacije.
Slika
6

4. Implikacije
za demokratsko i političko obrazovanje
Dovoljno je rečeno
o trenutnoj situaciji i o izazovima pred kojim stoji EDC na
početku 21. vijeka. U posljednjem, četvrtom dijelu ovog priloga
usredsredio bih se na pitanje kakve konsekvence možemo izvući iz
postojeće situacije.
Slika
7

Od građanina nacionalne države do
građanina na više nivoa
Prvo, moramo uvidjeti da osnovne premise više
nisu tačne. Građanin nacionalne države, kojeg shvatamo kao
pripadnika jednog političkog sistema koji svojim sudjelovanjem u
političkom životu može da utiče na okvirne uslove u kojima živi,
postao je građanin na više nivoa (slika 7). Građanin na više
nivoa znači da se pravila koja određuju njegov život ne donose
samo na globalnom nivou, recimo od strane globalizirane
ekonomije, od strane Evropske unije ili nacionalne države, već i
na nivou regonalnih i lokalnih zajednica, pri čemu je važno
naglasiti da udio odluka koje se donose na nivou globalne
ekonomije i Evropske unije sve više raste.
U okviru
EDC-projekta propagira se aktivan građanin koji sudjeluje u
političkom životu. S tim u vezi bitno je naglasiti da se
mogućnosti uticaja tog aktivnog građanina razlikuju već prema
nivou vlasti. Dok su na lokalnom nivou, gdje se odlučuje npr. o
pravljenju deponije smeća na određenom lokalitetu ili o sličnim
pitanjima, mogućnosti njegovog uticaja još velike, što se više
krećemo prema gornjim nivoima vlasti one (mogućnosti uticaja)
postaju sve manje, da bi na globalnom nivou bile gotovo jednake
nuli.
Misliti o demokratiji na novi
način
Najvažniji
zadatak demokratskog odgoja u sljedećim godinama, i u to sam
čvrsto ubijeđen, mora da bude usvajanje ove slike građanina na
više nivoa. Za razliku od medija koji pojednostavljuju sliku
situacije, mi moramo građanima objasniti šta je to što utiče na
njihov život i određuje okvirne uslove u kojima žive i zbog čega
je to tako. Jer onaj ko uspije da to shvati, biće oslobođen
osjećaja nemoći, osjećaja da nepoznate sile upravljaju njegovim
životom.
Građani bi morali
imati priliku da sudjeluju u diskusijama na temu kako bi trebalo
da izgleda demokratija u ovim novim, promijenjenim uslovima.
Upravo zbog toga, ne možemo zaobići situaciju da se o
demokratiji počne misliti na novi način.
Kako prenijeti sliku građanina na
više nivoa?
Zbog svega gore navedenog, neophodno je što
hitnije građanima prenijeti sliku realnosti koja se odvija na
više nivoa. To je, naravno, zbog kompleksnosti te realnosti
izuzetno teško. Na koji način bi se to moglo uraditi? Rasprava o
ovom pitanju svakako zahtijeva posebnu analizu. Ja bih se zbog
toga zadržao na iskustvima koja sam imao do sada.
Ono što se do sada, po mom iskustvu, pokazalo
kao vrlo plodonosno je fokusiranje na određenu oblast, recimo na
ekološku politiku. U idealnom slučaju to je nešto što se
direktno tiče prisutnih na seminaru. Porazgovarajte, dakle, o
konkretnom slučaju i o procesima donošenja odluka koji su u vezi
s njim. Potom dajte zadatak sudionicima seminara da sami
istraže, i tako induktivnim putem nauče da, recimo u slučaju
Njemačke i ekološke politike, Evropska unija igra najvažniju
ulogu što se tiče zakonodavstva, ali da se sprovođenje tih
zakonodavnih akata odigrava na drugom nivou, na nivou nacionalne
države i da tokom implementacije Savezni kancelar, ali i lokalne
zajednice igraju važnu ulogu. Ono što sudionici seminara uvide
tokom ovakvog istraživanja je svakako vrijedno spomena i postiže
trajne rezultate.
Ovim sam stigao do samog kraja svog izlaganja
tokom kojeg sam pokušao da skiciram izazove pred kojim stoji
demokratsko obrazovanje na početku 21. vijeka. Ovi izazovi su
izazovi, s obzirom na činjenicu da živimo u vremenu velikih
promjena, novog određenja pojma 'demokratija' doista veliki.
Ipak, neizbježno je, ali i sigurno interesantno, pokušati
odgovoriti na njih.
[sadržaj]
_________________________________________________
na mreži
Mali
internet-portal na temu 'Ljudska prava':
http://www.ljudskaprava.com/
Ingrid Halbritter
M.A.
Organizacija
Inicijativa 21 iz Tuzle u Bosni i Hercegovini radi uglavnom sa
omladinom i to putem vanškolskih aktivnosti. Tokom 2003. i
2004. godine ova organizacija je sprovela ciklus seminara za
omladinu na temu 'Ljudska prava'. Učesnicima ovih seminara nije
bilo dovoljno novostečeno znanje, već su ga htjeli podijeliti i
sa drugima, te su pripremili video film i posjećivali srednje
škole u kojima su organizovali radionice za svoje vršnjake te
napravili već spomenutu web-stranicu kako bi i drugima olakšali
pristup temi 'Ljudska prava'. Cjelokupan projekat financirala je
Evropska komisija.
Web-stranica
je u principu mali internet-portal na jeziku koji se razumije u
Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, Kosovu i
Makedoniji, te
samim tim predstavlja rijetkost u regiji jugoistočne Evrope.
Ova stranica ima dva glavna elementa: online-verziju
priručnika "Kompas" na lokalnom jeziku (vidi predstavljanje
organizacije Independent) i opširnu listu linkova. Oznake
linkova su uglavnom postavljene na lokalnom jeziku, ali je
neophodno znanje engleskog jezika jer su gotovo sve stranice i
dokumenti do kojih vode linkovi na engleskom jeziku.
Lista linkova sortirana je po
institucijama i po temama (na primjer "Osobe s posebnim
potrebama",
"Izbjeglice i azilanti",
"Manjine", "Obrazovanje" itd.). Ono što je svakako zavidno je
obim ove stranice - ovdje zaista možete naći sve na jednom
mjestu. Dakle, onaj ko zna engleski i razumije "srpskohrvatski"
a traži bilo što od međunarodnih dokumenata koji stoje u vezi sa
ljudskim pravima, svakako će biti zadovoljan ovom stranicom.
[sadržaj]
_________________________________________________
impressum
Informator izdaje D@dalos Sarajevo,
a financira se iz sredstava Ministarstva vanjskih poslova,
Ministarstva za ekonomsku saradnju Savezne Republike Njemačke
(BMZ) i Vijeća Evrope.
Odgovorna urednica: Ingrid Halbritter
Adresa: D@dalos Sarajevo
Aleja Lipa 57
71000 Sarajevo
Telefon: +387 33 715 600 (Ured Hrasno)
Telefon/Fax: +387 33 446 680 (Ured
Vratnik)
Fax: +387 33 715 601
Mobitel Ingrid Halbritter: +387 61 276
381
E-mail:
Ingrid.Halbritter@dadalos.org
Svoje prijedloge, sugestije i priloge za
Informator šaljite direktno na
Ingrid.Halbritter@dadalos.org
Mailing lista:
Ukoliko želite da automatski dobivate nova
izdanja Informatora, molim Vas da nam se obratite na adresu
Ingrid.Halbritter@dadalos.org
Ukoliko ste,
pak, ovaj Informator dobili automatski, a u budućnosti NE želite
više da ga dobivate, obratite nam se na istu email-adresu.
[sadržaj] |