Zapadnjačka kultura počiva na vezi između simbola i ideja, koji potječu iz religioznih izvora i iz filozofije nastale u antičkoj Grčkoj. U fazi kada su ljudi pravili simboličke sisteme koji su važili širom svijeta za razumijevanje postojanja, bivstvovanja i života (religija, nauka, filozofija) žene su već bile podređene u toj mjeri da nisu mogle aktivno sudjelovati u ovom napretku. Tu se svakako mora prepoznati jedan od razloga da je već u ovoj osnovi sistema objašnjavanja zacemnetiran nizak status žena. Napravljena su dva konstrukta "muško" i "žensko". Oni su bili različiti po zadacima koje su obavljali, po svojim sposobnostima i mogućnostima. Kasnijim generacijama oni su služili za održavanje status quo, i činili su im se kao posve "prirodni" ili "Bogom dati".   

Položaj žene u antičkoj filozofiji

Gotovo svi antički filozofi opravdavali su nejednak socijalan i pravni položaj između žene i muškarca činjenicom da se pojedinac treba podrediti blagostanju zajednice, te nejednakom podjelom talenata i mogućnosti. Žena se posmatrala kao "prirodom dato" biće niže vrste. 

Primjer Aristotela: Građani, u njegovim očima, su samo oni koji su oslobođeni djelatnosti kućne produkcije i reprodukcije. Robovima, stranicima, ženama i djeci negira se pravo učešća u javnom životu, pošto im nedostaju, za to, neophodne sposobnosti. Oni postoje kao pomoćnici kako bi se stvorilo potrebno okruženje i optimalni uslovi za elitu - prave građane. 

Žena je za Aristotela kreacija prirode načinjena u nedostatku ubjeđenja, neka vrsta deficitne preteče muškarca. Ona ne posjeduje razum, ni reproduktivne sposobnosti. Njoj pri upražnjavaju ovih djelatnosti pripada pasivna, prije svega dopunska uloga: "Kako od bogalja ponekad dobijemo djecu koja su baogalji, a ponekad, opet, djecu koja to nisu, tako se i iz ženskog tijela ponekad rađa opet žensko, a nekada muško. Žena je kao obogaljen muškarac, a mjesečno krvarenje je sjeme, samo je to nečisto sjeme. Ovom sjemenu nedostaje jedno, naime izvor života..., a ovaj izvor života u sebi nosi samo muško sjeme."

Položaj žena u monoteističkim religijama

Razvoj monoteizma, predstave o jednom Bogu, općenito se ocjenjuje kao napredak čovječanstva ka apstraktom razmišljanju. Ovaj proces dešavao se pod jakom oznakom patrijarhata, tako da se i u simbolima kršćanske, jevrejske i muslimanske religiozne predstave svijeta nalazi podređena uloga žene. 

Po biblijskom objašnjenju o nastanku svijeta Bog je načinio svijet i čovjeka od svog daha, a ženu od rebra nastalog čovjeka. Moć stvaranja je duhovna i odnosi se na čovjeka, kojem se u Bibliji dodjeljuje i sposobnost apstrakcije, kada biljke, životinje i ženu naziva jednim imenom. Muškarac je stvoren po slici Boga samog, a žena je "drugačija". Nerazjašnjeno ostaje da li je žena "pravi" čovjek, obzirom da joj nije udahnut dah Božiji. Žena je pratioc i pomoćnik muškarca. 

Druga, iz ove perspektive bitna priča je predstavljanje grijeha. Eva vodi Adama u iskušenje kada mu, vođena zmijom, daje jabuku ubranu sa drveta spoznaje. Time ona čovječanstvo ostavlja bez Božije milosti. Što znači žena je grešnija od muškarca. Podređen položaj žene je zbog ovog osnovnog grijeha "od Boga dat". 
"To je za Adama bio znak da se može ogledati u svojoj saputnici kao u ogledalu, a za Evu da se treba podrediti volji čovjeka od kojeg potječe."
[Johannes Calvin]

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.