Khalida Messaoudi je tačno četiri godine starija od njene zemlje Alžira, koji je 1962. godine nastao nakon krvavih borbi za osvajanje nezavisnosti i oslobođenje od francuske kolonijalizacije. Rasla je sa dva brata i dvije sestre u uglednoj kabiliskoj porodici. Tu je i upoznala alžirski islam koji je u svom izvornom obliku dosta tolerantan: Svaki čovjek je odgovoran samo Bogu, a privatnost vjere se poštuje. Otac, državni službenik, htio je da joj pruži što je moguće bolje obrazovanje. Tako je Messaoudi posjećivala veoma uglednu žensku gimnaziju. Ovdje se morala susresti sa arabizacijom školstva, jednom od mnogih pogrešnih odluka vladajuće socijalističko-vojne partije jedinstva FLN (Front nacionalne slobode), te sa sistemom kojeg su obilježavale korupcije i prividna privreda. 1982. Messaoudi je počela raditi kao nastavnica matematike. Ona se pokušala boriti protiv arabiziranja i islamiziranja obrazovnog sistema, te se zalagala za održanje svjetskog standarda u obrazovanju djece.

Tek početkom 80-tih godina po prvi put se politički očitovala, kada se izjasnila protiv novih po žene nepravednih zakona FLN-režima. Novi izborni zakon odobravao je muškarcima da glasaju umjesto njihovih žena. Novi zakon o porodičnom pravu, potcrtavao je da žene cijeli svoj život ostaju ovisne od muških pripadnika svoje porodice, dakle od njihovih supruga. U brakorazvodnom pravu, te u zakonima o nasljedstvu žene su bile oštećene. Ovi zakoni predstavljali su kršenje Ustava, koji je i za žene i za muškarce propisivao jednaka prava i obaveze. Zajedno sa feministicama, komunistkinjama i starim partizankama iz oslobodilačkog rata Khalida Messaoudi sakupila je 10.000 potpisa protiv novih propisa porodičnog prava i sa hiljadama žena demonstrirala na ulicama. Zakon o putovanjima zbog iznimno jakog pritiska žena morao je biti povučen, ali je zakon o porodičnom pravu, ipak, uspostavljen 1984. godine. Ovo je bio još jedan korak vlade koja je zemlju udaljavala od dmokratije i vodila je ka islamizaciji.

15. marta 1985. godine Messaoudi je sa svojim suradnicama i istomišljenicama osnovala „Udruženje za jednakost muškaraca i žena pred zakonom“, koje je postojalo do 1989. (="Association pour l’egalité devant la loi entre les femmes et les hommes"), ona je postala preteča građanskog alžirkog pokreta za prava žena, osim toga ona je velika simpatizerka kulturnog pokreta Kabila koji zatjevaju priznavanje njenog jezika i kulture.

1988. godine nakon veoma teških nemira vlada se odlučila da demokratizacijom potraži izlaz iz teške socijalno-ekonomske situacije. Ovo je rezultiralo organiziranjem više od 50 partija i časopisa koji su kritizirali vladu. Ovo otvaranje nije dozvolilo organiziranje samo ljevičarsko liberalnih partija kakva je bila RCD (Udruženje za kulturu i demokratiju) kojem je bliska bila i Khalida Messaoudi, već i organiziranje islamističkih partija kao što je FIS (Islamski sveti front). 1990. godine Messaoudi je osnovala feminističko „Nezavisno udruženje za dobivanje prava žena“ ("Association indépendant pour le triomphe des droits des femmes" AITDF), čija je predsjednica postala.

U rastućem konfliktu između vladajuće partije FLN i islamističke partije FIS Messaoudi je predstavnica „treće sile“, koja zahtjeva i podržava demokratski Alžir, koji će respektirati tradicionalne razlike mnogobrojnih naroda: „Ja sam protiv starih snaga FLN-a, koje gotovo 35 godina sistematski uništavjau Alžir, kojima je uspjelo da pred sobom imaju hiljade mladih gotovo nepismenih ljudi, bez posla i stana. Ja ne želim niti jedno od ponuđenih društava i borim još od 1979. godine se za drugi model.“

Messaoudi se odlučila da ostane u svojoj domovini, a ne da pokuša pobjeći u inostranstvo kako su to radili mnogi progonjeni. Od tog dana ona živi u podzemlju i svaki dan mijenja mesto boravka, a podržavaju je njena rodbina i prijatelji. Morala je prestati sa svojim radom kao nastavnica. Postala je simbolom otpora. Uspjela je pukim slučajem preživjeti dva atentata. Njen politički rad se, uprkos najtežim uslovima nastavlja: U novembru 1993. godine izabrana je za jednu od potpredsjednica „Pokreta za Republiku“ (Mouvement pour la république, MPR). Ona u svojim govorima kritizira i neaktivnu ulogu zapada i neumorno ukazuje na desetine hiljada civilnih žrtava u ovom „ratu protiv naroda“, te posebno naglašava povredu prava žena

„Mi, Alžirke, Marokanke, Iranke i Sudanke, okupile smo se kako bismo se zajednički borile za nešto što je na Zapadu samo po sebi razumljivo: univerzalnost ljudskih prava, neovisno od spola, boje kože ili religije. U mojoj zemlji protivnici žena riječ univerzalnost uvijek povezuju sa pojmom "međunarodno" što je za njih odmah jednako "zapadnjačkom". Čini se čak da i poslanici Ujedinjenih nacija duboko vjeruju da je tlačenje alžirskih žena povezano sa kulturnom tradicijom u mojoj zemlji, te da je pod pojmom "toleriranje drugih kultura" neophodno prihvatiti i respektirati tlačenje i tiraniziranje žena. Mi, Alžirke, ovo nazivamo "kluturnom zamkom". U ovu zamku u potpunosti su se uhvatile zapadne zemlje. Oni vjeruju da je tiraniziranje nas pitanje kulture i ne žele razumjeti, da je to čisto političko pitanje. U našoj historiji i kulturi tiraniziranje žene se može naći isto tako malo kao i u onim historijama i kulturama zapadnih zemalja, iako bi neki alžirski muškarci željeli da to nije tako.”

[tekst ovog govora naći ćete u posebnom odlomku "Dokumenti uz temu Prava žena"]

1997. godine na otvorenoj listi RCD-a ona je izabrana u Parlament. S tim u vezi bitna je njena kampanje „Milion potpisa“ kojom pokušava promjeniti zakon o porodičnom pravu u korist žena. Kada je nakon krvavog ugušivanja protesta berbera ona dala izjavu solidarnosti, njene dugogodišnje kolege su je isključile iz partije. Ona smatra da je razlog za to zapravo njena borba za prava žena. Khalida Messaoudi je jedna od organizatorica udruženja "S.O.S. Femmes en Détresse".

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.