Rođena ja kao Clara Eißner u malom selu Wiederau (Sachsen). Kao kćerka seoskog učitelja i majke domaćice još kao mala djevojčica konfrontirala se sa problemima tadašnjih bijednih uslova života radnika. Zahvaljujući vezama njene majke, Clara je bila jedna od prvih žena u Njemačkoj kojoj je bilo dozvoljeno da se obrazuje za učiteljicu. Nastavu je pohađala u Leipzig-u klasi gospođe  Auguste Schmidt, osvjedočenog borca za prava žena, i završila odličnim uspjehom. U Leipzig-u se upoznala i sa krugom ruskih studenata, gdje je srela i svog budućeg životnog saputnika Osipp-a Zetkin-a. U ovom krugu diskutiralo se o novim socijalističkim idejama. Čitali su se socijaldemokratski članci i posjećvali kongresi. Clara se priključila ideji socijalističke partije (SAP) Njemačke. 1878. godina bila je godina socijalističkih zakona u Njemačkoj. Od strane carskog Kancelara SAP je zabranjena zakonom: „Protiv nastojanja socijaldemokratije koja mogu biti štetna po društvo.“ Istovremeno je zabranjena socijademokratska štampa, socijaldemokratske organizacije i sindikati koje je obrazovala ova partija.

Clara je preuzimala najrazličitija namještenja kao kućna učiteljica, međutim zbog svog beskompromisnog stava veoma brzo je zapadala u konflikt i davala otkaze. Ossip Zetkin je uhapšen nakon policijske racije na jednom tajnom Kongresu socijaldemokrata i protjeran iz zemlje.

1883. godine Clara se preselila u Pariz kako bi opet bila sa Ossip-om. Ona je uzela njegovo prezime, ali se nikada nije udala za njega kako ne bi izgubila njemačko državljanstvo. U Parizu su na svijet došli i njihovo dvoje djece Maxim i Kostja. Porodica je živjela na rubu egzistencijskog minimuma, a preživjeli su samo zahvaljujući solidarnosti prije svega ruskih prijatelja, koji su također bili angažirani u socijalističkom pokretu. U godinama njenog boravka u Parizu Clara je izučila za posao novinarke i prevoditeljice. Upoznala se sa vođama međunarodnog pokreta radnika, proširila svoje horizonte i prilagodila se principima marksizma. Kada se Osipp teško razbolio, bilo je to za Claru najteže doba: pored brige za djecu i egzistencijalno održanje porodice Clara je njegovala svog gotovo nepokretnog supruga, koji je umro 1889. godine.

Na II Internacionali održanoj u Parizu 1889. godine, u čijoj je organizaciji pomagala i Clara, održala je referat o pravima žena koji je doprinjeo tome da se žene još više angažiraju u socijaldemokratskom pokretu. Knjiga “Pitanje prava žena i radica današnjice” koja se pojavila iste godine postavila je osnove za socijalističku teoriju emancipacije žene. Ona je u toj knjizi zastupala tezu da su socijalizam i feminizam veoma usko povezani. Zetkinova je veoma oštro branila pravo žene na rad, čak i pred nekim svojim kolegama koji su smatrali da se rad žena mora ukinuti, jer umanjuje plaće muškarcima. Dosadašnje teorije socialista o pravima žena Zetkinova je proširila i zahtjevom da se žene moraju osloboditi nadmoći muškaraca.  

"Oni koji su se svojom čašću pred licem čovječanstva obavezali na oslobođenje, ne smiju dopustiti da cijela jedna polovina ljudskog roda zbog ekonomske i socijalne zavisti bude osuđena na ropstvo. Onaj ko želi dopustiti tlačenje radnika od strane kapitalista, dopustiće i tlačenje žene od muškarca; a ona će ostati potlačena sve dok ekonomski ne bude nezavisna. Jedan od nezaobilaznih uslova za ovo oslobođenje i nezavisnost je rad. Ukoiko je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda ženama ne treba oduzimati rad, niti skraćivati njihovo radno vrijeme, a ni ograničavati oblasti u kojima žene mogu raditi, osim u nekim sasvim rijetkim slučajevima.”

1890. godine ukinuti su zakoni o zabrani socijalista. Zetkinova se vratila natrag u Njemačku. 1892. godine u Njemačkoj je dobila ponudu na mjesto urednika socijaldemokratskog časopisa „Jednakost“, koji je vodila sljedećih 25 godina. Istovremeno je počela uređivati i dodatak za žene u časopisu „Leipziške narodne novine“. Time je ona bila društveni centar i megafon rastućeg proleterskog pokreta žena. Ona se zalagala za politiziranje radnica u smislu socijalizma.

Clara Zetkin borila se za ekonomsku neovisnost radnica i svih žena uopće. S tim u vezi bilo je i pravo na jednake plaće za isti posao, pravo na organiziranje u sindikate i interesne saveze, kao i pravo na ustanove za brigu o djeci. Istovremeno ženama je trebalo biti dodjeljeno jednako političko pravo kao muškarcima. Kasnije se sa jednakom žustrinom zalagala za osvajanje prava glasa, tako da je ovaj zahtjev preuzet u program socijademokratske pratije. Internacionalni dan žena koji je po prvi put uveden 1911. godine povezuje se sa Zetkinovom.

Istovremeno, Zetkinova se zalagala za poboljšanje uloge i položaja žena u porodici. Do tada je “život žene stajao pod znakom potiskivanja od strane porodice”. S tim u vezi brak dvaju osoba trebalo bi postaviti na temelje međusobnog dopunjavanja i potpomaganja. Oba roditelja bila su odgovorna za odgoj djece, a odgoj sam trebao bi biti oslobođen od stereotipa uloga spolova.

"Kako muškarac i žena pripadaju jedno s drugim pri stvaranju djeteta, tako i pripadaju jedno s drugim pri odgoju djeteta, jer odgoj je drugo stvaranje djeteta i u mnogo slučajeva i važniji dio stvaranja djeteta, a kasnije čovjeka. [...] S tim u vezi, htjela bih sasvim jasno naglasiti dužnost roditelja, da svoje djevojčice i dječake ne odgajaju sa predrasudama, koje kažu da postoje poslovi koji su nedostojni muškarca, ali odgovaraju ženama. Djevojčice i dječaci treba da obavljaju sve poslove koje za njih donosi domaćinstvo sa jednakom spretnošću i zadovoljstvom.”

Zetkinova je odobravala razvod braka, „slobodnu ljubav“ i prekid trudnoće, kao privatne i osobne odluke, te se zalagala protiv dvostrukog morala. Ona sama 1900. godine udala se za 18 godina mlađeg pjesnika i slikara Friedrich Zundela i živjela je zajedno sa njim i svoja dva sina u Stuttgart-u.

Kada je vođstvo socijaldemokratske partije odobrilo rat, Zetkinova se javno izjasnila protiv toga i od samog početka se zalagala za reformistički kurs. Kada je napravila letke sa pozivom na Konferenciju žena i zaustavljanje rata, uhapsili su je zbog veleizdaje zemlje. Ipak, zbog mnogobrojnih protesta puštena je iz pritvora.

Unutarnjo-partijske rasprave o pravcu njemačkih socijaldemokrata, koje su započele pitanjem o ratu, završile su rascijepljenjem: grupa „radikalnih ljevičara“ koja se okupila oko Karla Liebknechta i Rose Luxemburg osnovala je 1917. godine tzv. „Nezavisni socijademokratsku partiju (USPD)“, koja je kasnije postala KPD – Komunistička partija Njemačke. Ovoj grupi pripadala je i Clara Zetkin, koja je bila bliska prijeteljica Rose Luxemburg. Redakcija časopisa „Jednakost“ joj je nakon pristupanja ovoj grupi oduzeta. U KPD-u je Zetkinova od 1919. do 1924. godine bila članica Centralnog komiteta, gdje je zastupala umjereno krilo stranke. Istovremeno ona je počela sa obrazovanjem KPD-ovog pokreta žena. Opet je uređivala ženski časopis koji je bio blizak stranici („Komunistkinja“). 1921. godine na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena izabrana je za voditeljicu zapadnoevropskog međunarodnog sekretarijata Komiterne žena u Berlinu.

Ostale informacije:  Izvodi iz govora Clare Zetkin

1920.-1933. bila je poslanica njemačkog KPD-a u njemačkoj Skupštini. U jednom od svojih govora još 1932. godine ona je upozoravala na opasnost od fašizma: i zahtjevala sjedinjenje svih demokratskih snaga: "Zahtjev ovog časa je zajednički i jedinstven front svih radnika kako bi se pobijedio fašizam, kako bi na taj način zarobljeni i iskorišteni dobili moć i snagu njihovih organizacija, i pravo na psihički život. Pred ovom obavezujućom historijskom potrebom moraju ustuknuti sva politički, sindikalno, religiozno razdvojena stanovišta. Svi koji su ugroženi, svi koji pate, svi koji traže svoje oslobođenje pripadaju u jedintveni front za brobu protiv fašizma i njegovih pristalica u vladi!" Njeno stalno mjesto boravka od 1924. bila je Moskva. Tamo je vodila sekretarijat žena III Internacionale. Kao protivnica Staljina trpjela je političku izolaciju, iako je bila predmet općeg divljenja. I u poodmaklo doba, skrhana od bolesti do same smrti 1933. godine ostala je aktivna u politici. Sahranjena je u Kremlmauer-u.

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.