Ukoliko se upitamo o razvoju i nastanku nejednakog ponašanja prema muškarcima i ženama, u pravilu dobivamo odgovor povezan sa duboko ukorijenjenim patrijarhatom u društvu. Još uvijek je sasvim očuvana ideja o tome da patrijarhat postoji i svim društvima na svijetu, ali u različitim formama. Naučnici su ipak, u posljednjih nekoliko desetljeća uspjeli dokazati drugačiji razvoj drušvenih prilika. Mnogi dokazi ukazuju na to da su u najmalađem dobu, dakle oko 7000 godina prije naše ere, na području današnje Evrope i male Azije živjele veoma razvijene kulture, koje su njegovala poljoprivredu. U to doba žene su igrale veoma važnu ulogu - ekonomski kao radnice, duhovno kao sveštenice, te je njihova društvena uloga bila veoma naglašena. Rodbinske veze su se oslanjale na matrijarhat, dakle kćerke su nasljeđivale svoje majke. Muškarci su imali jednako važne uloge kao trgovci i zanatlije, i kako se čini u to doba nije bilo ratova. Važni centri ove rane kulture bili su na Balkanu (npr. Lepenski Vir u Srbiji), te područje današnje Turske (npr. Catal Hüyük).

Kada su naučnici otkrili neke naznake po kojima su pretpostavljali da je riječ o matrijarhatu, dakle o društvu u kojem analogno patrijarhatu vladaju žene, postavili su teoriju da je razvoj od matrijarhata do patijarhata tekao zakonski - od nižeg ka višem. Društveni razvoj i razvoj tadašnjih društvenih struktura naroda je ipak nešto komplikovaniji. Danas postoje mnogobrojna objašnjenja i teorije.  

Narodi koji su tada naseljavali područje Evrope vjerovatno su se na "neprirodan" način razvijali u pravcu patrijarhata. Sve promjene se mogu dovesti u vezu sa azijatskim plemenima konjanika, koji su zbog suše i naglog porasta broja stanovnika morali napustiti svoje područje. Do ovog procesa seobe došlo je veoma rano (otprilike 3500 p.n.e.) Formiranje patrijarhata, marginaliziranje žena i oružani sukobi nalaze zajedničke korjene.   

Čak i nakon osvajanja Evrope od strane azijatskih (indoevropskih) plemena neki običaji su preuzeti od domorodačkih plemena, i to do početka "klasične antike", kod Minora, Lidira, Likira i Etruskera. Do kraja 18. vijeka zadržala su se neka prava matrijarhata, npr. pravo nasljeđa kod Baska u južnoj Francuskoj (do preuzimanja građanskih zakona u formi Code Napoléon) ili na otocima Egeja:

"Na većini otoka najstarija kćerka preuzima jedan dio kuće u nasljeđe, zajedno sa namještajem i jednom trećinom nasljeđa njene majke, što je u većini slučajeva i najveći dio porodičnog posjeda; kada se mlađe kćerke nakon toga odluče na udaju i napuštaju kuću, svakoj od njih pripada jednak dio ostatka nasljeđa i porodične kuće. Ovakvo stanje prisutno je na otocima Lesbos, Lemnos, Scopelos, Naxos, Siphnos, Santorin i Kos, gdje sam ili sam boravio ili dobio informacije iz prve ruke."
[Izvještaj sa putovanja Johna Hawkinsa, George Thomson: The Prehistoric Aegean Studies; u: Ancient Greek Society; London 1949.]

Stalni ratovi i osvajanja doveli su do dominacije nekoliko po svom obilježju malo patrijarhalnih kultura. Ove kulture su bile okosnica stvaranja evropske civilizacije (Grčke i Rimskog carstva). Posljednji centar stare, veoma razvijene poljoprivredne kulture koju su vodile žene bio je na Kreti, koji je nestao u drugoj polovini drugog stoljeća prije naše ere zbog posljedica prirodnih katastrofa. 

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

	Primjer za ne-patrijarhalni društveni sistem: Irokezi
	Primjer za patrijarhalni društveni sistem: bliskoistočna nomadska plemena

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.