Ako su žene sa sjevera i žene sa juga na prve dvije Svjetske konferencije žena i na paralelno sa konferencijama održanim Forumima NGO-a 1975. godine u Meksiku i 1980. u Kopenhagenu bile konfrontirane, onda se za vrijeme Foruma u Nairobiju desilo izuzetno zbližavanje, koje se može povezeti sa preokretom unutar pokreta žena sa juga. Feministkinje juga povezale su se u krovnu organizaciju DAWN (Development Alternatives with Women for a New Era).

Zbog različitog nivoa razvoja feministkinje iz zapadnjačkih kultura postavljale su sasvim druga težišta od onih sa juga u borbi za prava žena u zemljama u razvoju i u zemljama u kojima vlada diktatura. Feministkinje zapadnjačkih industrijskih zemalja najprije su naglašavale neophodnost borbe za politička i građanska prava. Sa druge strane feministkinje iz zemalja u razvoju okosnicu svoga rada gradile su oko borbe za ekonomska prava i poziva na solidarnost. Dok je ženama iz zapadnjačkih industrijskih zemalja danas stalo do pomirenja između materinstva i poslovnog svijeta, ukidanja podjele uloga u socijalnoj sferi, te ukidanja ograničenih šansi za stvaranje karijere, žene u većini zemalja svijeta još uvijek se bore za svoje elemntarne potrebe: mogućnost obrazovanja, učešće u javnom životu, zaštitu tijela i života. Ovakve interesne razlike često dovode do razdvajanja pojedinačnih pokreta žena.  

Danas žene koje se bore za svoja prava pokušavaju spoznati mnogostrukost njihovih problema i razlike među njima do kojih dolazi zbog različitih kulturnih tradicija, socioekonomskih i političkih uslova u pojedinačnim zemljama. I pored tih razlika međunarodni pokret naglašava zajedničke zahtjeve i bori se za njih. Globalna ekonomska kriza i zagađenje okoline su važne teme, uzimanjem tih tema u svoj program, kao tema koje se usko povezuju sa paradigmom ljudskih prava pokret žena bi mogao dobiti novu snagu.  

Jedan bitan zadatak današnjeg pokreta žena je etabliranje prava žena kao čvrstog sastavnog dijela univerzalno važećih ljudskih prava. Prava žena treba da stoje iznad religioznih i kulturnih običaja pojedinačnih zemalja. Osim toga mora biti omogućeno da se provedu međunarodne snakcije protiv država koje ne poštuju prava žena. Prve korake u ovom pravcu predstavlja "Sporazum o otklanjanju svake forme diskriminiranja žena", dokument u kojem su po prvi put ispisane klauzule protiv diskriminiranja, te program za ukidanje diskriminiranja. Na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima u Beču 1993. godine nasilje nad ženama je po prvi put u historiji označeno kao povreda ljudskih prava. 

U zaključnom protokolu sa Četvrte konferencije žena održane 1995. godine u Beijingu piše: " Prava žena su ljudska prava!" Pokreti žena širom svijeta mogu se pozvati na Pekinšku povelju, obzirom da uz pomoć nje mogu gotovo u svim oblastima društva zahtjevati konkretene akcije od svojih vlada.

Osim toga, moguće je uvesti i neke mogućnosti sankcioniranja. 1999. godine potpisan je "fakultativni protokol" na "Sporazum o otklanjanju svake forme diskriminiranja žena", koji omogućava individualne optužbe. To znači da žena koja trpi diskriminiranje u svojoj zemlji može od najvišeg gremija UN-a, Odbora za žene,  zahtjevati jednakopravnost. U međunarodnom Tribunalu za ratne zločine u den Haag-u napravljen je izuzetan napredak po pitanju žena. To je prvi sud u svjetskoj historiji koji je silovanje žena u ratu osudio kao povredu ljudskih prava, odnosno kao zločin protiv čovječnosti. 

U toku implementiranja ovih ugovora i akcionih programa jasno se primjete poteškoće, sa kojima žene koje se bore za svoja prava jednostavno moraju računati. Okruglo 50 islamskih država, cijeli niz pretežno katoličkih država, te Vatikan, Libanon i Malta izrazili su veliku skepsu ka pasusu "pravo na seksualno samoodređenje", osim toga ove države su i odbile zahtjeve žena, da bi vlade trebale još jedanput razmisliti o kažnjavanju ilegalnih prekida trudnoće. Danas su religiozno motivirane konzervativne i fundamentalističke snage najveći neprijetelj univerzalnih prava žena. Žene su obespravljenje posebno u islamskim "Božijim državama" (Iran, Suda itd.), te u drugim zemljama koje su posljednjih godina pod jakim uticajem fundamentalista, kao što su Alžir, Turska, Egipat. Ipak, i kršćanski fundamentalisti imaju jak lobi, primjerice u SDA-u, gdje se prijeti, ili se čak ubijaju ljekari specijalizirani za vršenje prekida trudnoće, i to od strane radikalnih "zaštitnika života". Zbog toga je u svakom slučaju centralni zadatak boraca za prava žena i ljudska prava jedinstvena reakcija na fundamentalizam i nasilje širom svijeta. 

[Autorica: Dorette Wesemann, Redaktcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.