|
|
|
|
Historija pokreta žena Počeci - Deklaracija o pravima žena Poziv za jednakim pravima žena i muškaraca postao je javan i glasan tek u građanskom društvu krajem 18. vijeka. Za to postoje mnogobrojni uzroci. Najprije je Deklaracija o općim ljudskim pravima po principima prirodnog prava u Francuskoj i Sjedinjenim državama dovela do toga da se postavio zahtjev i o jednakim pravima muškaraca i žena. Razvojem kapitalističkog produkcijskog rada mjesto zaposlenja i mjesto stanovanja sve više su bili odvojeni. Ovo je dovelo do nove definicije podjele rada među spolovima. Žena se definirala primarno kao supruga i majka, čiji je rad u porodici omogućavao i osiguravao uspjeh muškarca van kuće. "Porodica" se posmatrala kao područje socijalne komunikacije i reprodukcije izvan sfere plaćene djelatnosti, koje se zadržavalo samo za supružnika i djecu. Žene su bile "rasterećene" rada u plaćenoj djelatnosti, a za uzvrat tome žena je trebala u porodici da stvori privatno i intimno utočište, koje je harmonično dopunjavalo vanjski poslovni svijet konkurencije za novac i moć. Građansko društvo nije ženama dozvoljavalo da budu direktne konkurentice u proizvodnom procesu. One su jednostavno isključivane iz procesa donošenja mnogih ekonomskih, političkih, pa čak i privatnih odluka. Imale su ograničene mogućnosti obrazovanja, nisu raspolagale svojom imovinom, nisu mogle potpisivati ugovore ili se zaposliti bez suglasnosti supruga. U socijalnom pravu pri razvodu i dobivanju starateljstva nad djecom bile su izuzetno oštećene. Ali, zakonom je istovremeno bila stvorena osnova da se radnicama isplaćuju najniže plaće, te da se njihov rad iskorištava. Ovakva situacija predstavljala je plodno tlo za prve javne zahtjeve za jednakim pravima i mogućnostima žena i muškaraca. Francuska: "Povelja o pravima žene i građanke" Žene su igrale veoma važnu ulogu u društvenim procesima promjena koje je Francuska doživjela u toku 18. vijeka. Ustanke koji su Francuskoj izbijali za vrijeme kriza u kojima je nedostajalo hrane uvijek su vodile žene. Žene su za sebe napravile društvene niše iz kojih su utjecale na kultutni, socijalni, politički i ekonomski život. U Parizu se pročulo za udruženja trgovkinja i pralja zbog njihovih jasnih i glasnih zahtijeva. Mnoge žene borile su se rame uz rame sa svojim muževima na barikadama za vrijeme Francuske revolucije. Ipak, nada u jednak pravni položaj sa muškarcima nije se ispunila. Žene su ostale isključene iz proklamiranih građanskih prava.
Ovu Povelju ona je poslala Nacionalnoj skupštini na ratificiranje. Deklaracija je u cijeloj Francuskoj, a i u inostranstvu vrlo brzo dostigla veliki ugled. Kao dodatak na nju objavljen je "Društveni ugovor između žene i muškarca" (analogno Rusoovom "Contrat Social"). De Gouges je željela dosadašnji brak dopuniti Ugovorom baziranom na jednakopravnosti. Po njoj žena po osnovu materinstva koje joj je priroda omogućila ima jedno posebno značenje. Iz te činjenice ona je izvela posebna prava za ženu kao majku. Sa ovom revolucionarnom idejom ona je izazvala otpor Rusoa i njegovih pristalica, te otpor vodećih glava revolucije. Ovaj otpor našao je uporište u biološkoj ulozi žene i njenom isključivanju iz političkog života. U doba strahovlade Olympe de Gouges je osuđena 1793. godine. Što se više konsolidiralo građansko društvo, to se više prava opet oduzimalo ženama. Žene su se rasplinile u različite interesne grupe i organizacije, te nisu više nastupale zajedno i zajednički se borile za ostvarivanje svojih prava. Tako su se najprije razbile nade u jednakopravnost. "Povelja o pravima žene i građanke" dugo je skupljala prašinu u arhivu i nije se pojavljivala na zvaničnim listama publikacija tog vremena. Tek u toku novog naleta pokreta žena ova povelja je otkrivena i tako je u svoj svojoj vrijednosti postala svjedokom historije. SAD: "Declaration of Sentiment" 1848. u Seneca Falls u državi New York Elizabeth Cady Stanton i Lucretia Mott sazvale su zasjedanje na kojem je diskriminiranje žene po prvi put stajalo na dnevnom redu. Većina žena koja se sakupila na ovom zasjedanju već se ranije angažirala u pokretu za prava crnaca. Pokret protiv ropstva ženama je samo probudio svijest o tome da su i one same kao socijalna grupa diskriminirane. Žene u pokretu za prava žena između ostalog su zahtijevale:
"Declaration of Sentiment" donešena
je i slično kao "Povelja o pravima žene i građanke" De Gougesove
uvezana sa Poveljom o nezavisnosti iz 1776.
godine. Ova objava principa upućena je protiv dominacije muškaraca
u svim sferama života. Premisa teksta Deklaracije je da su svi ljudi i muškarci
i žene rođeni sa istim pravima na život, slobodu, stremljenje ka sreći
i da je legitimni zadatak države osigurati im ostvarivanje ovih prava. Svi
zakoni koji na bilo koji nači žene stavljaju u podređen položaj
proglašeni su nelegitimnim. Zaključeno je dvanaest rezolucija koje unapređuju
jednakpravnost žena i muškaraca u privatnom, religioznom, ekonomskom i političkom
kontekstu. Iako su se deklaracija i stavovi njenih autorica nešto promijenili, oni ipak predstavljaju početak pokreta žena u SAD-u, koji je sa djelovanjem počeo prije nego evropski pokret žena, te je tako predstavljao uzor Evropljankama. [Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]
|
|
Teme: Ljudska
prava I Uzori I Demokratija I Partije I Evropa
I Globalizacija I Ujedinjene
nacije I
Održivi razvoj
|
