Kraj 60-tih godina bilo je doba pokreta studenata i pokreta za mir. Studenti su pravili letke i nacrte rezolucija, diskutirali i demonstrirali protiv "učahurenja koje traje 1000 godina" na univerzitetima, protiv malograđanstva i za samoodređenje. Studentice iz istih organizacija i istog pokreta davali su svoj doprinos i jednom drugom pokretu i to na taj način što su kuhali za svoje kolege, otkucavali spise i manuskripte, te čuvali djecu. Kada su studentice ovu nejednakost stavile na dnevni red, bile su jednostavno zbrisane od strane svojih kolega - muških studenata. Njihovi zahtjevi bili su apolitični, nejednakost među spolovima bila je "manje bitna" tema, koja će se riješiti sama od sebe čim se riješi situacija sa tadašnjom podjelom na klase. Došlo je do rascijepa. Studence su se počele autonomno organizirati u tzv. Vijeća žena. Nakon isključivanja od strane muškaraca htjele su se intenzivno baviti položajem i ulogom žene.        

Primjer Njemačke: Kao čas rođenja novog pokreta žena u Njemačkoj važi Prva Savezna konferencija žena u Frankfurtu na Majni, na kojoj se okupilo 450 iz 40 različitih organizacija žena. U pozdravnom govoru rečeno je: "Privilegirani još niti jedanput u historiji nisu dobrovoljno odustali od njihovih prava. Zbog toga mi zahtijevamo da žene postanu odlučujući faktor u dešavanjima. Žene se moraju same organizirati, spoznati njihove vijekovima stare probleme i naučiti da zastupaju vlastite interese." 

Žene su bile organizirane u manje grupe i odbijale su članstvo u većim savezima i partijama, obzirom da nisu željele napraviti čvrste strukture moći. Feministkinje su u svojim zahtijevima, idejama i načinu rada bile heterogene i radile su u svim oblastima društva (socijalnoj, kulturnoj, političkoj, naučnoj, medicinskoj itd.). Iako je jezgro pokreta žena ostalo neovisno, kasnije su mnoge feministice unutar partija i državnih institucija promovirale ideju i brinule o provođenju interesa i unapređenja žena. Primjeri nekoliko promjena uslovljenih radom pokreta žene:

Svakodnevnica: Žene iz studentskog pokreta najprije su živjele u zajednici sa njihovim muškim kolegama. U toku razvoja pokreta žena one su sve više i više organizirale svoje sopstvene zajednice u kojima su živjele žene. Bile su site haotičnih kuhinja, praznih frižidera i željele promjenu. Na ovaj način su pokušale isprobati nove forme "ženskog" življenja u zajednici. Žene su željele živjeti, učiti, putovati i diskutirati zajedno sa drugim ženama.  

[Simone de Beauvoir]

A nisu samo studentice tražile nove načine života u zajednici. I kod drugih skupina žena porasla je potreba da zajedno tematiziraju svoj položaj u društvu, porodici i poslovnom životu. Nastale su mnogobrojne grupe vlastitog iskustva u kojima se po prvi put pričalo o osobnim problemima, te strategiji političke borbe, ali i o strategiji borbe koja se dešavala kod kuće u porodici. Saznanje da su samo prividno privatni i osobni problemi zapravo zajednički, tj. da nalikuju na probleme i drugih žena pružila je osnovu za stvaranje solidarnosti u grupi i solidarnosti svih žena, te za preispitivanje društvenih uslova situacije žena. Rečenica "Privatno je ujedno i političko" postala je misao vodilja pokreta žena. Važna tačka njihovog rada bila je lektira. Simone de Beauvoirs "Drugi spol", Betty Friedans "Ludilo žene", Kate Millets "Spol i moć", Alice Schwarzers "Mala razlika i njene velike posljedice" kao i istraživanja života žena i matrijarhata bila je lektira koji su čitale mnoge žene, što je dovelo do toga da se dostadašnji odnos među spolovima stavi pod veliki znak pitanja.

Odgoj djece: U "feministkinje prvog sata" ubrajale su se mnogobrojne majke. One su osnivale "boravišta za djecu" gdje se vodila briga o djeci, i temeljito su diskutirale o odgoju djece, o specifičnom propisivanju uloge muškarca i žene u djetinstvu i o metodama odgoja bez represije - tzv. antiautoritativni odgoj je rođen. "Boravišta za djecu" i slobodne škole razvile su se paralelno sa pokretom žena i bile povezene sa diskusijama o ulozi majke. Na ovo pitanje djece povezala se kasnije diskusija unutar pokreta žena. 

Protest žena bio je usmjeren i protiv već ustanovljenog zdravstva. U autonomnim centrima za zaštitu zdravlja žena propagirani su samopregledi i prekidanje monopola ljekarske dijagnostike i terapije. Društvo je imenovano uzrokom tz. "ženskih bolesti". Ustanovljeni su tribunali protiv po zdravlje štetnih metoda i sredstava farmaceutske industrije i protiv ljekara koji su bili neprijateljski raspoloženi prema ženama. Žene su bojkotirale izbore za miss i demonstrirale protiv diktiranja ideala ljepote. 

Umjetnost i kultura: Širom svijeta nastajali su projekti žena i projekti za žene; centri žena, izdavačke i novinske kuće, knjižare, radionice, savezi pozorišne grupe, kafići i kuće za odmor. Projekti žena i organizacije žena su se povezivali. Žene nisu bile zajedno samo iz političkih razloga, već su zajedno provodile i svoje slobodno vrijeme i zabavljale se.   

Seksualna želja i ljubav: Pokret studentica kao jedno od svojih prvih pitanja postavio je pitanje seksualnog morala, te organizirao proteste na tu temu. Malograđanski odgoj koji je isključivao seksualno prosvijetljenje posmatran je kao jedan od uzroka obrazovanja "autoritativnih karaktera". Zbog toga seksualni moral u spoju sa slabostima čovjeka vodi do obrazovanja autoritativnih karaktera i fašizma. Seksualna sloboda slavljena je kao sredstvo emancipacije, ovisnost i tlačenje žena od strane muškaraca trebali su biti prekinuti. Pojavljivanje pilula za kontracepciju u ovo doba najprije je ženu oslobodilo straha od neželjene trudnoće i veoma je slavljeno. Ipak, stare tabue su i dalje značile zaštitnu zonu za ženu i trebalo ih je prekinuti.  
Ono što je još više izazivalo bijes kod žena, pored realnosti činjenica protiv kojih se borio pokret studentica, bilo je seksualno prilagođavanje željama muškarca i raspolaganje muškarca ženom u smislu seksa. One su se zalagale za "oslobađanje ženske seksualnosti". Tadašnji rezultati istraživanja pobili su psihoanalitičku tezu vaginalnog orgazma (koji se kao mogao ostvariti samo penetracijom), te uništili tezu da žene muškarcima zavide na penisu. Istovremeno se razgovaralo o realitetu živuće seksualnosti i prisili na nepostojanje fantazija. Penis kao jedini organ za ispunjavanje ženske seksualne želje stajao je na raspolaganju, ali se razgovaralo o novim putevima zadovoljenja žene, te su se isti isprobavali. Tako su neke žene u ovom periodu otkrile svoju ljubav i sklonost ka ženama, te su lezbijske grupe po prvi put ugledale svjetlo dana.   

Posao: Ekonomska situacija žene, posebno neplaćeni rad u kući iz čiste "ljubavi" prema porodici, te nejednako plaćeni isti rad i posao u ovisnosti od toga da li ga  obavljaju muškarac ili žena, predstavljala je jednu od važnih tačaka rada feminističkih grupa. Bilo je njegovano različito plaćanje u tipično muškim ili tipično ženskim zanimanjima. 1978. godine u Njemačkoj je po prvi put jedna radnica tužila firmu u kojoj je bila zaposlena, navodeći da ona za isti posao koji obavljaju njene kolege dobiva manju plaću. Ova tužba bila je uspješna. Stotine takvih je usljedilo nakon završetka sudskog procesa. Što se tiče teme rada u kući unutar međunarodnog pokreta žena iskristalizirale su se dvije struje: 
"Unitaristkinje" su polazile od principijelne jednakosti muškarca i žene. Princip jednakosti mora i za muškarca i za ženu predstavljati iste uslove, to znači da žene moraju imati jednake šanse kao muškarci u poslovnom svijetu, a polovinu domaćinstva mora da vodi muškarac. Pri odgoju djece muškarac i država se moraju uzeti u obzir jednako kao i žena. Unitaristkinje se bore protiv "mita majke". Između ostalih one su u Njemačkoj jako zastupljene. Slabost ovog stava nalazi se u činjenici da se majčinstvo zapostavlja i odbija radi dobijanja istih poslovnih mogućnosti kakve ima muškarac. Osim toga, ovakvim stavom žena se prilagođava razmišljanjima i principima muškaraca.  
"Diferencijalistice" polaze od principa različitosti između muškarca i žene. One su 70-tih godina zdušno zahtijevale plaćanje rada u domaćinstvu. One odobravaju majčinstvo i u vezi majka-dijete prepoznaju društveno kritički potencijal. Trudnoća, rađanje i odgajanje djece stavljaju se kao suprotan pol plaćenoj djelatnosti, "logika majke" objašnjava se kao ženska moć, koja se mora unapređivati i sačuvati. Glavno uporište diferencijalističkog stava naći ćete u Italiji. Kao slabost ovog stava kritizira se mistificiranje tradicionalne podjele uloga. Plaćanje rada u domaćinstvu ženu bi još samo više vezalo za kuću i porodicu. Odgovornost oca i društva u odgoju djece i vrijednost ovih institucija za razvoj zdrave ličnosti djeteta nije istraživana od strane zagovornica diferencijalizma. 

Nauka: Polazeći od feminističke kritike nauke, sve se više pažnje poklanjalo istraživanju žena i sve je više naučnih radova i publikacija na temu Žena. Žene su istraživale historiju i došle do saznanja o izuzetnim dostignućima žena, te su ovu polovicu historije koja je bila nepoznata stavile na raspolaganje javnosti. Pod znak pitanja se nije stavljao samo sadržaj istraživanja, već i način i forma istraživanja, te su se uvodili novi načini i forme istraživanja novih sadržaja. Prije svega u Americi su izdvojeni budžeti i osoblje za tzv. "Women’s Studies". danas su "Gender Studies" neodvojiv dio istraživanja, iako revolucionarizacija cjelokupnog istraživačkog rada nije uspjela. 

Rezultati:

• Porodično i bračno pravo pretrpjelo je reforme u mnogim zemljama. Diskriminiranje i nejednakost koja je potjecala iz građanske i djelimično kršćanske tradicije je ukinuto i prilagođeno realitetu. To se, na primjer, u Njemačkoj ticalo odabira prezimena pri stupanju u brak (porodično prezime može biti muškarčevo ili ženino) bračno pravo (i muškarac i žena mogu jednakopravno imati zaposlenje, slika o "braku sa domaćicom" je ukinuta), brakorazvodno pravo (princip krivice je ukinut, uvedena je skrb za ženu), pravo na strateljstvo (dobrobit djeteta je u prvom planu). 
• "Razrješenje rokova" pri vršenju prekida trudnoće (dozvoljen prekid trudnoće do dvanaeste sedmice) uveden je u većini zemalja, pa tako i u SAD-u, Francuskoj i Italiji. Tako gdje je postojalo razrješenje rokova i na samim počecima pokreta žena, branjeno je s uspjehom od konzervativnih snaga koje su se zalagale za njegovo ukidanje (npr. Engleska). Njemačka je izuzetak. U Njemačkoj se razrješenje rokova dva puta označilo kao protivno Ustavu ("zaštita života" koja je propisana Ustavom), i to 1975. i 1995. godine. Danas u Njemačkoj važi faktor indikacije, što znači prekid trudnoće do 12 sedmice je dozvoljen samo u određenim slučajevima, trudnica je obavezna posjetiti savjetovanje prije prekida trudnoće. 
• "Kvotiranje" kao dugoročno sredstvo kako bi se ženama osigurao pristup funkcijama na vlasti. 
• Zakoni o zaštiti trudnica na radu (osiguranje radnog mjesta).

Pokret žena je u svim sferama društva imao uspjeh koji se teško može previdjeti - kako na institucionalnom nivou, tako i u privatnoj sferi, u suživotu različitih spolova. Mnogi od zahtjeva, ipak, nisu prihvaćeni i nisu uspjeli promijeniti ništa u društvenim strukurama. Tim zahtjevima danas se posvećuje pokret žena ostvarujući ih korak po korak (npr. razlozi za traženje i dobivanje azila za žene, registrirane zajednice homoseksualnih parova, kažnjavanje silovanja u braku itd.). Čak i nakon ugušivanja javnih akcija i jakih kontra-pokreta žene su osvojile osjećaj samopoštovanja koji se više ne može zanemariti. 

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

Današnje aktivnosti i zadaci međunarodnog pokreta žena

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.