Silovanja su prisutna praktički u svim današnjim društvima, čak i u državama za koje još uvijek ne postoje zvanični podaci. Po UN-ovim izvješćima u sljedećim zemljama često dolazi do silovanja: Afganistan, Gvajana, Kambodža, Kolumbija, Mosambik, Namibija, Nepal, Pakistan, Peru, Filipini, Slovačka Republika, Svacilend, Tajvan, Trinidad i Tobago, Uganda i Zair. U Njemačkoj, El Salvadoru, Mikroneziji, Irskoj, Jordanu, Keniji, Peruu, Sejšelima, Švedskoj, Tadžikistanu primjetan je više-manje znatan porast silovanja u posljednje vrijeme. Samo u Mauretaniji, Laosu, Džordžiji i Tunisu primjećen je pad broja silovanja. 

Činjenično stanje kod silovanja brojevima sigurno nije obuhvaćeno, obzirom da su crne cifre, pretpostavlja se, doista visoke. Često se u statistikama koriste podaci silovanja prijavljenih policiji. Studija koja je provedena u Kanadi, Novom Zelandu, Velikoj Britaniji, SAD-u i Južnoj Koreji pokazala je da 8-15% žena bude silovano u njihovom mladalačkom dobu. Ako se tu još uračunaju pokušaji silovanja brojka se povećava do 20-27%. 

Strah od silovanja sastavni je dio svakodnevnice žena u većini zemalja ovog svijeta. One ograničavaju svoje polje djelovanja i kretanja i traže zaštitu muškaraca. Ipak, predpostavka koja izaziva strah kod većine žena, dakle, biti silovana u mračnoj uličici od strane nepoznate osobe, u praksi je relativno rijedak slučaj. Mnogo češće silovanja i seksualna zadovoljenja nad ženama dešavaju se u poznatoj socijalnoj okolini (vidi odlomak "Nasilje u porodici"). Doduše, broj silovanja počinjenih od strane bandi (grupna silovanja) porastao je u mnogim zemljama (Papua Nova Gvineja, Indija SAD). 

Ženama koje su u bijegu ili se nalaze u izbjegličkim logorima posebno prijeti silovanje. Počinioci su u ovakvim slučajevima uglavnom pripadnici vojske i službi, banditi, izbjeglice muškarci, koji se nalaze u istom izbjegličkom logoru, ili muški pripadnici sukobljenih etničkih grupa. Seksualne "protuusluge" moraju se davati u zamjenu za robu, novac, mušku zaštitu, ili kao "ulazna viza" na granicama nekih zemalja. U mnogim državama svijeta ženske zatvorenice bivaju seksualno zlostavljane od strane policije ili zatvorskih čuvara ili im se prijeti seksualnim zlostavljanjem kako bi se iz njih izvukle informacije. 

Pozadina: Silovanje je forma dokazivanja moći i održanja kontrole nad silovanom osobom, a ne zadovoljenje seksualnih nagona i poterba. Ono je duboko ukorijenjeno u patrijarhalnim strukturama društva. Tako se predstave silovanja mogu naći još u mitovima i legendama o stvaranju zemlje i svijeta. Silovanje služi kako bi se žene obeshrabrile i uzdrmale u njihovoj psihičkoj stabilnosti. Počinioci u većini slučajeva nisu prihički poremećeni ili abnormalni. Cilj je oduzeti žrtvi njenu osobenost, time što je se reducira samo na njen fizički spol. Zbog svega toga, silovanja su za žrtve mnogo teži psihički teret nego neka druga forma agresivnog djelovanja. 

Posljedice:

• fizičke posljedice: veoma često teške povrede, seksualno prenosive bolesti; 

• psihičke posljedice: trauma sa dugoročnim simptomima (stanje straha, potiskivanje, poremećaji sna i ishrane, poteškoće sa koncentracijom, apatija i depresija, seksualne smetnje, nizak osjećaj samopoštovanja, sklonost ka samoubistvu, upotreba droga i alkohola); 

• socijalne posljedice: neželjena trudnoća, povlačenje i socijalna izolacija, poremećaji komunikacije sa porodicom. Socijalne posljedice silovanja mogu se pojavljivati i pratiti čak do treće i četvrte generacije potomaka silovane osobe.  

Ono što pretstavlja posebno opterećenje za žrtvu je život sa silovanjem. U većini zemalja žene ne mogu računati na podršku od strane svoje porodice, poznanika ili prijatelja, obzirom da se često traži dio krivice i kod žrtve silovanja, a počinioc se tendencionalno opravdava. Ovakve pozicije nisu raširene samo unutar stanovništva, već i kod policijskih i sudskih službenika, tako da se silovanjima, ako ih žrtve uopće prijave, poklanja veoma malo pažnje. Ukoliko ipak dođe do suđenja počinioci mogu biti sigurni da neće dobiti kaznu koju zaslužuju, već mnogo blažu. Sudski proces u pravilu izaziva novu traumu kod žrtve. Ukoliko, pak, žena još živi u društvu u kojem nevinost neudate djevojke igra veliku ulogu i posjeduje veliku vrijednost, mora računati sa tim da će pored silovanja biti još i zlostavljana i na kraju vjerovatno ubijena (vidi odlomak "Ubistva zbog časti").

Šta se čini protiv silovanja? Silovanje i seksualno zlostavljanje žena kažnjivo je u praktično svim državama svijeta. Ipak, silovanje se još uvijek ne posmatra kao napad na tjelesni integritet i pravo na samoodređenje jedne žene, već kao napad na običaje i moral. Posljedica toga je da se u mnogo većoj mjeri pažnja obraća na reputaciju žrtve, nego na stvarno krivično djelo počinioca. 

U većini zemalja pod silovanjem se podrazumijeva prisilno vaginalno seksualno općenje, a druga vrsta seksualnog općenja ili čak korištenje predmeta pri istom spadaju u daleko blaža krivična djela "seksualnog zadovoljenja", ikao se žrtva osjeća ako ne isto, onda čak i jače povrijeđenom i obeščašćenom. Osim toga, žrtve imaju problema sa dokazivnjem silovanja ukoliko im počinioc nije nanio teže fizičke povrede ili ukoliko su poznavele počinioca. U Pakistanu žene moraju imati čak četiti muška svjedoka koji će potvrditi silovanje, inače im prijeti kazna zbog prevare u braku. 

Reforme bi trebale doprinjeti tome da je ženama lakše prijaviti slučaj silovanja. U nekim zemljama uspostavljene su posebne policijske stanice ili odjeli policijskih stanica u kojima radi samo žensko osoblje. U Kanadi, Australiji, Maleziji, te u mnogim saveznim državama SAD-a, uvođenje seksualne prošlosti žrtve u sudski dokazni proces dozvoljeno je samo u iznimnim slučajevima. U Indiji se kod grupnih silovanja ili silovanja uopće postavlja izvrnuti sudski postupak: počinje se od pretpostavke da je došlo do nasilnog seksualnog općenja, a počinioc mora predočiti dokaze da to nije tako. U Velikoj Britaniji tendencija da se počiniocima izriču niske kazne pokušava se pobiti zakonskim procesima po kojima počinioc ne smije dobiti kaznu manju od pet godina.  

Već stoljećima su ratovi povezeni sa masovnim silovanjima. Njemački vojnici su za vrijeme Drugog svjetskog rata silovali sovjetske žene, sovjetski vojnici njemačke žene. Japanski vojnici su za vrijeme kolonijalizma i Pacifičkog rata prisiljavali korejanske, kineske i tajvanske žene na prostituciju (tzv "žene za utjehu", "comfort women"). Za vrijeme devetomjesečnog bengalsko-pakistanskog rata 1971. godine pakistanski vojnici su prema nekim procjenama silovali između 200.000 i 400.000 bengalskih žena. Silovanja i seksualna mučenja odigravala su se, i to u velikoj mjeri, za vrijeme vijatnamskog rata i rata u bivšoj Jugoslaviji. Sigurno je da u svakom momentu konfliktne oblasti sa oružanim sukobima podrazumijevaju i silovanja (Istočni Timor, Kašmir, Haiti, Džibuti itd.).  

Veoma je teško ocijeniti mjeru silovanja za vrijeme oružanih sukoba, s jedne strane zato što se jako teško dolazi do informacija iz konfliktnih područja, a sa druge strane, žene zbog traume ili straha da će u društvu ili porodici biti osuđivane i obilježene, uglavnom šute. Ako su i prisutni konkretni brojevi, treba sumnjati u njihovu ispravnost jer se uglavnom koriste kao propaganda, na ovoj ili onoj strani. .

Pozadina: Danas važi kao već dokazano da do silovanja u ratu ne dolazi zbog nedostatka redovite seksualne aktivnosti: silovanja se dešavaju čak i kada počiniocima na raspolaganju stoje žene koje su voljne upražnjavati seksualnu aktivnost ili prostitutke. Silovanje u ratu prije svega je u službi socijalnih potreba silovatelja, samodokazivanja moći i muškosti. Obzirom da su vojnici u ratu izloženi stalnom osjećaju straha od gubitka života, silovanja služe kako bi se vratilo samopouzdanje i odagnao osjećaj straha. U vojskama širom svijeta njeguje se arhaistični ideal muškarca koji je povezan sa nasiljem i domninantnošću, dok se ženstvenost i "ženske" osobine kao strah i empatija preziru. Vojnici treba da se identificiraju sa ovim idealom muškarca; na taj način i silovanje dokazuje "muškost" vojnika.    

Silovanja u ratu se ne mogu objasniti bez latentno prisutnog nepoštivanja žene koja je prisutna u svakom društvu. Pravila, koja u stanju mira spriječavaju ispade ovakvih osjećaja, stavljaju se van snage u ratno doba. Masovna silovanja služe i kao faktor demoraliziranja protivnika, kojem se signalizira da nije u stanju zaštititi svoju porodicu, što je opet direktni udar na njegov (muški) identitet. Zbog toga, sasvim svjesno, silovanje se uvriježilo kao dio ratne strategije, silovanje se ohrabruje, a počinioci ne dovivaju kazne. 

Psihičke i socijalne posljedice slične su onima koje sa sobom nosi silovanje počinjeno u mirno doba. Doduše ovdje je trauma samo jedan dio psihičkog tereta, koje žrtva mora da nosi sa sobom zbog drugih posljedica rata. Veoma teške posljedice žene nose onda ako je nakon silovanja došlo do neželjene trudnoće. Žene koje su u braku često bivaju napuštene od strane njihovih muževa, neke počine samoubistvo ili pobjegnu u inostranstvo,. odakle se nikada ne vrate. Time je koncept silovanja ne samo dio demoraliziranja protivnika, već i njegovo socijalno uništenje. 

Šta se čini protiv masovnih silovanja u ratu? Od 1949. godine silovanje u ratu važi kao zločin protiv čovječnosti. "Žene su zaštićene od napada na njihovu čast, tačnije od silovanja, seksualnog zlostavljanja i svake nedostojne radnje" (4. Žensvska konferencija). Ovaj pasus dodat u tekst Ženevske konferencije do sada ništa nije promijenio u praksi. Tek nakon izrečene osude počiniocima (u den Haagu u međunarodnom sudu za ratne zločine) silovanje se posmatra kao ratni zločin sa svim posljedicama. Ostaje da se vidi da li će sudski postupci i kazne koje se izriču u den Haagu djelovati kao mjera zastrašivanja na strane u budućim oružanim konfliktima. 

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.