Već krajem 19. vijeka problem trgovine ženama i djevojčicama u cilju prostitucije postao je javan. Prema izvještajuma UN-a danas su trgovinom ženama posebno pogođene žene i djevojčice iz južne i jugoistočne Azije (Burma, Kina, Kambodža, Laos, Nepal, Tajvan, Tajlan, Vijatnam), iz istočne Evrope (Baltik, Ukrajina), te iz Južne Amerike (Brazil). Stvarna mjera trgovine ženama teško se može odrediti. Po podacima lokalnih NGO samo u Tailandu preko 2 miliona žena rade kao prostitutke. 

Ženama se obećava dobro plaćen posao u nekoj drugoj zemlji. Nakon prelaska granice njima se oduzima pasoš i bivaju prisiljene na rad u bordelima. One su prisiljene raditi pod uslovima koji su ravni onima iz robovlasničkog vremena, a i plaćene su veoma malo, obzirom da su se zadužile kod trgovaca koji su pruzeli troškove puta i dolaska u dugu zemlju. Socijalna izopćenost, nasilje i boravak u stranoj zemlji još više povećavaju ovisnost žrtve. Tradicionalno preferiranje muške djece, težak financijski položaj ili jednostavno lakovjernost koja je prisutna kod roditelja vodi do toga da u nekim zemljama (Kambodža, Tailand) ženska djeca bivaju prodata. Međutim, nerijedak je slučaj i nasilnog odvođenja žena ili djevojčica od njihovih roditelja. 

Tržište trgovine ženama je u stalnom porastu i već se može mjeriti sa tržištem droge i oružja. Razvoj ovog tržišta uslovljen je fantazijama o moći zapadnjačkih muškaraca koji daju velike sume novca kako bi seksualno ili jednostavno posjedovali djevojčice ili žene, no nerijedak je slučaj da se to dešava i u državama iz kojih ove djevojke dolaze. Nizak društveni status žena, diskriminiranje silovanih, razvedenih ili udovica doprinose jednako dobro kao i njihova životna situacija (nemogućnost pronalska posla ili nastavka obrazovanja, siromaštvo), koja se u posljednjim godinama zahvaljujući pogoršanju socioekonomskih odnosa analogno pogoršala, razvoju i održanju ovog posla koji je nedostojan čovjeka. 

Šta se čini kako bi se spriječila trgovina ženama? Od 1904. godine postoji međunarodni sporazumi za suzbijanje trgovine ženama, tako između ostalog i međunarodni sporazum za suzbijanje trgovine djevojčicama i njihovu zaštitu od 18. maja 1904. (koji je izmjenjen i dopunjen 1949. godine). Intarnacionalni sporazum o suzbijanju trgovine djevojčicama od 4. maja 1910. godine obavezuje države potpisnice (do 1989. godine ovaj sporazum potpisala je 71 država) na kažnjavanje djela kao što su provođenje prisilne prostitucije, te navođenje maloljetnioca na prostituciju. Osim toga postoji i sporazum o suzbijanju prostitucije kojom se bave punoljetne žene, prisilno ili samovoljno, iz 1933. godine (promjenjen 1949.).   

Lokalni zakoni za suzbijanje prostitucije uglavnom se odnose dosta kritički ka žrtvama, koje od države bivaju gonjene kao ilegalne imigrantice ili prostitutke, dok svodnici nakon uplate kaucije i korupcije opet dolaze na staro mjesto započinjući sa novim djevojkama. U mnogim zemljama EU-a žena se može obratiti sudu tek kada posjeduje dozvolu boravka u dotičnoj zemlji. Čak i kada bi bila spremna da svjedoči u sudskom procesu koji bi trebao da raskrinka lance trgovine ženama, nakon svjedočenja joj prijeti progon u njenu matičnu zemlju. Da li su žene prepuštene na milost i nemilost svojim svodnicima, procesi protiv svodnika uglavnom bivaju obustavljeni po osnovu nedostatka ili manjka dokaza.  

Link: NGO protiv trgovine ženama: www.stop-traffic.org

[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.