|
|
|
|
Obrezivanje žena (osakaćivanje genitalija, FGM) FGM (= Female Genital Mutilation) prije svega je veoma raširena u Africi kod mnogih plemena. U Egiptu, Etijopiji, Sudanu i Džibutiju gotovo 100% žena ima ovakvu sudbinu. U ostalim državama su obrezane samo pripadnice pojedinih plemena, npr. u Nigeriji, na Maliju, u Senegalu, Burkina Faso ili u Keniji. FGM se pojavljuje i na arapskom poluotoku (Ujedinjeni arapski Emirati, Južni Jemen) i u dijelovima Azije. Prema procjenama na svijetu živi između 100 i 157 miliona žena i djevojčica koje su podvrgnute obrezivanju. Svake godine taj broj se poveća za oko dva miliona. Što znači da se u toku jednog dana obrezuje oko 6000 djevojčica. Obrezivanje djevojčica se ne može uporediti sa obrezivanjem dječaka, obzirom da se kod obrezivanja djevojčica odstranjuje jedan dio seksualnog organa, što kasnije u nemalom broju slučajeva ima dugoročne posljedice na zdravlje. Stoga, oni koji nisu pripadnici plemena koja vrše obrezivanje, ovaj običaj ne nazivaju obrezivanjem, već osakaćivanjem genitalija. Postoje različite forme obrezivanja:
Za cjelokupan poduhvat koriste se najrazličitiji instrumenti kao što su, žileti, noževi, makaze, komadi stakla. Sve se, uglavnom, vrši bez anestezije i dezinfekcionih sredstava, ponekad se upotrebljavaju prirodni mehlemi. Osakaćivanje vrše babice ili starije žene, a rijeđe sveštenici muškog spola ili berberi. Starost djevojčica nad kojima se provodi ovaj poduhvat, u pravilu, je između 4 i 8 godina. Pozadina: FGM je stari običaj, koji datira još iz vremena prije pojave monoteističkih religija. Proširen je kod muslimana, jednako kao kod kršćana i animista (pripadnici vjere u prirodu i postojanje dobrih i zlih duhova). Razlozi koji se navode za provođenje osakaćivanja genitalija su uglavnom različiti:
Stvarni motiv za osakaćivanje genitalija ipak treba potražiti u partijarhalnim društvenim strukturama. Osakaćivanje služi kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti i zaštita od gubitka nevinosti. Zdravstvene posljedice su veoma teške:
Šta se čini protiv osakaćivanja genitalija? U mnogim zemljama donešeni su zakoni protiv osakaćivanja genitalija. U Egiptu je ministar zdravlja preporučio da djelomično odstranjivanje klitorisa vrše ljekari umjesto da se vrši ekstremnim poduhvatima. U Sudanu i u Keniji također postoji zakonska zabrana. FGM ipak predstavlja integralni dio tamošnjeg društva. Donešeni zakoni su najprije prouzrokovali porast osakaćivanja genitalija u ilegali. Nerijetko se dešavalo da djevojčica iskrvari nakon urađenog zahvata, jer se počinioci zbog zabrane nisu smjeli obratiti ljekaru. Ukoliko su zakoni o zabrani osakaćivanja genitalija donešeni od strane kolonijalnih vlasti u dotičnoj zemlji, onda bi se formirali jaki protestni pokrteti. Osakaćivanje genitalija ženama ne može se ni u kom slučaju pripisati samo primitivnim plemenima i povezati sa pojmom "u izumiranju". Upravo suprotno, čak i srednji stalež u gradovima prakticira obrezivenje žena, što se u Africi sve više širi. Tendencija je da se sve češće provode drastične procedure umjesto blagih; operacije (koje su se prije provodile u godinama kada djevojčica dolazi u dob odrasle žene) provode se na sve mlađim djevojčicama, čak i na ženskoj dojenčadi, pošto dojenčad ne pružaju jak otpor pri ovakvom poduhvatu. Osakaćivanje genitalija je tek odnedavno tema međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava i zdravlja. Sada se FGM prakticira čak i u zapadnjačkim zemljama od strane doseljenika i izbjeglica. U Francuskoj čak nisu donešene ni konsekventne mjere koje bi se poduzele u ovakvim slučajevima. FGM se često bagatelizira. Polazi se od liberalističke pozicije, da se u druge kulture i tradicije zbog tolerancije ne bi trebalo miješati. Za one koji ne pripadaju toj kulturi i tradiciji teško je razumljivo da baš žene, nad kojima je provedena jednako štetna procedura istu tu proceduru provode nad svojim kćerkama kako bi im povećale životne šanse i šanse za udaju. Dans u mnogim zemljama svijeta postoje mali lokalni projekti i inicijative žena, koje na svim nivoima pokušavaju djelovati protiv osakaćivanja genitalija žena i posljedica toga: prosvjetiteljskim radom, medicinskom opskrbom, kućama za zaštitu djevojčica, obrazovanjem i kvalificiranjem, kao i otvaranjem alternativnih radnih mjesta za babice, ove inicijative žene pokušavaju dati svoj doprinos u suzbijanju osakaćivanja genitalija. Osim toga podržavaju se stara slavlja i drugi stari običaji kako bi se odgovorilo na strah od gubitka kulturnog identiteta.
[Autorica: Dorette Wesemann, Redakcija: Ragnar Müller]
|
|
Teme: Ljudska
prava I Uzori I Demokratija I Partije I Evropa
I Globalizacija I Ujedinjene
nacije I
Održivi razvoj
|