Hajde da svi zajedno zahvalimo Bogu za prekrasnu priliku u kojoj zajedno jedni sa drugima možemo podijeliti i izraziti radost što širimo mir, radost, što jedni druge volimo, što volimo Njega, i što su najsiromašniji među siromašnima naša braća i sestre. 

Ovdje smo se okupili da Bogu zahvalimo na poklonu mira. Svima sam Vam dala molitvu mira koju je Franz von Assisi molio prije mnogo godina i pitam se da li je osjećao istu potrebu kakvu je mi sada osjećamo da molimo za mir. 

Pa pomolimo se zajedno: 

"Učini nas dostojnim, Gospodine, da služimo ljudima u cijelom svijetu, koji žive i umiru u siromaštvu i gladi. Daj njima kroz naše ruke, njihov svakodnevni hljeb, daj im mir i radost kroz našu ljubav punu razumjevanja. Gospodine, učini me kurirom Tvog mira, da donesem ljubav tamo gdje vlada mržnja; duh oprosta tamo gdje vlada nepravda; jedinstvo tamo gdje su ljudi nejedinstveni; nadu tamo gdje postoji očajanje; svijetlo na sjenu; radost gdje je tuga. Gospodine, osiguraj da ja rađe tješim druge, nego što je meni potrebna utjeha; da ja češće razumijevam druge, nego što je potrebno razumjeti mene; da ja volim, više nego je ljubav meni potrebna; jer zaboravljanjem samoga sebe, čovjek se pronalazi; opraštanjem, biva njemu oprošteno; smrću, on es budi u vječnom životu. Amen."  

Bog je svijet voljeo tako jako da mu je poklonio svoga Sina; i poklonio mu je blaženu Djevicu Mariju, i ona je - u onom momentu u kojem joj je On dao život - požurila da Njemu da drugi. A šta je radila tamo? Ona je sve uradila za čin služenja. Ona je služila. Širila je radost, dok je voljela druge. A Isus Krist voli i tebe i mene, on je svoj život dao za nas. I kao da to još uvijek za njega nije bilo dovoljno rekao je: "Volite onako kako sam ja voljeo vas, onako kako vas sada volim!" A kako to mi moramo voljeti? Voljeti dok dajemo, jer On nam je dao svog Sina. On je dao svoj život za nas i nastavlja da nam daje; on nam daje sada i uvijek, daje nama i drugima. 

[Početak stranice]

Nije mu bilo dovoljno da umre za nas, htio je da se mi volimo, da vidimo njega jedni u drugima. 

I da bi bio siguran da razumijemo ono što treba da radimo, u času svoje smrti on je rekao da će se nama suditi po onome što smo bili prema siromašnima, gladnima, golima i onima bez domovine. On je sam sebe učinio gladnim, golim i bez domovine, gladnim, ne hljeba nego ljubavi, golim ne samo bez ijednog komada odjeće, nego golim ljudskog dostojanstva, bez domovine, ne samo jer nije imao doma, nego jer je bio zaboravljen, ni od koga voljen i ni za koga vrijedan. I rekao je: "Ono što ste učinili i mom najmanjem bratu, to ste učinili i meni."  
Tako da je za nas divno da postanemo sveti putem ove ljubavi. Svetost, naime, nije luksuz za samo mali broj nas, već jednostavna obaveza za nas sve. A ovom ljubavlju, ovom ljubavlju jednih prema drugima mi postižemo tu svetost. 

Danas, pošto sam dobila ovu veliku nagradu - ja lično sam nedostojna - sretna sam zbog naših siromašnih, sretna da siromašni, precizno rečeno mogu razumjeti siromaštvo naših ljudi. Zahvalna sam i sretna što ovu nagradu mogu primiti u ime gladnih, golih, onih bez domovine, bogalja, slijepih i bolesnih od lepre. U ime svih onih koji se osjećaju nepoželjnima, nevoljenima, nezbrinutima, u ime onih koji su isključeni iz našeg društva. Ja nagradu primam u njihovo ime i sigurna sam da će ova nagrada donjeti novu ljubav između siromašnih i bogatih. Na ovome je insistirao i Isus i zbog toga je i došao na ovaj svijet, da bi siromašnima donio ovu veselu vijest. 

Prije nekoliko sedmica skupili su se neki siromašni. Htjeli smo im obzananiti radosnu vijest: "Bog nas voli, mi volimo Njega, vi ste jedni od nas, i vi ste stvoreni istom voljenom rukom Božijom kao i sva ostala bića, da biste voljeli i bili voljeni." 

[Početak stranice]

Naši siromašni su izuzetni ljudi i oni su vrijedni ljubavi. Oni ne trebaju naše sažaljenje, našu simpatiju oni trebaju našu ljubav koja ih razumije. Oni trebaju naš respekt i žele da se prema njima odnosimo s ljubavlju i poštovanjem. I osjećam da je najveće siromaštvo, to što mi ovo saznajemo, to što mi to naučimo razumijevati, tek kada su naši ljudi već mrtvi.  

Nikada neću zaboraviti kako sam jednom pokupila jednog čovjeka na ulici. Bio je prekriven larvama. Njegovo lice bilo je jedino čisto na cijlom tijelu. Ja sam ga odnjela u dom za umiruće, a on je rekao samo jednu rečenicu: "Živio sam kao životinja na ulici, a sada ću umrijeti kao anđeo, voljen i zbrinut." I umro je prelijepo. Otišao je kući, Bogu. Smrt nije ništa drugo do odlazak kući, Bogu. Osjetila sam koliko ga je obradovala ova ljubav koju je priželjkivao, da za nekoga i on bude neko. 

Imam jedno uvjerenje koje bih rado podjelila sa svima vama: Najveći uništač mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje sopstveno dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge da ubijamo? Čak i u Svetom spisu stoji: "Čak i kada bi majka mogla zaboraviti svoje dijete, ja ga neću zaboraviti." Ali danas se ubijaju milioni nerođene djece, a mi na to ne kažemo ništa. U novinama čitamo ovo ili ono, ali niko ne govori o milionima malih koji su prihvaćeni sa jednakom ljubavlju kao vi i ja, sa Božijom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi.  

Za mene su nacije koje su legalizirale abortus najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I djete mora umrijeti, jer ga oni više ne žele - ne žele više ni jedno djete - i djete mora umrijeti. 

Ja vas ovdje molim u ime malih: Spasite nerođeno djete, prepoznajte prisustvo Isusa u njemu! 

[Početak stranice]

Kada je Marija Elisabetha došla u posjetu, dijete je u istom trenu u krilu svoje majke počelo poskakivati od radosti, kad je Marija ušla u kuću. Nerođeni se obradovao. Zbog toga obećajmo si ovdje da ćemo spasiti svakog nerođenog. Dajte svakom djetetu priliku da voli i da bude voljeno. Pokušavamo se usvajanjem boriti protiv abortusa. Sa Božijom milošću uspjet ćemo. Bog je blagoslovio naš rad. Mi smo spasili hiljade djece, oni su pronašli svoj dom, u kojem su voljeni, u kojem su željeni, u koji su donjeli radost. 

Zbog toga danas od vas zahtijevam i pozivam Vas Veličanstva, Ekscelencije, moje dame i gospodo, svi vi, koji ste došli iz različitih zemalja svijeta: Pomolite se da imamo hrabrosti da zaštitimo nerođeni život. Ovdje, u Norveškoj imamo šansu da se za to založimo. 

Bog blagoslovio dobrostanje, ali u mnogim porodicama ovdje mi možda imamo nekoga ko nije gladan hljeba, ali je gladan, jer se osjeća zaboravljenim i nevoljenim, jer mu je potrebna ljubav. Ljubav počinje kod kuće, prvo tamo. 

Nikada neću zaboraviti jedno djete, jednog četverogodišnjeg Hindu-dječaka. On je na neki način čuo: "Majka Tereza nema šećera za svoju djecu." Otišao je kući svojim roditeljima i rekao "Ja ne želim da jedem šećer tri dana, pokloniću ga Majci Terezi." Nakon tri dana njegovi roditelji su ga morali dovesti k meni i on mi je poklonio malu staklenku šećera. Kako je jako voljeo ovaj mali dječak! Voljeo je do bola. Ne zaboravite da mnoga djeca, mnoge žene i mnogi muškarci na ovome svijetu nemaju ono što vi imate, i mislite na to da ih volite do bola.  

[Počatak stranice]

Prije nekog vremena pokupila sam jedno djete sa ulice, na čijem sam licu mogla vidjeti da je gladno. Ne znam koliko dana to djete nije ništa jelo. Dala sam mu komad hljeba i mali je jeo mrvicu po mrvicu. Rekla sam mu: "Pa jedi taj hljeb!" Tada me djete pogledalo i reklo: "Strah me je da ga jedem, strah me je kada dođe kraj da ću opet biti gladan!" 

Veličina siromašnih je realnost. Jednog dana došao mi je jedan gospodin i rekao: "Tamo živi jedna Hindu-porodica sa osmero djece, koja već dugo vremena gladuju." Ja sam uzela rižu i odnjela je tamo, njihove oči zasjale su od gladi. Dok sam još bila tamo majka im je podjelila rižu i sa jednom polovicom izašla vani. Kada se vratila natrag, pitala sam je šta je to radila. A ona mi je odgovorila: "I oni su gladni". Znala je da su njihovi susjedi, jedna muslimanska porodica, znala je da su i oni gladni. Ono što je mene najviše začudilo nije bila činjenica da je ona nešto dala svojim susjedima, nego da je u svojoj patnji, ipak, znala da ima i dugih koji pate. Ona je imala hrabrosti da djeli i da podjeli ljubav. 

To je ono što ja želim od vas: Volite siromašne i ne okrećite im leđa, jer ako njima okrenete leđa, okrenuli ste ih i Isusu. On je sebe učinio gladnim, golim i bez domovine da bismo vi i ja imali priliku da ga volimo. Gdje je Bog? Kako ga možemo voljeti? Nije dovoljno da se kaže: "Moj Bože ja te volim." Mi Boga volimo na ovome svijetu ako se nečega odreknemo, ako nešto dajemo. Naravno, da ja šećer mogu pojesti sama, ali ga mogu i dati nekom drugom. Mogu ga dati odraslima, mogu ga dati djeci. Ako cijeli svoj život u toku cijelog dana sam dajemo, onda ćemo biti iznenađeni onoga lijepog dana kada ljudi budu sve međusobno djelili i radovali se tome.

Tako, ja ću moliti za vas, da vi molitvu proširite dalje u svojim porodicama. Plod molitve biće da vjerujemo, da to činimo za Krista. Kada zaista počnemo da vjerujemo, počećemo da volimo, najprije u našem sopstvenom domu, potom našeg susjeda, a onda ljude u zemlji u kojoj živimo. Hajde da svi izgovorimo molitvu: "Bože daj nam snage da zaštitimo nerođeno djete." Jer djete je najveći Božiji poklon jednoj porodici, narodu i svijetu. 

Bog vas blagoslovio!

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.