|
|
|
|
Izabrali smo sljedeće bitne govore Rabina:
Gospodine predsjedniče, ekcselencije, moje dame i gospodo! Potpisati ovdje izraelsko-palestinski okvirni sporazum, sva ova manifestacija ovdje, sve to nije lako za mene, starog vojnika i izraelskim ratovima, nije lako za moje zemljake u Izraelu, nije lako za Jevreje, koji nas sada gledaju sa nadanjem i brigom, a sigurno nije lako pripadnicima porodica boraca palih u ratu ili pripadnicama porodica čiji su članovi žrtve terorističkih udara, i čiji bol nikad neće biti izlječen. Za hiljade onih koji su svojim tijom i svojim životom branili naše živote, ova ceremonija došla je prekasno. I danas na pragu mira i možda već na kraju rata i nasilja mi ih se sjećamo i uvijek ćemo se sjećati svakog i svake od njih. Danas smo došli iz Jerusalema, vječitog glavnog grada naroda Izraela, i došli smo iz zemlje, iz naroda, kuća i porodica, koje ne poznaju niti jednu jedinu godinu svog života, ni jedan mjesec svog života u kojem majke nisu žalile za sinovima. Došli smo da pokušamo naći kraj mržnji, da naša djeca i unuci nikada više ne osjete užasan bol rata, terora i nasilja. Došli smo da se pobrinemo za njihovu sigurnost i njihov život, došli smo da izlječimo bol teških sjećanja, da molimo za mir i da se nadamo miru. Vama, Palestinci, kažem: Vi i mi, mi smo svi zajedno osuđeni na to da živimo zajedno, na istom djeliću zemlje, u istoj zemlji. Mi vojnici, mi koji smo sa uniformama natopljenim krvlju dolazili sa bojnih polja, mi koji smo morali gledati kako pred našim očima umiru naši rođaci, naši najbolji prijatelji, mi koji idemo na sahrane, a gotovo da ne možemo da izdržimo pogled roditelja i siročadi, mi koji smo došli iz zemlje gdje roditelji moraju pokopavati svoju djecu, mi, koji smo se borili protiv Vas Palestinaca, mi Vam danas jasnim glasom kažemo: Dosta je krvi i suza. Dosta. Mi vas ne mrzimo. Mi ne žudimo za osvetom. Mi smo - kao i vi - ljudi koji žele sagraditi kuću, zasaditi drvo, voljeti; ljudi, koji na vašoj strani žele živjeti u respektu i simpatiji jednih prema drugima, kao slobodni ljudi. Mi danas miru dajemo šansu i kažemo vam jasnim glasom: Do sad, ne više. Molimo za to da će doći dan, kada će svi reći: Ne više oružja. Mi žudimo za tim da u našoj zajedničkoj, tužnoj knjizi historije otvorimo novi odlomak - odlomak obostranog priznavanja, respekta, razumjevanja, prijateljstva. Nadamo se početku nove historije na Bliskom Istoku. Danas, ovdje pred Bijelom kućom u Washingtonu, počinje novo računanje vremena u odnosu između naroda, između roditelja, koji su umorni od rata, između naše djece koja neće upoznati rat. Gospodine predsjedniče, moje dame i gospodo, za dva dana jevrejski narod svugdje u svijetu slaviće početak nove jevrejske godine. Ja vjerujem, nadam se i molim da će ova nova godina donijeti novost oslobođenja svih naroda. (...) U jevrejskoj tradiciji postoji navika da se molitve završavaju sa "Amen". Uz Vašu dozvolu ja bih završio riječima iz svakodnevne jevrejske molitve, a poštovanu publiku molim da kaže "Amen". "Onaj, ko na svom nebu stvara mir, on će donijeti mir i nad nas i nad cijeli izraelski narod. Amen"
|
|
Teme: Ljudska
prava I Uzori I Demokratija I Partije I Evropa
I Globalizacija I Ujedinjene
nacije I
Održivi razvoj
|
