Vaše veličanstvo, cijenjeni predsjedavajući, članovi norveškog komiteta za dodjelu nagrade, poštovani gospodine premijeru, dragi sunosioci nagrade, gospodine predsjedniče Arafat i gospodnie ministre inostranih poslova Izraela, Shimon Peres, poštovani gosti,

Pošto ne vjerujem da jedna osoba dva puta u životu može dobiti Nobelovu nagradu, dozvolite mi da ovom prilikom ovom cijenjenom priznanju dam malu osobnu notu. U mladalačkom dobu, kada se većina mladih bori sa time da otkrije tajne matematike i Biblije, u dobu kada cvjeteju prve ljubavi, u dobu od 16 godina meni je u ruke data puška, da bih se odbranio. To nije bio moj san, ja sam htio postati inžinjer vodoprivrede. Stuidirao sam poljoprivredu i mislio sam da bih mogao postati inžinjer poljoprivrede, što je jako bitno zanimanje na suhom srednjem Istoku. Ja to i danas mislim, ali sam bio prisiljen da pribjegnem oružju. Decenijama sam služio u vojsci. Pod mojim vođstvom mladi muškarci i žene koji su htjeli živjeti i voljeti, umirali su. Pali su braneći naše živote.  

Moje dame i gospodo u mojoj sadašnjoj poziciji često imam priliku da letim nad državom Izrael, i od nedavno i nad drugim mjestima Srednjeg istoka. Pogled iz aviona je zadivljujući, duboka morska plavetnila, tamno zelena polja, pjeskovite pustinje, kameni brijegovi i cijela slika sa tačkicama bijelih kuća sa crvenim krovovima. Ali i sa grobljima. Grobovi se prostiru koliko oko može vidjeti. Storine grobova u našem dijelu svijeta, na Srednjem istoku, u našoj domovini, Izraelu, ali i u Egiptu, Siriji, Jordanu, Libanu. Kada čovjek gleda iz aviona sa hiljadu stopa nadmorske visinie, ovi grobovi su nijemi. Ali njihov krik se desetljaćima čuje se Srednjeg istoka i prostire se daleko u svijet.  

[Početak stranice]

Danas dok ovdje stojim želim pozdraviti naše najdraže, bivše protivnike. Želim pozdraviti pale u svim zemljama, u svim ratovima, sve njihove rođake, koji nose stalnu bol zbog gubitka, osakaćene, čije rane nikada neće zacijeliti. Večeras im svima želim reći da je njihova cijena neizmjerna. 

Moje dame i gospodo ja sam bio mladić, koji je tak ušao u punoljetstvo. (...) I od svih iskustava koje sam sakupio u svom 72-godišnjem životu do kraja života ću se sjećati mira: dirljivog mira trenutka prije i užsnogn mira trenutka poslije. Kao vojnik, kao zapovjednik, kao ministar odbrane sudjelovao sam u mnogim vojnim operacijama. I zajedno sa radošću nakon pobjede i tugom nakon poraza uvijek ću se sjećati trenutka direktno nakon odluka: ćutanja, kada visoki oficiri i ministri zajedno ustaju sa svojih sjedišta, pogleda u njihova leđa, šapata na vratima i onda mira u kojem sam sam ostajao. To je trenutak u kojem čovjek spoznaje da je donio odluku koja će možde ljude odvesti u smrt. Ljude moje nacije i ljude druge nacije. A oni to još ne znaju. Tog momenta još uvijek se smiju i palču u isto vrijeme, prave planove za budućnost, sanjaju o ljubavi, čeznu za tim da urede svoj vrt ili izgrade kuću i nemaju pojma da su to njihovi posljednji sati na zemlji. Ko će od njih morati umrijeti? Čija će slika sutra stajati u novinama na posljednjim stranicama? Čija će majka uskoro tugovati? Čiji će se svijet srušiti pod pritiskom gubitka? 

Kao vojnik uvijek ću se sjećati mira trenutka prije: ćutnja kada se čini da kazaljka na satu ide brže, kada prođe sat i kada sljedeća minuta vodi u neizvjesnost. U ovom trenutku najveće napetosti, neposredno prije prst pokaže zapovijst za napad, neposredno prije nego počne da gori fitilj, u užasnoj tišini tog trenutka, ostaje dovoljno vremena za pitanje: Da li je zaista neophodno djelovati? Zar nema drugog izbora? Drugog puta? (...) 

Moje dame i gospodo, bio sam mladić koji je tek postao punoljetan. I od svih iskustva koja sam sakupio kao 72-godišnjak sada samo nadu prizivam u sjećanje. Naši građani su nas izabrali da im damo život. Kako god to loše da zvučalo njihov život je u našim rukama. Večeras su njihove oči uprte na nas, a njihova srca se pitaju: kako će ovi ljudi iskoristiti moć koju smo im dali? Šta će odlučiti? Kakav će sutra biti dan kada se probudimo? Dan mira? Rata? Smijeha? Suza? Dijete se rađa na potpuno nedemokratičan način. Ono ne može odabrati svog oca ili majku? Ono ne može odabrati svoj spol, svoju boju kože, naciju, religiju, svoju domovinu. Da li će živjeti pod despotskom ili demokratskom vladom, to nije njegov izbor. Trenutak rođenja - u velikoj mjeri - postaje njegova sudbina, određena od vođa nacije. Oni su ti koji odlučuju da li će živjeti ugodno ili u očajanju, u sigurnosti ili u strahu. Njegova sudbina data je nama u ruke - vladarima pojedinih država bile one demokratične ili ne. 

[Početak stranice]

Moje dame i gospodo, kako dva otiska prsta nisu identična, tako ne postoje dva identična čovjeka na ovoj zemlji, i svaka zemlja ima svoje sopstvene zakone, svoju kulturu, tradiciju i vođstvo. Ali postoji jedna univerzalna poruka, koja obuhvata cijeli svijet, jedno pravilo koje je jednako za različite režime, za različite rase koje ne liče jedna na drugu, za različite kulture koje se ne poznaju. To je poruka koja je hiljadama godina pratila jevrejski narod, poruka koja se nalazi u knjizi knjiga: 'Ve'nishmartem me'od l'nafshoteichem' - 'Zbog toga se pazite' - ili prevedeno na današnji jezik: poruka svetosti života. Vođe nacija moraju snabdjeti svoj narod sa pretpostavkama - sa infrastrukturom - koja im omogućava da uživaju u životu: sloboda govora i kretanja, hrana i stan; i što je najvažnije život sam. I tako svaka zemlja mora štiti jezgro svog nacionalnog etosa: život svojih građana. 

Samo da bismo štitili ovaj život, možemo pozvati svoje građane da idu u vojsku, da služe vosku, da se brane, a mi izdajemo velike sume za avione, tenkove i drugo. I uprkos tome promašićemo cilj zaštite života građana i vojnika. Grobovi vojnika u svim dijelovima svijeta su nijemi svjedoci postupaka nacionalnih vođa. Postoji samo jedno radikalno rješenje da se ljudski život održi svetim. Radikalno rješenje je pravi mir.  

Moje dame i gospodo, zanimanje vojnik sadrži u sebi jedan određeni paradoks. Mi za vojsku uzimamo najbolje i najhrabrije mladiće među nama. Dajemo im opremu koja košta cijelo bogatstvo. Obrazujemo ih za dan kada će morati izvršiti svoju obavezu i od njih očekujemo da tu obavezu izvrše dobro. Istovremeno se stalno molimo da taj dan nikada ne dođe, da se ne pokrenu avioni i tenkovi, da vojnici nikada ne krenu u akciju, za koju smo ih obrazovali. Molimo da se to nikada ne desi zbog svetosti života. Historija, a posebno moderna historija poznaje mučna vremena, u kojima su nacionalne vođe svoje stanovnike činile topovskom hranom u ime loše doktrine: đavoljskog fašizma, užasnog nacionalsocijalizma. Slike djece koja marširaju u boju, fotografije užasnutih žena na vratima krematorija, moraju stajati svakom od vođa nacije koji će na tu funkciju doći u sljedećim generacijama. Ove slike moraju služiti kao upozorenje svima onima koji imaju moć u svojim rukama. 

Gotovo sve vlade koje u središte svoje politike nisu postavile svetost života, danas više ne postoje, raspale su se. To se može vidjeti i u našem vremenu. Ali to nije cjelokupna slika. Da bismo sačuvali svetost života nekad moramo i reskirati. Ponekad zaista nema drugog puta da se sačuvaju životi naših građana, do da se za njih bori i da se bori za njihovu slobodu. To je ono što spoznaje svaka država. U državi Izrael, iz koje ja dolazim i u čijim sam vojnim snagama imao čast da služim uvijek smo svetost života posmatrali kao najvišu vrijednost. Mi nikada nismo prouzrokovali rat, osim ako nam rat nije bio nametnut. Anali historije države Izrael puni su priča o vojnicima koji su umrli pokušavajući spasiti svoje ranjene drugove ili pokopati mrtve, pokušavajući zašititi građane, nevine ljude. 

[Početak stranice]

U sljedećim danima jedna posebna komisija izraelske vojske napravit će priručnik prema kojem će se morati ponašati svaki član armije. Formulacija vezana za ljudski život izgladaće otprilike ovako, citiram: "Povodom najviše vrijednosti - ljudskog života, vojnik će isti štititi na svaki mogući način, a sebe i druge dovoditi u opasnost, samo ako je to neophodno da bi se ispunio zadatak. Svetost života mora stajati na prvom mjestu i biće u svim slučajevima vodič za djelovanje pripadnika izraelskih vojnih snaga." Za mnogo godina - kad prestanu ratovi i kada zavlada mir ove riječi biće vodič i ostaće stalno svijetlo nad našim narodom. I na to smo ponosni.

Moje dame i gospodo, mi smo usred mirovnog procesa. Arhitekte i inžinjeri ovog preduzeća rade i danas i sada, dok mi sjedimo okupljeni ovdje i grade mir, korak po korak, kamen po kamen. Rad je težak, kompleksan i zahtijeva mnogo truda. Greške bi mogle poljuljati cijelu strukturu i odvesti u katastrofu. Tako da smo mi odlučni da posao dobro odradimo, uprkos ubitačnom terorizmu i fanatičnim i užasnim neprijateljima mira. Mi ćemo pratiti mirovni kurs odlučni da uspijemo. Nećemo popustiti. Nećemo se predati. Mir će trijimfirati nad svim njegovim neprijateljima, jer alternativa miru za nas sve je mnogo lošija. I mi ćemo pobijediti. Mi ćemo pobijediti, jer mi mirovni proces posmatramo kao veliko jedro za nas i za našu djecu. Mi ga posmatramo kao jedro i za naše partnere u ovom procesu - SAD, Rusiju, Norvešku - mi ga posmatramo kao jedro i za naše susjede. A naši partneri u ovom procesu uradili su toliko toga da uopše dođe do ovoga, do potpisivanja sporazuma danas i ovdje, kasnije u Vašingtonu, kasnije u Kairu, što je napravilo početni korak u rješavanju najdužeg i najtežeg dijela izraelsko-arapskog konklikta: konflikta između Palestinaca i Izraela. Zahvaljujemo se onima koji su tome doprinjeli. 

I mi se svakoga dana budimo kao i drugi ljudi. Mir je moguć. Mi vidimo nadu u očima naše djece. Vidimo iskrice u očima vojnika, na ulicama, u poljima. Ne smijemo ih razočarati. Nećemo ih razočarati. Ja danas ovdje stojim, ali nisam sam za ovom govornicom u Oslu, ovdje sam u ime generacija Izraelaca i Jevreja, da govorim u ime pastira Izraela, a znamo da je Kralj David bio pastir. On je otprilike prije 3000 godina počeo da gradi Jerusalem (...) Danas sam ovdje u ime pjesnika koji su kao prorok Jeasaja sanjali o kraju rata, u ime sinova jevrejskog naroda, kao što su  Albert Einstein i Baruch Spinoza, kao Maimonides, Sigmund Freud i Franz Kafka.

[Početak stranice]

Ja sam poslanik miliona koji su umrli u holokaustu, među kojima su sigurno bili mnogi Freudovi, mnogi Einsteini, koje smo mi i čovječanstvo izgubili u plamenu krematorija. Ja sam ovdje kao poslanik Jerusalema, na čijim sam se kapijama borio za vrijeme opsade. Jerusalema koji je uvijek postojao i danas postoji: ljudi koji tri puta dnevno mole u Jerusalemu. Ali sam i poslanik djece koja su crtala svoje vizije mira, i imigranata iz St. Petersburga i Addis Abebe. Zalažem se ovdje najprije za sljedeće generacije, za ono zbog čega mi svi zaslužujemo medalju, koju ste danas dodijelili meni i mojim kolegama. Danas ovdje stojim i kao poslanik - ako mi dozvolite - naših susjeda koji su bili naši neprijatelji. Stojim ovdje kao poslanik goruće nade jednog naroda koji je morao pretrpjeti najgore što historija ima da ponudi, ali je uprkos svemu tome dao svoj pečat ne samo hronioci jevrejskog naroda nego i hronici cijelog čovječanstva. 

Sa mnom su 5 miliona izraelskih građana ovdje - Jevreji, Arapi, Druze i kršćani - 5 miliona srca, koja kucaju za mir, i 5 miliona očiju koje su sa velikim očekivanjima uprte na nas. Moje dame i gospodo, želim se zahvaliti najprije građanima države Izrael, pripadnicima svih generacija i političkih ubjeđenja, čije su nas žrtve i neprekidna borba za mir doveli bliže našem cilju. Želim zahvaliti našim partnerima - Egiptu, Jordanu, Palestincima, vođenim od PLO-a, gospodinu Jassir Arafatu, sa kojim dijelimo naše Nobelove nagrade - što su odabrali put mira, pišući tako novo poglavlje u historiji Srednjeg istoka. (...)

Moje dame i gospodo, dozvoplite mi da svoj govor završim dijeleći sa vama tradicionalni jevrejski blagoslov, kojeg moj narod recitira i u dobrim i u lošim vremenima kao znak njegove najdublje čežnje: "Bog će dati snagu svom narodu, Bog će blagosloviti svoj narod i nas sve u miru."

Najljepša hvala

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.