Nobelova nagrada

Izvod iz govora na dodjeli Nobelove nagrade za mir

Betty Williams držala je govor u svoje i u ime Máiread Corrigan Maguire.

[Originalan tekst govora na engelskom jetiku naći ćete na stranici Nobel Prize]

Ponavljamo istu poruku koju smo cijelom svijetu iznjele u augustu 1976. godine. Radi se o izjavi organizacije "Peace People":

"Mi za cijeli svijet imamo vrlo jednostavnu poruku od ovog pokreta mira. Mi želimo da živimo i da volimo i da izgradimo mirno i pravedno društvo. Mi želimo da je za našu djecu, a tako i za nas život kod kuće u toku rada i u toku igranja, život pun sreće i mira. Jasno nam je da će biti porebna volja svih nas, težak rad i hrabrost da bi se izgradio ovakav život.

Jasno nam je da u našem društvu postoje mnogi problemi koji predstavljaju izvor nasilja i konflikata.
Jasno nam je da svaki ispaljeni metak i svaka eksplodirana bomba otežavaju ovaj naš posao i našu namjeru.
Mi odbijamo upotrebu svake vrste nasilja, metaka, bombi i slične tehnike.
Mi se posvećujemo radu sa našim susjedima, daljim i bližim, dan za danom da bismo izgradili mirno društvo, u kojem će tragedije koje smo svi upoznali biti samo ružno sjećanje i upozorenje za budućnost."

Glas žena ima posebnu ulogu i ukazuje na posebnu snagu duha u borbi za nenasilan svijet. Mi ne želimo zamijeniti religiozna nastojanja da se ljudi odvoje jedni od drugih ili ideološka razdvajanja bilo kakvom formom seksizma ili militantnog feminizma. Ali smo istovremeno mišljenja da žene moraju igrati vodeću ulogu u ovoj velikoj borbi.

Tako da se u ime svih žena koje su dale svoj doprinos vođenju nenasilnog pokreta i borbi za mirno i pravdeno društvo, osjećamo počastvovane. Suosjećanje je mnogo važnije od intelekta pri prizivanju ljubavi, koja je potrebna da bi se pružio mirovni rad, intuicija često može biti sjajniji reflektor u tamnoj noći nego zdrav razum. Mi moramo razmišljati i to mnogo razmišljati, ali ako nemamo suosjećanja, prije nego počnemo da razmišljamo, onda ćemo vjerovatno početi da se svađamo već oko teorija...

Zbog svoje uloge u mnogim kulturama, žene su stoljećima bile isključivane iz onoga što se nazivalo javnim životom i javnim prilikama; upravo iz ovog razloga su se one koncentrirale više na stvari bliže kući, ... i uveliko su ostale povezane sa realnošću,... da daju svoj doprinos realnosti, životu i ljubavi. Možda je došlo vrijeme u historiji čovječanstva, da se umjesto uzaludnih pustolovina, koje ionako vode ratu, raspremi mjesto za onu realnost volje preživljavanja.

Međutim, mi ovdje ne želimo da povlačimo liniju razdvajanja ... konačno bitna je prirodna suradnja, puna respekta i ljubavi. Žene i muškarci mogu zajedno ovaj svijet učiniti ljepim mjestom za sve ljude, stoga smo se mi i nazvali "The Peace People".

Mi kao "Peace People" idemo mnogo dalje: mi vjerujemo da je moguće srušiti barijere, ali vjerujemo i u pomirenje između ljudi, koje će ih dovesti do toga da se međusobno upoznaju, da počnu govoriti jezikom drugih, da razumiju strahove i ubjeđenja onih drugih, da druge upoznaju fizički, filozofski i duhovno. Mnogo je teže ubiti sopstvenog susjeda, nego hiljade nepoznatih, neprijateljskih stranaca na drugom kraju bilo koje rakete, a to pomirenje zahtijevaće ogroman i težek rad.

Jedina snaga koja može srušiti ove barijere je snaga ljubavi, snaga povjerenja, snaga duše ... Mi smo duboko i čvrsto vezani za nenasilje, za snagu istine i ljubavi, za snagu duše, za snage onih koji kažu da smo mi naivni i da smo idealisti strani svijetu, a mi odgovaramo da smo mi jedini realisti, i da oni koji i dan danas podržavaju militarizam, zapravo podržavaju kretanje u pravcu totalnog samouništenja čovječanstva...

Mi želimo da one, koji sjede u Pentagonu i u Kremlju i u svim drugim centrima militarizma, gdje svijetlo gori 24 sata dnevno nad planovima, mi njih želimo vidjeti oslobođene u njihovoj stvarnoj kreativnosti i u sretnom životu, umjesto nadvijene nad zadatak koji im uništava dušu, nad pripremanje samouništenja.