Historija

Osnovna crta irske historije jeste sukob sa velikim susjedom – Engleskom – borba Iraca za nezavisnost od engleske vladavine. Irska borba za slobodu trajala je 750 godina. Počela je u 12. vijeku sa prvom anglo-normanskim osvajanjima i trajala je sve do osnivanja Slobodne Irske Države 1922. godine (Irish Free State, danas: Republika Irska, galski: Eire). Ne pripadaju sve grofovije otoka neovisnoj Irskoj, već samo njih 26 od ukupno 32. Šest grofovija u Sjevernoj Irskoj koje su ostale u sastavu Engleske od tada su poprište krvavih nemira. Na ovoj stranici biće riječi o historijskim korijenima ovih nemira u Sjevernoj Irskoj koji su 1968. eskalirali i od tada su poznati pod imenom "Troubles" Tekst o konfliktu u Sjevernoj Irskoj u 20. vijeku možete naći i na stranici Troubles.

Anglo-normanska osvajanja...	1172. engleski kralj Henry II. krenuo je na Irsku sa jakom armijom. Nakon toga anglo-normanski baruni osvajali su dio po dio Irske i uvodili svoj feudalno-pravni sistem. Oko 1300. Engleska je osigurala svoju vlast nad otokom. Za vrijeme epidemije kuge 1348. irsko je stanovništvo prepolovljeno. Nakon toga Irska više nije bila isplativ izvor prihoda, te su engleski veleposjednici od tada ugavnom živjeli u inostranstvu (absentizam). U 15. vijeku Engleska je faktički vladala samo uskim pojasom na istočnoj obali između Dublina i Drogheda (Pale).
Engleska prevlast...	Ova situacija se izmijenila kada je Henry VII u Irsku poslao armije pod zapovjedništvom Sir Edwarda Poynings. Kao vicekralj Irske Poynings je 1494. donio zakon, po kojem je za svim zakonskim prijedlozima irskog parlamenta potrebno odobrenje engleskog kralja. Ovaj je zakon obilježavao odnose dvije zemlje sve do Unije 1800. godine. [Početak stranice]
Potpuno osvajanje od strane Henryja VIII...	Kasnije je Henry VIII poslao vojsku u Irsku da bi ugušio ustanak grofa od Kildare i da bi potčinio Irsku. Slijedila je šestogodišnja ogorčena borba, u toku borbe Henryju VIII je uspjelo da po prvi put u historiji potpuno osvoji Irsku.(1541.). Iste godine irski parlament je Henrya VIII proglasio kraljem Irske.
Borbe oko religije...	Odbijanjem papinskog autoriteta nastaju nemiri zbog religije. Irci se ogorčeno suprotstavljaju ukidanju mise pod Eudardom VI. Uskoro se u provinciji Munster događa novi ustanak. Trupe iz evropskog kotinentalnog dijela pomažu da ovaj ustanak bude ugušen (1569.-1583.). Kraljica Eliizabeta I zamjenjuje irske zakupce engleskim naseljenicima. Konačno je nacionalni revolt pod vođstvom grofa od Tyrone brutalno ugušen (1593.-1603.), te je na taj način stvorena pretpostavka za dalju anglizaciju zemlje pod Stjuartima.
Bijeg galskog plemstva i Ulster-plantacija...	U prvoj polovini 17. vijeka nastao je krug pobuna protiv Engleza, vojnog tlačenja, oduzimanja zemljišta na ustaničkom području i naseljavanja ovih oblasti od strane ljudi sa britanskog poluostrva. 1607. galsko je plemstvo pobjeglo, nakon više propalih ustanaka (Earl of Tyrone i.dr.), iz Ulstera, centra irske pobune. Nakon ovoga Englezi su naselili oko 100.000 škotskih prezbiterijanaca u šest grofovija sjevernoirske provincije Ulster (Ulster plantacija). Na ovaj su način stvorili široku bazu stanovništva na otoku. [Početak stranice]
Od 1650. dalja oduzimanja imovine pod Oliverom Cromwellom...	Katolički seljaci su sada bili zakupci, te tako i ovisnici o novim protestantskim zemnljoposjednicima. Ustanak katoličkih zemljoposjednika koji su ostali bez zemlje u Ulsteru je u krvi ugušio Oliver Cromwell 1649./1650. On je svim katolicima u Ulsteru oduzeo zemlju ili ih je preselio na drugo mjesto, a zemlju dao protestantima. Restauracija pod Karlom II nije promijenila ništa u novom uređenju.
Jakob II i bitka kod Boyne...	Dolazak rimokatoličkog kralja Jakoba II na tron 1685. godine, njegovo svrgnuće i bezuspješan pokušaj da se ponovo popne na tron pomoću irsko-jakobinske armije dovelo je do katasrofalne bitke kod Boyne 1. jula 1690. Jakob II pobijeđen je od strane protestantskih bojnih snaga pod vođstvom Wilhelma od Oranije. Nakon toga je protestantski irski parlament donio niz kaznenih zakona protiv irskih katolika kojima su zabranili da idu na mise, da kupuju zemlju ili da nasljeđuju. Na ovaj su način uništili osnovu za ekonomsku djelatnost katoličkih Iraca. Protestantska prevlast u Irskoj pobunu je gotovo jedno stoljeće držala u šahu.
Unija sa Velikom Britanijom...	1795. katolici su preko William Pittoovog Catholic Relief Act isposlovali aktivno biračko pravo i pasivno biračko pravo za gotovo sve funkcije. Ali, 1798. uslijedio je ustanak Wolfe Tonesovih United Irishmen i njegovo brutalno gušenje od strane britanskih vojnih snaga. 1800. Pitt je izdejstvovao Act of Union i Irska je postala dio Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske. Irski je parlament ukinut, a Irska je u Westminsteru dobila puno parlamentarno zastupstvo. Pitt je ipak morao da se povuče, kada je Georg III odbio da katolicima da punu ravnopravnost. [Početak stranice]
Emacipacija katolika...	U 19. vijeku se u Irskoj promijenila politička situacija temeljno. Daniel O’Connellov masovni pokret je 1829. bio uspješan, kada je Wellingtonova vlada ukinula nepravdu prema katolicima i na taj način olakšala njihovu emancipaciju. Odlučujući događaj za budućnost Irske bila je velika glad između 1845. i 1848., kada je tri četvrtine Iraca umrlo, a preko milion se iselilo, prije svega u SAD. Ovi emigranti su sa sobom ponijeli duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo britanskim prisustvom u Irskoj. Oni i njihovi irsko-američki potomci su u finansiranju irske borbe za nezavisnost igrali značajnu ulogu.
Borba za Home Rule...	U međuvremenu se u Irskoj uzaludno pokušavalo nasilno svrgnuće britanske prevlasti. Konačno se irski nacionalizam sa zahtjevom za Home Rule ponovo probudio te je nastao masovni pokret pod vođstvom Charles Stuart Parnella. Britanski premijer William E. Gladstone se 1880. priklonio ideji Parnella i na taj način izazvao senzaciju, međutim dva je puta bio neuspješan (1886. i 1895.) u pokušaju da prijedlog zakona o Home Rule prometne u parlamentu. Kao posljedica ovog razočarenja, mnogi su se mladi Irci radikalizirali. Pridružili su se Sinn Féinu Arthur Griffitha te drugim organizacijama koje su se borile za slobodnu Irsku. U predvečerje Prvog svjetskog rata je pod vladom Asquitha pred parlamet došao treći prijedlog zakona o Home Rule, ali je suspendiran 1914. do kraja rata.
Uskršnji ustanak...	Činjenica da su britanske energije bile uvezane u ratu ubrzala je odluku po pitanju Irske. Pod vođstvom Patricka Pearsa, Jamesa Connolly i Rogera Casementa bio je planiran ustanak koje se dogodio na Uskrs 1916. u Dublinu. Uskršnji ustanak doživio je neuspjeh nakon pet dana. Ekzekucije koje su uslijedile uzdrmale su javno mnijenje do temelja. Sinn Féin i njena militaristička ruka, Irsko-republikanska armija (IRA) dobila je ogroman zamah i broj novih regruta. Kada se 1918. završio Prvi svjetski rat, u Irskoj je izbio rat podzemlja (tzv. anglo-irski rat) između IRA-e i Royal Irish Constabulary. Poslednji su bili podržani od strane britanskih vojnih jedinica, Black and Tans. Taktrika IRA-e da ubija policajce bez obzira gdje ih sretne uništila je javni red.
Osnivanje slobodne irske države ...	Zločini koje su počinile obje strane između 1919. i 1921. uznemirili su javnost Velike Britanije i SAD-a u tolikoj mjeri da je premier Lloyd George u julu 1921. bio spreman, da pregovara sa Sinn Féinom. Nakon petomjesečnih pregovora postignut je dogovor da se osnuje slobodna irska država. Šef grofovija nekadašnje provincije Ulster koje su u 17. vijeku naselili škotski prezbiterijanci bile uključene. One su sačinile političko jedinstvo Sjeverne Irske i ostale su u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva. Ugovor o osnivanju slobodne irske države potpisan je u decembru 1921. Nakon Drugog svjetskog rata slobodna je država i formalno postala republika i istupila je iz Commonwealtha..