Gandhi

Mahatma Gandhi ubraja se u najfascinantnije ličnosti 20. vijeka. Njegov nenasilni istup protiv diskriminiranja u Južnoj Africi i Indiji zajedno sa učenjem koje je razultiralo iz toga učinili su ga jednim od najbitnijih uzora čovječanstva. Njega su inspirirali mnogobrojni ljudi, naposljetku i američki borac za građanska prava Martin Luther King. U najtamnija poglavlja historije dodjele Nobelove nagrade svakako spada činjenica da Komitet nije odlučio da nagradu dodijeli Gandhiju. Tekst koji slijedi posvećen je Gandhijevom djelovanju u Indiji. Ono što još možete naći u ovom odjeljku prikazano je u sljedećoj tabeli:

Život i djelo: Iscrpan tekst posvećen životu i djelu Gandhija u Južnoj Africi i Indiji.		Citati: U ovom odjeljku naći ćete citate Gandhija između ostalog o temama kao što su nenasilje, civilna neposlušnost i moral.
Pozadina: Historija Južne Afrike i Indije su pozadina za djelovanje Gandhija.		Materijali: Ovaj odlomak prikupio je citate i tekstove o Gandhiju, između ostalog ono što je Martin Luther King rekao o Gandhiju.
Lista linkova: Odabrani izvori informacija u Internetu o Gandhiju opisani su na ovoj stranici da bi Vam olakšali rešerširanje.	Citat	Ja mrzim privilegije i monopole. Sve ono što se ne može podijeliti sa narodnim masama ja kategorički odbijam. [Mahatma Gandhi]

Neki statistički podaci britanske Indije predstavljaju situaciju prije 15. augusta 1947. godine u kojoj se Gandhi našao nakon njegovog povratka: 410 miliona stanovnika, od toga 281 miliona hindusa, 115 miliona muslimana, 7 miliona kršćana, 6 miliona sikha nasuprot 150.000 Engleza. Hindusi su bili podijeljeni u 3.000 kasti i potkasti, od toka otprilike 70 miliona nedorirljivih i potomaka domaćih stanovnika. Pod britanskom vladavinom bilo je 310 miliona stanovnika koji su nastanjivali oko dvije trećine teritorija. Jedna trećina zemlje sa ca. 100 miliona stanovnika bili su podijeljeni u 565 kneževina; bilo je 15 jezika i 845 dijalekata. 85% nepismenih i neopisivo sromaštvo (...) stajali su na putu neovisnosti.

Kada se Gandhi vratio u Indiju počeo je da širi svoja razmišljanja i u javnosti. Civilni otpor neograničenoj vlasti Engleza pokazao se i u toku Salz-marša 1930. godine, čime je srušen državni monopol nad solju i Indijci su dobili ekonomske olakšice. Za Gandhija je bilo bitno da svoje zemljake nauči da se vojna vladavina Britanaca može pobijediti jačom moralnom snagom. Dok je s početka nenasilno oprobavanje moći propadalo uglavnom zbog neposlušnosti mase, Gandhi je vremenom osvajao sve više i više povjerenja i podrške u indijskom narodu te je tako mogao da jača i nacionalnu samosvijest.

On je cijenio jednostavan život i vreteno je proglasio znakom ovakve životne forme

Gandhijev put vodio ga je natrag na izvore snage religije. On se ogorčeno borio protiv industrijalizacije i pokušao je okrenuti sebe i svoje zemljake protiv zapadnjačkog razmišljanja i životnih formi. On je cijenio jednostavan život, koji je upražnjavao vođenjem vegetarijanskog načina života, izuzetnom higijenom i ljekovitom moći prirode. Vreteno je proglasio znakom ove životne forme i preklinjao je Indijce da razviju seosku industriju tako što će sami presti i tkati štofove, te da se na taj način suprotstave engleskoj tekstilnoj industriji. S vremana na vrijeme prije svojih obraćanja slušaocima on bi sjeo za vreteno i počeo raditi, da bi i na taj način reklamirao svoju ideju.

Pomirenje Hindusa koji su priradali određenoj kasti i onih "nedodirljivih" za Gandhija je bio jedan od važnijih ciljeva, koji ipak nije mogao ostvariti. Možda je to i zbog toga što je proklinjao nedodirljive da jedno ZA za svoj život pronađu u poštovanju i nesigurnosti. Dok je "postom do smrti" koji je smatrao obavezujućim i prisilnim uspio približiti hinduse i parie, to mu nije uspjelo između hindusa i muslimana. Pripadnici njegove sopstvene religijske zajednice uskratili su mu povjerenje tako da je došlo do krvavih sukoba između posvađanih grupa. Kada je konačno neovisnost Indije postignuta i proglašena 15. augusta 1947. godine, istovremeno je usljedilo odvajanje Indije i Pakistana.

Gandhijeva predstava nenasilja ostala je nasljedstvo. Pri tome se ne smije previdjeti da on sa svojim jednostranim načinom života i "vraćanjem jednostavnom životu" nije mogao odgovoriti zahtjevima vremena i da je samim tim stajao na putu političkim odlukama modernog državnog bića.

Dramatičan ostaje ipak Gandhijev kraj. 30. januara 1948. godine ubijen je hicima iz pištolja čovjek kojem je indijski pjasnik Tagore dao ime Mahatma (velika duša). On se cijeli svoj život borio za nenasilnu politiku. Sa velikom brigom posmatrao je kako se i nakon proglašenja nezavisnosti pojedine grupe svađaju. Pokušavao je da u tim sukobima piosreduje i pozivao je na bratstvo religija. Deset dana prije njegove smrti na jednom posjedu na kojem je on održavao molitvu eksplodirala je bomba. Kao da je slutio smrt, nekoliko dana prije atentata Gandhi je rekao: "Ako treba da poginem od metka nekog luđaka, onda to moram učiniti smijući se. U meni ne smije biti srdžbe. Bog mora biti u mom srcu i na mojim usnama, a vi mi morate obećati jedno: Ako se tako nešto dogodi, vi ne smijete proljevati suze. Ja svoju dužnost prema čovječanstvu nisam preuzeo zbog molbe nekog čovjeka niti je se mogu odreći, ukoliko me to neko zamoli. ja sam onakav, kakvim me Bog stvorio i radio sam onako kako mi je on kazivao. Pustite ga da od mene učini ono što on hoće. Ako želi, onda me može ubiti. Ja mislim da radim onako kako mi on zapovjeda."

Vijest o njegovoj smrti u cijelom svijetu primljena je s tugom. Ujedinjene nacije spustile su svoju zastavu na pola koplja. Od Vatikana do Kremlja, svi su slali telegrame saučešća. Gandhi ostaje veliki uzor u cijelom svijetu.

[preuzeto iz: Gerhard Zimmermann, Oni su se opirali, Neukirchen-Vluyn 1995., 49ff.]

"Bogati za sebe ostavljaju prekomjerne rezerve stvari koje im nisu potrebne, dok milioni žive na rubu gladi. Ako bi svako ograničio svoj posjed samo na ono što mu je zaista potrebno, niko ne bi morao da živi u bijedi i svi bi bili zadovoljni."