Osnovni kurs 5

Partije su važne...	Partije su - kako smo ustanovili u toku svih dosadašnjih sekvenci Osnovnog kursa - neophodna za modernu demokratiju. Mnogi idu tako daleko da kažu da je moderna demokratija moguća samo kao partijska demokratija. Kao centralni posrednici između "naroda" i "države" partije su neophodne, iako one nisu jedine koje obavljaju ovaj zadatak. Partije taj zadatako obavljaju zajedno sa savezima, građanskim inicijativama i prije svega u suradnji sa medijima, kako smo vidjeli u Osnovnom kursu 3.
...ali nisu baš omiljene!	Uprkos svemu tome partije i nisu baš omiljene. Kada se provode anketa među građanima vezano za povjerenje u političke institucije njihove zemlje, partije se u pravilu nađu uvijek na dnu skale. Riječ je, naime, o "antipartijskom efektu" i o "nezainteresiranosti za partije". Šta se krije iza ova dva pojma i koji su to razlozi za prilično loš ugled partija, tema je ovog Osnovnog kursa.
	Sljedeći tekst bavi se nekim problemima koji će biti razrađeni u okviru ovog Osnovnog kursa, te na kraju dolazi do zaključka da za partijsku demokratiju ne postoje alternative, ali da ju je moguće i potrebno poboljšati. Na kraju stranice naći ćete Pregled različitih problema kojima ćemo se baviti nešto više.

Uprkos značaju ili upravo zbog značaja koji imaju partije u modernoj masovnoj demokratiji, nedostatak partijske demokratije se ne smije zanemariti, da bi se uz pomoć reformi moglo raditi na rješenju problema.

Nedovoljno razumijevanje mnogih građana za partije još uvijek otežava njihov rad. Tradicionalna averzija ima mnogo uzroka (...). Za jedan dio javnosti, legitimne političke rasprave još uvijek predstavljaju "prepucavanje" među partijama, a činjenica da ministri moraju pripadati političkim strankama ni u kom slučaju se ne odobrava. Neki misle da bi "neutralan stučnjak" posao obavljao mnogo bolje. Ipak, mora se obratiti pažnja na činjenicu da se "stručno" s jedne strane baš i ne može odvojiti od "političkog" s druge strane. Mnogi, djelimično kontroverzni i još uvijek u potpunosti nerješivi zahtjevi i interesi jednostavno zahtjevaju političke odluke.

Tradicionalne forme antipartijskog efekta - po istraživanjima političke kulture - opale su u posljednje vrijeme (...). Međutim, stare predrasude u novim oblicima porasle su prije svega među mlađom populacijom. Mnogi mladi ljudi ne vežu danas svoja prva politička iskustva za partije, nego upravo za nešto mnogostranije i opuštenije inicijative na lokalnom i regionalnom nivou, koje se bave temama kao što su zaštita okoline, mir, feminizam, treći svijet ili "antifašizam". "Etablirane" partije za mnoge mlade ljude predstavljaju "zaleđene" i "prašinom pokrivene" sredine, čiji su članovi "karijeristi", a unutarnja organizacija nedemokratična. Mnoge od ovih predrasuda ne počivaju na sopstvenom iskustvu, nego su jednostavno produkt alternativne i protestne scene. Iako jemnogo od ovoga samo općenito viđenje i pretjerivanje, te nije ispravno formulirano, ne smijemo zaboraviti da kritika "etabliranih" partija ipak ima svoju osnovu i ne počiva samo na nedovoljnom uvidu u uvjete funkcioniranja pluralističke demokratije (...).

U slobodnoj demokratiji partije će i u budućnosti biti neophodne. Pri tome je izvjesno da će njihova sposobnost preživljavanja i održanja ovisiti od toga koliko će se one same pokazati flekisibilnima u novim situacijama i koliko će dobro odgovoriti na nova očekivanja jer, ne postoji jedan jedini pravi put za prevazilaženje nezainteresiranosti za partije. Klijentela partija ima različite zahtjeve. Uprkos svim prednostima narodnih partija postojanje drugih tipova partija treba da doprinese vitalnosti i sposobnosti funkcioniranja partijskog sistema. Nije zagarantirano da se trenutna tendencija uvođenja demokratskih elemenata pozitivno razvija u svim partijama. Argumenti koji na nivou političkog sistema govore za ili protiv reprezentativne, odnosno, plebiscitarne demokratije (između ostalog opasnost opadanja fleksibilnosti i eficijencije, demagogija, nedovoljna mogućnost kompromisa, pad u kvalitetu personalnih i stručnih odluka) razvijaju se i na različite načine unutar partija.

Pri svemu tome unutar-partijska participacija je samo jedan od problema. Tako da često dolazi do toga da partije ograničavaju same sebe i ne djeluju na svim društvenim oblastima. Samo na taj način može se spriječiti partijska birokracija. Osim toga, mora biti riječi i o tome da se poveća kvalitet unutarpartzijskog osoblja i to tako da se daje više šansi onima koji se tek uključuju u partiju. Unutar-partijska služba i profesionalno bavljanje politikom u sebi kriju opasnost da se politička klasa suviše odvoji od društva i problema u društvu.

Već mnogo puta do sada predviđana je smrt postojanju partija. Ipak mnogo je znakova koji govore da partijski sistem u modernim industrijskim društvima (...) - uprkos tome ili upravo zbog toga što je njegova situacija danas mnogo otvorenija nego prije par godina - pored svih slabosti još dugo neće izgubiti svoje životne funkcije. Ukoliko demokratske partije zadrže sposobnost da same sebe prehranjuju, ne treba da imaju straha za svoju budućnost.

[Uwe Backes/Eckhard Jesse, iz: Informacije o političkom obrazovanju 207, Partijska demokratija, Bonn BpB 1997.]

Osnovni kurs 5: Sa kojim problemima se susreće partijska demokratija?