Pored historijskog razvoja, geografskih i društvenih preduslova, te izbornog prava, kojem je posvećen poseban odlomak, obrazovanje političkog sistema jedne države počiva na partijskom sistemu, što je jedna od najvažnijih karakteristika. Tema sljedećeg teksta je kako izgleda američki prezidencijalni sistem. Sistam vladavine u SAD-u U SAD-u "vlada" (administracija izgleda ovako: Ona se po Ustavu sastoji samo od jedne jedine osobe, od predsjednika indirektno izabranog od strane naroda (...).

Iz američke Objave nezavisnosti: "(...) We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty, and the pursuit of Happiness — that to secure these rights, Governments are instituted among Men, deriving their just powers from the consent of the governed, that whenever any form of Government becomes destructive of these ends, it is the Right of the People to alter or to abolish it, and to institute new Government, laying its foundation on such principles, and organizing its powers in such form, as to them shall seem most likely to effect their Safety and happiness (...)".

[Der amtierende Präsident George W. Bush]

Američki predsjednik je poglavar države i premijer u jednoj osobi, jer američki Ustav ne poznaje "kabinet" i "ministre". Dakle, predsjednik si pomaže na taj način što oko sebe gradi krug svojih saradnika, kojima zbog njihove lojalnosti i integriteta može pokloniti povjerenje. To su pored osobnih savjetnika i voditelji odjela (ministri), koji su nominalno ništa drugo, do državni sekretari. (...) Predsjednik je nezamjenjiv, samo ga zbog kršenja određenih zakona može zamijeniti sud (impeachment). Predsjednik Nixon je izbjegao smjenjivanje time što je odstupio sa mjesta predsjednika. Ipak, predsjednik ne može izigrati svoju lepezu nadležnosti i moći: Ukoliko želi vladati ono mora svoje prijedloge predočiti pred oba doma Kongresa. Njegovi prijedlozi su važeći, samo ako dobije većinu glasova.

Kongres, tj. Senat, u kojem sjedi 100 senatora sa veoma velikim utjecajem, te zastupa interese pojedinih država, i Predstavnički dom, u kojem 435 poslanika zastupaju lokalne interese, su neovisni od predsjednika. On ne može raspustiti ni Senat ni Predstavnički dom, niti može blokirati zakone koji su nastali u Kongresu i koje je Kongres prihvatio, a to ne može učiniti ni u kom slučaju ako oba doma sa dvotrećinskom većinom nadglasaju njegov veto. Mnogo više je Kongres u poziciji da stavi predsjednika pod pritisak, jer jedino Kongres može odobriti budžet koji predsjednik predlaže, tj. potrebna financijska sredstva koja on stavlja na raspolaganje u cilju provođenja zakona. 

Na taj način je Ustav podijelio državne ovlasti između legislative, tj. Kongresa i egzekutive, tj. predsjednika, i to sistemom kontrolnih kompetencija (checks and balances) u cilju sprječavanja svake vrste diktatorske vlade. 

Slika onoga što se očekuje od američkog predsjednika jasnija je ako mislimo na sljedeće: 

• da on kao poglavar države na prijemima i pri državnim posjetama mora predstavljati SAD, da mora imenovati sve visoke službenike, ambasadore, oficire i suce, te izricati pomilovanja, 

• da on kao šef vlade mora napraviti nacrt cjelokupne politike, te da je kao zakone mora provesti kroz komplicirani sistem oba doma kongresa, 

• da on kao šef uprave mora osigurati provedbu donešenih zakona preko ministarstava, 

• da je on kao zapovjednik vojnih snaga odgovoran za cijeli kompleks materijalne i personalne opreme pješadije, mornarice i vazduhoplovnih snaga, te za njihovu strategijsku koncepciju,  

• da kao najjači vođa Zapada zajedno sa njegovim ministrom vanjskih poslova mora odgovorno voditi vanjsku i privrednu politiku koja danas ima utjecaja na gotovo cjelokupnoj zemlji i u gotovo cijelim državama, te konačno 

• da on kao predsjednik koji obavlja predsjedničku funkciju na određeno vrijeme mora voditi i svoju partiju. 

Danas se postavlja pitanje da li ovakva koncentracija moći i zadataka u rukama samo jedne osobe, koja je krajem 18. vijeka bila posmatrana iz sasvim dugačijeg ugla, te se mogla i opravdati na kraju 20. i početkom 21. vijeka može biti pravedna. 

[iz: Ernst Rudolf Voigts: Sjedinjene američke države, Informacije o političkom obrazovanju 156, Bonn BpB 1979.]

Više informacija o sistemu vladavine u SAD-u naći ćete na Internetu pod adresom  http://www.usembassy.de/usa.

[Početak stranice]

Teme:  Ljudska prava  I  Uzori  I  Demokratija  I  Partije  I  Evropa  I  Globalizacija  I  Ujedinjene nacije  I  Održivi razvoj

Metode:    Politička didaktika    II    Pedagogija mira    II    Metode

     

Ovu online ponudu političkog obrazovanja razvila je agora-wissen, študgartsko društvo za političko opismenjavanje putem novih medija (GbR). Ukoliko imate pitanja ili nekih sugestija, molimo Vas da nam se obratite.