|
|
|
|
Autori sljedećeg bilansa američkog partijskog sistema navode, po njihovom mišljenju, najvažnije karakteristike sistema i njegove prednosti i mane.
Najvažnije karakteristike američkog partijskog sistema mogu se rezimirati kako slijedi: Partije više nisu kao izborni kartel međusobno različitih partijskih instanci; one su prije svega "mašine" za osobno dobijanje moći. One nemaju hijerarhijske podjele (autonomne partijske instance, mala mogućnost discipliniranja od strane partijskog vrha). One su organizirane federalno (mali utjecaj nacionalnih partijskih organa). Američke partije nemaju čvrst broj članova i onih koji plaćaju priloge ili članarinu partiji. Ne postoji financiranje partija od strane kandidata za određene izborne okruge (rastuću utjecaj interesnih grupa...). Godišnji kongresi partija se ne održavaju. Partijsko-politički programi (platforms) formuliraju se samo neposredno pred predsjedničke izbore; ne postoje jasni i razvijeni partijski programi. Predizbori sve više preuzimaju funkciju nominacije partija; zajedno sa medijima oni personaliziraju političke probleme i potiskuju utjecaj partija. Veza kandidata i poslanika za izbornu jedinicu je čvršća nego veza tih kandidata i poslanika za partiju kojoj pripadaju (izborno pravo, financiranje izborne borbe).
[iz: Gerhard Greiner/Hans Woidt: Politički sistem u SAD-u; u: Politika i nastava 13, 2/1987.]
|
|
Teme: Ljudska
prava I Uzori I Demokratija I Partije I Evropa
I Globalizacija I Ujedinjene
nacije I
Održivi razvoj
|