|
|
|
|
[Često] se veliki utjecaj interesnih saveza ocjenjuje negativno. Govori se »vladavini saveza«, koja skreće nadležnost sa pravog puta dužnosti na "državno-političke potrebnosti", te spečava obavljanje politike u smislu općeg blagostanja. Ali ovo opće blagostanje kako je već i ranije rečeno, nije već unaprijed fiksirana veličina i sigurno ne ona koju poznaje samo vladajuća partija. Sloboda građana ne smije biti samo isprazna riječ sama po sebi definirana, već ona treba da određuje šta je to opće dobro. Sve društvene grupe - poduzetnici, radnici, proizvođači, potrošači, seljaci i građani, kućevlasnici i podstanari (...) - moraju imati jednako pravo da zastupaju, po njihovom mišljenju, dobru i pravu politiku, da bi nastao balans između različitih društvenih i političkih snaga, koji se mora mjeriti osnovnim vrijednostima humanog i slobodnog socijalnog uređenja. Kompromis između različitih interesa jednog naroda ne može se pronaći bez aktivnog djelovanja i sudjelovanja organiziranih grupa koje zastupaju te interese. Onaj ko se zalaže za aktivno sudjeovanje građana u demokratskoj državi koje prelazi okvire učešća na izborima i pisanja čitalačkih pisama, mora računati sa tim da će građani pokušavati da pronađu forme koje će im osigurati direktan utjecaj na politička događanja. To u uslovima visokokompleksnog demokratskog društva znači da se građanin mora udruživati sa svojim istomišljenicima da bi proveo svoje interese nad konkurentskim. Tako savezi predstavljaju zastupnike za građane koji u njihovo ime mogu da govore s ciljem provođenja njihovih interesa. Savezi su istovremeno produžena politička ruka pojedinca, putem koje pojedinac pokušava izraziti svoje želje i uz čiju pomoć se bori protiv nadmoći države. Slično važi i za građanske inicijative u kojima se - uglavnom lokalno i ograničeno na konkretan cilj - angažiraju i organiziraju oni kojih se dotični problem tiče, te zastupaju svoju politiku ka instancama politike i uprave. Savezi svoje želje i zahtjeve upućuju uglavnom vladama i parlamentima. Međutim, vlade i parlamenti ove zahtjeve ponekad ne shvataju kao pritisak, već kao podršku. U današnjoj situaciji nasilnog širenja i kompliciranosti modernog zakonodavstva nerijedak je slučaj da su predstavnici interesnih saveza ponekad i jedini stručnjaci za određenu oblast. Njihovom stručnošću može se poslužiti svako, a da ne ispuni njihove zahtjeve. Radom onih kojih se određeni problem tiče i pripremanjem državnih odluka, država i društvo se integriraju, a naravno, da je svakoj vladi koja je tu zbog naroda u cilju da prije donošenja odluke o provođenju planiranih mjera sasluša i građane koji joj se obraćaju putem svojih interesnih saveza. Saslušavanje zahtjeva saveza dešava se u najrazličitijim formama i nerijetko je propisano mjerama za uređenje društvenog života od strane vlade ili parlamenata. Zastupnici različitih interesa pokušavaju prezentirati svoje interese i interese stanovišta gdje god mogu i pridobiti za njih što veći broj pristalica. Odnedavno ih se, pomalo u šali, naziva lobistima. Pri tom se pod lobistima podrazumijeva zaista korijen te riječi, tj. oni koji u predsoblju parlamenta, u lobiju, pokušavaju u direktnom razgovoru da utječu na poslanike. Danas su forme i načini ovog utjecanja na poslanike daleko razvijeniji. Nerijetko veliki interesni savezi imaju svoje predstavnike u frakcijama parlamentarnih partija. U današnje vrijeme svaki parlament već dobro poznaje interesne saveze seljaka ili sindikata, ili frakcije službenika i gradonačelnika, koje prožimaju različite partijsko-političke grupacije. Ovi predstavnici saveza su često najvažniji i najpriznatiji stručnjaci za određene oblasti u partijama, te imaju veliki utjecaj na obrazovanje političke volje unutar frakcije. Uz pomoć svog stručnog znanja, te uz pomoć izvora informacija koji im putem aparata njihovog saveza stoje na raspolaganju, oni su u stanju kontrolirati stručnjake iz vlade i parlamenta. Pojedinačnom poslaniku već na temelju nedostatka ovih informacija prijeti opasnost da postane pijun birokratije. Ovdje savez može da "uskoči" sa svojim aparatom. Nerijetko saveznu upravu kontroliraju uprave saveza, kada parlament i partije nisu u stanju da to učine. Nakon svega nevedenog neophodnost interesnih saveza u parlamentarnoj demokratiji ne može se dovesti u pitanje. Ipak, ovakva izjava ne smije voditi do smanjivanja organiziranih egoizama društva. Jer, u moći saveza leže i neke opasnosti. Najvećim dijelom oni proizlaze iz nedostatka demokratije unutar saveza samih, te nedostatka kontrole vodećih grupa i birokratskog aparata saveza od strane članova saveza. Dalje, savezi pokušavaju da se prošire, međutim, njihova djelatnost nerijetko ostaje nezapažena u javnosti, što onima koji zastupaju drugačije interese otežava da reagiraju na vrijeme i da postignu balans. Ono što je zabrinjavajuće je kada pojedini savezi uspiju ostvariti preveliki utjecaj. Oni na taj način ostvaruju i političku moć prisiljavajući jednu ili drugu partiju da na njihove interese obrate više pažnje. Interesi onoga ko raspolaže sa mnogobrojnim pristalicama, a time i velikim brojem glasova ili financijski podržava neku partiju, u svakom će slučaju biti prije uvaženi i uzeti u obzir nego interesi nekog drugog. To može voditi do toga da interesi pojedinih saveza mnogo više utječu na postizanje cjelokupnog društvenog kompromisa nego i nteresi nekih drugih, slabije organiziranih interesnih saveza, koji bi u demokratiji zapravo trebali da imaju jednako pravo utjecaja. Prirodna mnogostrukost interesa u pravilu sprečava konfrontiranje jednog jedinog saveza naspram svim ostalim. Za takvo nešto je i konkurencija interesa jednostavno prevelika. Ipak, vrlo lako može nastati situacija u kojoj živući interesi bitni za cjelokupan narod jednostavno bivaju pregaženi jer je nemoguće organizirati njihovo ostvarivanje i provođenje, ili zato jer nisu djelotvorno organizirani. Relativna nemoć saveza konzumenata i saveza za zaštitu životne okoline jasno pokazuje ovu opasnost. Što je interes općenitiji, to ga je teže provesti. Istina, mi svi starimo, ali organizacija straca ima najmanje snage za provođenje svojih interesa. Društvu koje je orijentirano ka socijalnom izjednačavanju teško će pasti provođenje principijelnih reformi. Jer, organizirani interesi imaju u pravilu za cilj da održe udio svojih pripadnika u cjelokupnom socijalnom produktu ili da ga procentualno poboljšaju. Upravo su najmoćnije interesne organizacije često defanzivne, obzirom da se po prirodi stvari one grupe čiji je socijalni status ugrožen, jer su privrednim razvojima dospjele u neke teškoće, najlakše organiziraju. Ovakvi savezi onda pokušavaju zamrznuti pozicije koje postignu u jednom određenom trenutku, te zaobići potrebne, bolne reforme. Velike interesne organizacije (...) drže, dakle, u pravilu veto-pozicije i nerijetko mogu sprečiti političare u provođenju reformi. Tako da je interes pluralističkog društva u prvom redu održanje statusa quo, a za takvo što je pluralističko društvo i sposobno. Ukoliko cjelokupno društvo u oblasti održanja naših prirodnih životnih uvjeta želi doprinjeti malo više, te odgovoriti izazovima budućnosti, onda ono mora biti nešto više od društva organiziranih interesa. U takvoj situaciji političko vođstvo ima zadatak da različite interese prisili na kompromis, te da uspostavi ciljeve za cjelokupno drušvo, da to društvo veže za te interese, te da tako hladno korača u budućnost. Pretpostavka za to je, naravno, da je političko vođstvo u stanju suprotstaviti se moćnim društvenim interesima pojedinih grupa. Ovo je moguće samo ako se političko vođstvo može osloniti na partijski sistem koji funkcionira. [iz: Waldemar Besson/Gotthard Jasper, Vodič kroz modernu demokratiju. Sastavni elementi slobodnog državnog uređenja, BpB Bonn 1990.]
|
|
Teme: Ljudska
prava I Uzori I Demokratija I Partije I Evropa
I Globalizacija I Ujedinjene
nacije I
Održivi razvoj
|
